NEZAVISNI svjetski mediji i kritičari medija sve više dižu glas protiv načina na koji neka zapadna sredstva informiranja, prvenstveno američka i britanska, izvještavaju o ratu u Iraku.

Stotine novinara izvještava s poprišta rata u Iraku, dok se još nekoliko tisuća novinara nalazi u susjednim zemljama. Izvještaji i snimke iz regije dobile su novu kvalitetu - kako s tehničke, tako i s novinarske strane. Rat dolazi u naše domove 24 sata dnevno - ali medijski stručnjaci upozoravaju da smo usprkos tome sve dalje od onoga što se stvarno događa. Kritičari medija u SAD-u ističu da najveću opasnost udaljavanja medija od istine predstavljaju novinari koji su priključeni anglo-američkoj vojsci (tzv. "embedded reporters") čiji izvještaji često nekritično prenose vojna stajališta. Osim neizbježne vojne cenzure, kod tih se novinara pojavljuje i oblik autocenzure.

Dugogodišnji ratni izvjestitelj Chris Hedges, koji je zajedno sa svojim kolegama iz New York Timesa 2001. godine dobio Pulitzerovu nagradu za praćenje međunarodnog terorizma, ističe neke osnovne karakteristike prirode ratnog izvještavanja: "Ratni izvjestitelji ovisni su o borbi i zaboravljaju svoj novinarski status". Hedges dodaje kako se tijekom ratnih sukoba često događa da vlade diktiraju "jezik koji koristimo". On kaže kako nije važno hoće li Pentagon zaplijeniti snimke ili dopustiti emitiranje neke vijesti, jer se najveća "zapljena već dogodila: radi se o zapljeni jezika".

U članku objavljenom na web stranici Poynter, novinar Keith Woods ističe da posljednjih dana veliki broj novinara koristi, bez navodnih znakova i citata, imena i pojmove vojske - "pametne" bombe umjesto bombe navođene računalima ili laserima, "kolateralna šteta" umjesto "ranjeni i mrtvi civili", "obezglavljivanje" umjesto "ubojstva". Chris Hedges predlaže da američki novinari nabave primjerak "Politics and the English lanugage", koji je George Orwell napisao 1946. godine, a koji opisuje kako snaga jezika može izazvati moralnu destrukciju, pogotovo u doba rata.

Veliki broj kritičara medija ističe da u eri televizijskih postaja koje objavljuju samo vijesti, 24 sata dnevno, Amerikanci ne dobivaju više informacija nego što je to bio slučaj za vrijeme prošlih ratova - upravo suprotno.

Njemački i austrijski kritičari medija ističu da novinari ne smiju zaboraviti svoju osnovnu zadaću a to je "širenje istine". Ili kao što je to kazao jedan stručnjak za medije: "Vjerodostojnost je za novinara jednako važna kao što je za ljude važan zrak za preživljavanje".