JEDINA hrvatska i jugoslavenska tvornica fotografskog materijala Fotokemika simbol je prošlog stoljeća i analognog doba. Razlog za prestanak rada pogona u zagrebačkoj Hondlovoj ulici, kao i u Samoboru, nije samo hrvatska pretvorba i privatizacija, nego i digitalizacija društva.

Prestanak potražnje za klasičnim fotomaterijalima - od filmova i papira do kemikalija - zbog snažne dominacije digitalnih fotoaparata i mobitela početkom 21. stoljeća, napravio je od velike Fotokemike malu nisko profitabilnu tvrtku koja se ugasila 2012. godine.

Galerija

Ostalo par zgrada, zapušteni bazen i krematorij za kućne ljubimce

U globalnim okvirima, samo su najveći svjetski proizvođači foto materijala preživjeli "digitalni udar" i danas žive dobro, lansirajući na tržište nove proizvode. Fotokemika nije među njima iako je među entuzijastima postojala zamisao da se obnovi kao start up tvrtka, poput talijanske Ferranije.

Danas je od Fotokemike ostalo nekoliko zgrada i jedan zapušteni bazen u samoborskoj industrijskoj zoni. U bivšoj upravnoj zgradi koja je renovirana nalazi se krematorij za kućne ljubimce.

Tri zgrade pogona zaključene su i ruševne, a bazen koji se koristio za rekreaciju radnika prazan je znak nekadašnjeg sjaja tvornice. Zgrade za radnike, sagrađene u samoborskoj Žumberačkoj ulici i nazvane "Filmsko naselje" odavno su u vlasništvu stanara.

 U Hondlovoj ulici u Zagrebu prostori koje je koristila Fotokemika za drugi pogon danas imaju drugu namjenu. 

Sve je počelo nakon oslobođenja 1945.

Povijest kultne tvornice počinje u Zagrebu nakon oslobođenja 1945. godine. Osnovana je na temeljima poslovnice poduzeća Ozacel iz Njemačke koja je proizvodila papir za fotokopiranje te poduzeća Foto za proizvodnju foto materijala. Prva lokacija nalazila se na bivšem igralištu HAŠK-a u Hondlovoj ulici, a tamo se proizvodio foto papir i drugi pribor. 

Poduzeće Fototehnika – koja je proizvela prvu domaću 35 milimetarsku kameru Tehna 1 - priključeno je rastućoj kompaniji 1949., kada  je Fotokemika započela proizvodnju prve vlastite box foto kamere, FK.

Razvoj Fotokemike pratila je, prema dostupnim deklasificiranim dokumentima, i američka CIA. U izvještajima koji prenose pisanje tadašnjih slovenskih novina, uz izgradnju "Đure Đakovića", željezare Sisak i drugih strateških tvornica, navode se i novi proizvodi Fotokemike.

O Fotokemiki pisala i CIA

"Tvornica "Fotokemika" u Zagrebu nedavno je započela proizvodnju fotoaparata. Inženjer Streder uspio je proizvesti prvi domaći box fotoaparat. Nakon što je testirano prvih pet fotoaparata, tvornica je proizvela seriju od 1000 komada. Kasnije je proizvedena serija od 10.000 ovih fotoaparata", navodi se u izvještaju CIA-e iz 1950. godine. Iste godine proslijedili su i vijest o početku izrade foto materijala.

List radnika Fotokemike objavio je 1958. godine povijest dotadašnjeg razvoja tvornice kojeg je napisao Ristan Đukić: "Već su krajem 1947. god. puštena u pogon prva postrojenja za proizvodnju fotopapira, a kasnije i organskih, odnosno fotografskih kemikalija. 1948. godine počela je izgradnja posebnog pogona za proizvodnju fotokemijskih i kinematografskih filmova i to u Samoboru kraj Zagreba. Kod izgradnje tih objekata pojavile su se velike poteškoće financijske naravi, zbog čega strojni uređaj u novoj tvornici filmova u Samoboru ni danas još nije dostigao konačni oblik, iako je tvornica puštena u pogon krajem 1952. godine."

Što su sve radili?

Isti izvor navodi kako "tvornica Fotokemika u sjedištu poduzeća u Zagrebu ima ove pogone: proizvodnja fotopapira, proizvodnja diazokop papira, proizvodnja fotoploča, proizvodnja srebrnog nitrata i regeneracija srebra, proizvodnja razglednica, fotokopija i mikrofilmova kao i pomoćne radionice. Tvornica u Samoboru izgrađena je za izradu svih vrsta fotografskih, kinematografskih i ostalih filmova."

U pedesetim i šezdesetim godinama Fotokemika je izvozila u Austriju i Indiju. "Pohvale i narudžbe se nižu, a dolaze i iz Sirije, Grčke, Danske, Norveške, a u posljednje vrijeme i iz Španjolske," javio je tvornički list.

Fotokemika je izvozila crno-bijele filmove sve do kraja i to u čak u 38 zemalja. Veliku popularnost imali su filmovi velikog formata i rendgen filmovi. Na YouTubeu se može vidjeti da se zalihe Efke filmove koriste i danas.

 Fotokemika je od 1960. godine proizvodila i kolor filmove, negative i dijapozitive, da bi 1964. pokrenula i kolor laboratorij.

U to vrijeme bila je na vrhuncu te je zapošljavala oko dvije tisuće radnika. Nakon 1970. proizvodila je crno bijele filmove po licenci tvrtke Du Pont Adox Gmbh – KB i R25, 50 i 100. Danas je Adox 50, koji se proizvodi u Njemačkoj, rebrandiran kao Leica 50, prvi film s potpisom te legendarne foto kompanije.

Zaštitni znak dugo bio na Trgu bana Jelačića

 Zaštitni znak Fotokemike odnosno Efke filmova, silueta fotografa, godinama se nalazila na krovu zgrade na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Vizualni identitet Fotokemike i oblikovanje njezinih proizvoda oblikovali su najznačajniji dizajneri i marketinški stručnjaci tog doba - Josip Sudar koji je osmislio njezin zaštitni znak, te Dušan Bekar, Aleksandar Srnec i Zlatko Zrnec.

Gubitak tržišta i tranzicija u devedesetim godinama bili su pogubni za Fotokemiku. 1991. bilo je zaposleno osamstotinjak radnika, godinu dana kasnije postala je dioničko društvo. Sjedište tvrtke u Hondlovoj u zagrebačkom Maksimiru prodano je početkom stoljeća, a proizvodnja filmova je nastavljena u Samoboru. Pokrenuta je strane pedesetak radnika pod nazivom Fotokemika-Nova. 

Strojevi završili u starom željezu

Fotokemika se ugasila 2012. s obrazloženjem da se pokvareni strojevi ne mogu servisirati pa su završili u starom željezu. Uz krematorij za kućne ljubimce, od Fotokemike su ostale oronule zgrade pogona u Samoboru te prostori što ih danas zauzimaju građevinske tvrtke. 

Uspomenu na Fotokemiku, dokumentarni film "Tvornica filmova", snimio je ugledni fotograf i režiser Silvestar Kolbas, koji je napravio i zapaženu izložbu na temu kultne tvornice. Hrvatska televizija snimila je dokumentarac o bivšim radnicima Fotokemike koji žive u samoborskom "Filmskom naselju".

Fotokemika je tek jedna od važnih tvornica koja nije doživjela budućnost i povratak analogne fotografije, usporediv s povratkom vinila i audio kazeta što ih ponovno otkrivaju generacije rođene u ovom stoljeću.