PUTINOVI propagandisti i ratni huškači prijete upotrebom nuklearnog oružja još od ožujka ove godine, kad su SAD, Kanada i članice EU počeli nametati ozbiljne ekonomske sankcije i slati ozbiljne količine oružja u Ukrajinu. Tada su ruske prijetnje bile uglavnom usmjerene na uništavanje Londona i cijele Engleske, ali i s ponekom prijetnjom ostatku Europe.

Pritom ni u jednom trenutku nitko od tih ratnih huškača nije spomenuo činjenicu da i Ujedinjeno Kraljevstvo ima nuklearno oružje (razmješteno u balističkim projektilima na podmornicama s nuklearnim pogonom) koje bi iskoristilo za protuudar. Pa bi iste "nuklearne gljive" koje bi rasle nad engleskim gradovima rasle i nad ruskim.

Kremaljski su propagandisti nuklearnim prijetnjama imali samo jedan cilj – uvjeriti rusku javnost da su još uvijek svjetska sila i da im nitko ništa ne može. Nažalost, to je istina. Isključivo zahvaljujući nuklearnom oružju Rusija je još uvijek svjetska sila. Sila sposobna da u nekoliko desetaka minuta uništi cijeli svijet. 

Rusija već odavno nije svjetska velesila

Ekonomski potpuno devastirana, svedena isključivo na izvoznika jeftinih energenata i sirovina, Rusija već odavno nije svjetska velesila. Putin se sa summita Šangajske skupine za suradnju održanom u Samarkandu u Uzbekistanu vratio duboko ponižen. Morao se suočiti sa surovom stvarnošću da su se svi čelnici država "poklonili" novom vođi – kineskom generalnom sekretaru komunističke partije i de fakto vladaru Kine Xi Jinpingu.

U Samarkandu je uspostavljen novi odnos snaga unutar Šangajske skupine za suradnju, ali i zametak novog svjetskog poretka. U kojem će Rusija biti tek izvor jeftinih energenata i sirovina, a Kina osiguravati sve ostalo.

Bez ekonomske moći, sa sve slabijim političkim utjecajem čak i među bivšim republikama Sovjetskog Saveza, s vojskom koja se "topi" u Ukrajini, Putinu ne preostaje ništa drugo nego da svijetu prijeti nuklearnim oružjem. Jedino još to ima.

Putinova "zaljubljenost" u nuklearno oružje nije nepoznanica. Otkad je učvrstio vlast, znatno je više novca potrošio na razvoj novog nuklearnog oružja nego na razvoj vojske. Zbog toga sad ruski vojnici ginu u zastarjelim tenkovima i oklopnim transporterima, a vojna logistika ne može osigurati ni minimum minimuma mobiliziranim nesretnicima. S druge strane, Putin je uložio stotine milijardi rubalja u razvoj novih interkontinentalnih balističkih i hipersoničnih projektila, na gradnju novih podmornica s balističkim projektilima.

Najegzotičnije oružje na čiji je razvoj Putin "ulupao" desetke milijardi rubalja je krstareći projektil interkontinentalnog dometa s nuklearnim pogonom. Istovremeno mobilizirani ruski jadnici moraju si sami kupovati vreće za spavanje, a zbog prevelikih gubitaka ruska vojska u Ukrajinu mora slati stotine jedva upotrebljivih tenkova T-62.

Putinovi ljudi uporno prijete nuklearnim oružjem. Drugo nemaju

Kako kaže poslovica "čime imam time klimam", tako i Putinovi ljudi uporno prijete nuklearnim oružjem. Drugo nemaju. Jedini je problem što nuklearno oružje nije oružje u onom uobičajenom poimanju. Nuklearno oružje je oružje masovnog uništenja te je stoga odluka o njegovoj upotrebi isključivo na najvišem nivou političkog odlučivanja svake države koja ga posjeduje. Nuklearnim oružjem upravljaju političari, ne vojnici. Pa i onim taktičkim.

S obzirom na to da bi upotreba strateškog nuklearnog oružja protiv države kao što je Ujedinjeno Kraljevstvo sigurno dovela do nuklearnog armagedona, sad Putinovi ratni huškači radije spominju upotrebu taktičkog nuklearnog oružja u Ukrajini. Jer to bi kao bilo prihvatljivije.

