Foto: FAH

EUROPA je ovih dana dobila tri nove zemlje - Veišnoriju, Vesbariju i Lubeniju. Naravno, radi se o imaginarnim državama, izmišljenima za potrebe velike rusko-bjeloruske vojne vježbe "Zapad 2017" koja se od jučer pa do sljedeće srijede vodi na teritoriju ovih dviju zemalja - uključujući rusku enklavu Kaliningrad.

>>RATNE IGRE Do 100.000 ruskih vojnika na granici EU-a, u Švedskoj najveća vježba u 20 godina

Da iskoristimo jednu prigodnu sintagmu, "Zapad 2017" je interesantan i atraktivan prvenstveno zato što se ove ruske ratne igre održavaju na pragu Europske unije i NATO saveza. A NATO članice su zbog toga razumljivo nervozne - osobito one koje se s dobrim razlogom pronalaze u ovim fiktivnim imenima zemalja: Poljska, Litva, Latvija i Estonija.

Je li moguća repriza Ukrajine na Baltiku?

Podsjetimo, Kaliningrad se nalazi u "sendviču" između Poljske i Litve, a relativno kratak koridor litvanskog teritorija ga dijeli od Bjelorusije. Latvija, pak, graniči i s Rusijom i s njenom vjernom saveznicom Bjelorusijom, koju se često opisuje kao "posljednju diktaturu u Europi". Estonija, iako graniči "samo" s Rusijom, ima najveću rusku manjinu od svih triju baltičkih zemalja - više od 25%, što bi Moskva teoretski mogla iskoristiti ako odluči pokrenuti "hibridnu invaziju" na Baltik po uzoru na onu koju je 2014. izvršila na istoku Ukrajine, gdje ruski separatisti i dalje drže samoprozvane narodne republike Lugansk i Donjeck. Tu je i pripajanje Krima Rusiji nakon vrlo sumnjiva referenduma koji Kijev, Europska unija, G7 i Generalna skupština UN-a ne priznaju, tvrdeći da se radi o kršenju Memoranduma iz Budimpešte 1994. kojim se Rusija obvezala poštivati suverenitet i teritorijalni integritet ove bivše članice Sovjetskog Saveza. 

"Vježba je prijetnja nama, bez obzira na to što Rusija govori. Ona je daleko od obrambene, ona je ofenzivna i agresivna", tvrdi poljski ministar obrane Antoni Macierewicz. "Ne smijemo podleći zastrašivanju", urgira latvijski predsjednik Raimonds Vejonis. "Ovo što vidimo su vježbe ofenzivne prirode, oni vježbaju protiv najmanje četiri NATO zemlje pod izlikom da se bore protiv separatista", ističe latvijski ministar vanjskih poslova Edgars Rinkievics. "Za Rusiju bi bilo logično da nas odsiječe, što su ionako već vježbali", upozorava estonski parlamentarac Hannes Hanso. Francuska ministrica obrane Florence Parly opisala je vježbu kao rusku "strategiju zastrašivanju", a njena njemačka kolegica Ursula Von der Leyen kao "još jednu rusku demonstraciju moći i sposobnosti", uvjeravajući Poljsku i baltičke zemlje da "mogu računati na nas", kako prenosi DW.

Broj prijavljenih vojnika taman ispod granice za obavezne strane promatrače

Tu je i jednako interesantno pitanje broja vojnika koji sudjeluju u ratnim igrama. Ako je vjerovati ruskom ministarstvu obrane, u vježbi sudjeluje "samo" 5500 ruskih i 7200 bjeloruskih vojnika, uz 680 komada vojne opreme, uključujući 138 tenkova te 70 aviona. No kako napominje vanjskopolitički komentator za France 24, Douglas Herbert, znakovito je da je ukupan broj prijavljenih vojnika, 12.700, taman ispod granice od 13.000. Naime, prema Bečkoj konvenciji sve vojne vježbe članica OSCE-a (Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi), što je i Rusija, s više od 13.000 vojnika i/ili 300 tenkova moraju biti otvorene za vojne promatrače koji bi bili upućeni u sve detalje operacije, uključujući razmještaj snaga, ciljeve, specifikacije korištenog naoružanja i ostalo. "Kad je NATO organizirao vježbu nedavno, s 25.000 vojnika pozvao je ruske promatrače da nadgledaju", navodi Herbert. 

Iako Minsk i Moskva tvrde da su strani promatrači iz NATO-a i OSCE-a dobili dozvole za promatranje - dok glavni tajnik NATO-a odvraća da dozvola za trojicu promatrača koju je NATO dobio nije dovoljna - ogromne razlike u procjenama stvarnog broja vojnika ukazuju na to da je oko "Zapada 2017" mnogo toga nejasno i sporno. 

13, 100, 140 ili 240 tisuća vojnika?

Von der Leyen tako tvrdi da je pravi broj sudionika oko 100.000, a s njom se slažu i zapovjedništvo poljske vojske i nezavisni stručnjaci poput Alexandera Goltsa koji usto dodaje kako "prvi put u mnogo godina, Rusija otvoreno vježba vojne akcije protiv članica NATO-a". Ukrajina i Latvija imaju čak i više procjene: 140, odnosno 240 tisuća sudionika. Vrhovni američki vojni zapovjednik u Europi Ben Hodges zlokobno je opisao "Zapad 2017" kao "trojanskog konja" koji bi Rusija mogla iskoristiti za premještaj velikog broja ljudstva i opreme u Bjelorusiju. Drugim riječima, strahuje da bi snage koje sudjeluju u vježbi tamo jednostavno - ostale. 

Nije zanemarivo ni to što je do ruske pobune na istoku Ukrajine, pod patronatom Rusije i uz aktivno sudjelovanje njenih snaga (što Kremlj negira), došlo svega nekoliko mjeseci nakon posljednje inačice vojne vježbe "Zapad", održane 2013., a koja seže još iz Sovjetskog Saveza.

Tajming ovogodišnje vježbe također je simptomatičan: s jedne strane, NATO se nikad nije činio slabiji. Vrhovni zapovjednik najjače vojne sile ovog saveza, ali i svijeta, Donald Trump, mjesecima se ustručavao dati nedvosmislenu potvrdu da će SAD braniti svoje saveznike u slučaju napada, u skladu sa stavkom 5 Sjevernoatlantske povelje. Njegov predsjednički mandat je u trajnoj sjeni sumnje da je dobiven zahvaljujući aktivnom uplitanju Rusije u američke izbore, a tu sumnju samo pojačava njegovo upadljivo ulagivanje ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Njegovi odnosi s tradicionalnim europskim saveznicima toliko su zategnuti da je u svibnju njemačka kancelarka Angela Merkel, koja inače nije poznata po otvorenosti i odrješitosti, upozorila da su vremena kad se Europa "mogla potpuno oslanjati na druge" gotova. Ključni, ali nepouzdani saveznik NATO-a, Turska je pod sve autoritarnijim Erdoganom sve više bliža Rusiji, što potvrđuje i posljednja najava kupovine njenog atraktivnog protuzračnog sustava S-400. 

Rusija naveliko pokazuje mišiće

S druge strane, Rusija je, unatoč sankcijama koje su joj nametnuli EU i SAD, nikad samouvjerenija i nasrtljivija. U Siriji je uspjela spasiti svog saveznika, diktatora i ratnog zločinca Bašara al-Asada i pomoći mu, s Iranom, da povrati značajan dio teritorija od pobunjenika (koje je SAD u međuvremenu prestao pomagati) i Islamske države. Moskva će, kao i u slučaju Ukrajine, ovu poziciju na terenu zasigurno iskoristiti za dobivanje ustupaka od Zapada za pregovaračkim stolom. A kako bi s druge strane stola bili njoj naklonjeni predstavnici, Moskva uporno pokušava hakiranjem i propagandom utjecati na ishod izbora i političku klimu - prvo u SAD-u, potom, navodno, u Francuskoj, a uskoro, lako moguće, i u Njemačkoj. Upadi u zračni prostor stranih zemalja, provokativno nadlijetanje stranih brodova i aviona, slanje ratnih brodova kroz La Manche i špijunskih brodova pred američku obalu i gomilanje snaga na granici simbolično su pokazivanje mišića s porukom: Tu smo, svjetska smo sila, budite zabrinuti što ćemo napraviti. 

Ipak, stručnjaci smatraju da vježbu "Zapad 2017" ipak ne bi trebalo shvatiti previše alarmantno. Mark Galeotti s Instituta za međunarodne odnose u Pragu tako za Quartz napominje da se ipak radi o redovitoj ruskoj vojnoj vježbi, a ne reakciji Moskve na poteze Zapada poput novog zakona o sankcijama koji je donio američki Kongres, na Trumpovo nezadovoljstvo. Ali to je u isto vrijeme "masivna operacija psihološkog ratovanja", upozorava Galeotti. Radi se o prikrivenoj prijetnji neutralnim zemljama poput Švedske ili Finske: "Ako se pridružite NATO-u, dobit ćete scenarij poput Krima." Charles Kupchan iz američkog Council on Foreign Relations smatra da Putin "nastavlja igrati na 'ja sam vaš čovjek koji se može usprotiviti Zapadu' kartu jer nema ništa drugo čime bi mogao legitimirati svoju vlast: "Rusko gospodarstvo je i dalje anemično, cijene energenata (o kojima ovisi) su niske, nije ulagao u gospodarstvo znanja."

Invazija na NATO-članice na Baltiku malo vjerojatna

Galeotti i Gustav Gressel iz European Council on Foreign Relations u Berlinu ocjenjuju kako je prijavljeni broj vojnika koji izravno sudjeluju u vježbi točan, ali da će Rusija imati još stotinjak tisuća vojnika u pripravi na svom teritoriju. Galeotti i Kupchan smatraju da je malo vjerojatno da će Rusija izvršiti invaziju na Baltik kao što je to napravila s Krimom i istočnom Ukrajinom - ili, 2008., s Gruzijom. Napad na NATO je potpuno druga kategorija, osobito s obzirom na to da su ruske specijalne snage već zauzete operacijama u Ukrajini i Rusiji.

Gessel se slaže da bi napad na Baltik bio "lud" po zapadnoj logici, ali nije tako uvjeren da se neće dogoditi. "Stvarnost je takva da ruske obavještajne službe ne razmišljaju takvom logikom. Oni misle potpuno drukčije, mnogo više anarhistički, da su sva pravila i norme za slabiće, da velike sile imaju pravo nametati svoja pravila u skladu sa situacijom. Za njih se mnogo više radi o prestižu i statusu sile", naglašava Gressel. Ipak, nijedan od trojice analitičara ne smatra da će Kremlj ostaviti značajne snage u Bjelorusiji. "NATO je (slanjem četiriju bataljuna s 4 tisuće vojnika u baltičke zemlje i Poljsku) učinio ono što je potrebno da pošalje signal Rusiji da i ne pomišlja dirati u NATO članice", zaključuje Kupchan. Gressel pak smatra da bi NATO trebao češće izvoditi vojne vježbe jer bi tako ne samo poslao poruku Moskvi, već i održao vlastitu borbenu spremnost. "Sve što niste vježbali u ratnoj situaciji ne funkcionira, jer praktički svaki plan zaboravlja nešto ili nailazi na poteškoće koje niste očekivali jer ga niste isprobali", opominje ovaj analitičar.