Lažni referendumi kojima je Putin pripojio okupirane dijelove Ukrajine Rusiji obavljeni su prije svega na pritisak Prorusa koje je uhvatila panika nakon uspješnih ofenzivnih operacija ukrajinske vojske. Povodeći se aneksijom Krima 2014. godine koji je postavši dijelom Rusije, kao, postao nedodirljiv, i oni su od Putina zahtijevali isti status i istu sigurnost.

Lažni referendumi su obavljeni, Putin je potpisao ukaz o pripojenju, a ukrajinska vojska i dalje napreduje. Pa čečenski čelnik Ramzan Kadirov poziva Putina da u Ukrajini iskoristi nuklearno oružje. Pritom treba istaknuti da je poziv uputio Čečen, a ne ni jedan proruski lokalni čelnik. Jer te bi nuklearne bojne glave padale po njihovim glavama.

Taktičko nuklearno oružje

Taktičko nuklearno oružje je oružje male snage (u pravilu od 1 do 50 kilotona). Prvo je razvijeno u SAD-u pedesetih godina prošlog stoljeća kao oružje kojim će se zaustaviti deseci tisuća sovjetskih tenkova i tenkova članica Varšavskog pakta kad krenu prema zapadu. Pritom bi se žrtvovala tadašnja Savezna Republika Njemačka kako bi se spasio ostatak Europe.

Amerikanci su predlagali i ukopavanje nuklearnih mina na njemačkoj granici s DDR-om i Čehoslovačkom. Sovjetski Savez je također razvijao taktičke nuklearne bojne glave, ali ne kako bi njima zaustavljao oklopne brigade NATO-a, već da bi potapao američke nosače zrakoplova. Stoga su te nuklearne glave uglavnom prilagođene za ugradnju na protubrodske projektile. U Ukrajini bile bi dostatne i nuklearne bojne glave koje se kao granate ispaljuju iz haubica kalibra 203 mm.

Ruski problem je što bi točno gađali. Ako bi pokušavali gađati ukrajinske snage koje su na teritoriju Donjecka, Luhanska i Hersonske oblasti, gađali bi područja svježe pripojena Rusiji. Po shvaćanju ruskih nacionalista, ubijali bi Ruse i uništavali rusku zemlju. Mogli bi osvetnički gađati Kijev.

Osim što bi izazvali stotine tisuća mrtvih, okrenuli doslovno cijeli svijet protiv sebe (jedini izuzeci možda bi bili Iran i Sjeverna Koreja), to im sigurno ne bi donijelo pobjedu. Povrh toga silna razina radijacije uzrokovane nuklearnom eksplozijom proširila bi se na južnu Bjelorusiju i Rusiju. 

Put bez povratka

Rusi bi mogli odlučiti pogoditi sve veće ukrajinske gradove. Time bi zasigurno dobili rat, ali bi Ukrajinu (zajedno s Krimom) učinili nenaseljivom stotinama godina. Radijacija bi se prašinom i kišom proširila ne samo Bjelorusijom i zapadnim dijelom Rusije nego na cijelu Europu. I dalje. Bila bi to Pirova pobjeda u najgorem izdanju.

Ili da jednostavno netko u ruskom političkom i/ili vojnom vrhu zaključi da Putin više nije sposoban obavljati svoju dužnost. Ne bi bilo prvi put. U političkim obračunima nakon smrti Josifa Staljina upravo je vojni vrh prevagnuo. Nakon Kubanske krize u kojoj je Nikita Hruščov doveo svijet na rub nuklearnog rata, sovjetski politički i vojni vrh zaključio je da je Hruščov pretjerao te su ga smijenili.

Pitanje je koliko Putin shvaća posljedice upotrebe nuklearnog oružja (nije da je baš dobro predvidio posljedice agresije na Ukrajinu). Međutim, ruski vojni vrh itekako dobro zna da je bilo kakva upotreba nuklearnog oružja put bez povratka. Zbog toga će se vrlo lako naći u situaciji da izaberu između odanosti Putinu i budućnosti svoje djece i unučadi. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala