LJUDI koriste razne metode za privlačenje pažnje kada žele da ih se sasluša i ozbiljno doživi. Neki povise ton, neki lupaju šakom o stol, neki se unose sugovorniku u lice ili mu mašu kažiprstom pred nosom. Ruski predsjednik Vladimir Putin pribjegao je svom najjačem adutu za privlačenje pažnje svojih "zapadnih partnera", kako im voli tepati - nagomilao je 150 tisuća vojnika s gomilom tenkova, oklopnjaka, artiljerije, raketnih sustava, aviona, helikoptera i brodova oko susjedne Ukrajine.

U isto vrijeme dok SAD, EU i NATO pregovorima, posjetima Moskvi, oštrim prozivkama i prijetnjama najoštrijim sankcijama dosad pokušavaju odvratiti Putina da ne krene u invaziju na "bratsku" Ukrajinu, Putin i njegovi dužnosnici i diplomati ismijavaju najave mogućeg rata kao "zapadnu histeriju" i "ratnu propagandu" te negiraju da im je u planu rat i predstavljaju Rusiju kao žrtvu nekakve nedefinirane ugroze od NATO-a i SAD-a. 

>> Lavrov napao NATO, stižu prijetnje nuklearnim oružjem. SAD: Rusija stvara zalihe krvi

Rusko bacanje prašine u oči Ukrajini i svijetu ne bi trebalo biti uvjerljivo nikome - bez obzira na to dođe li do agresije ili ne, evidentno je da ruska vojska, avijacija i mornarica pripremaju kapacitete za invaziju koja bi mogla biti promptno pokrenuta ako Putin izda takvu naredbu.

Rusija uz Ukrajinu ima već oko 150 tisuća vojnika

Pentagon procjenjuje da je Rusija već prikupila 70% snaga potrebnih za punu ofenzivu na Ukrajinu, a unatoč navodnom povlačenju dijela jedinica razmještenih na anektiranom Krimu u baze u posljednjih nekoliko dana, Washington procjenjuje da je Rusija samo ovaj tjedan dovela novih sedam tisuća vojnika uz granice s Ukrajinom. Brojne satelitske snimke i videosnimke s društvenih mreža potvrđuju da gomilanje ofenzivnih snaga i dalje traje. 

>> VIDEO Rusija gomila vojsku, rakete, tenkove, brodove... "Ovo je bez presedana"

Kada gledamo i vrstu i količinu teškog naoružanja, a ne samo puki broj vojnika, Rusija je ustvari već postigla najveću koncentraciju vojne moći uz granice druge zemlje na europskom tlu od hladnog rata, piše britanski Economist. Već ima oko stotinu taktičkih bataljuna (BTG) razmještenih s tri strane Ukrajine, uključujući u Bjelorusiji, gdje do 20. veljače traju velike vojne vježbe s bjeloruskim saveznicima, čiji se tajming zanimljivo poklopio s ovom eskalacijom.

BTG je inače borbena formacija od 600 do 1000 vojnika, opremljena vlastitim topništvom, protuzračnom obranom i logistikom. 

NATO ima 5 tisuća vojnika u istočnoj Europi, SAD još 7

Kakve snage, s druge strane, ima NATO "na vratima Rusije", kako iz Moskve često ponavljaju? NATO u zemljama koje graniče s Rusijom, njenom eksklavom Kalinjingradom ili njenom najbližom saveznicom Bjelorusijom - dakle, u Litvi, Latviji, Estoniji ili Poljskoj, ima četiri borbene skupine u sklopu takozvane pojačane prednje prisutnosti. To je misija koja je pokrenuta 2016. u izravnom odgovoru na rusku hibridnu agresiju na Ukrajinu i druge destabilizirajuće i opasne aktivnosti u Europi. 

A te četiri borbene skupine, koje se periodički rotiraju (u Litvi i Poljskoj bio je prisutan i manji broj hrvatskih vojnika, ali su se u međuvremenu vratili u Hrvatsku), imaju zajedno oko 5000 vojnika. Ne 500 ni 50 tisuća, nego 5 tisuća. Jasno je da njihova misija nije niti može biti ofenzivna, već služe primarno kao određena predstraža NATO-a za slučaj da se Rusija odluči na ikakav oblik agresije na te zemlje. 

"NATO nije prijetnja Rusiji"

"Ove snage su rotacijske, obrambene i znatno ispod svake razumne definicije 'značajnih borbenih snaga'. Nije bilo stalnog stacioniranja značajnijih borbenih snaga na teritoriju istočnih saveznika. Zapravo, ukupne razine snaga diljem Saveza znatno su se smanjile od kraja hladnog rata", navodi se na službenoj stranici NATO-a u članku o odnosima s Rusijom. 

Sam SAD je usto razmjestio još oko 7 tisuća vojnika u Poljsku i manjim dijelom u Rumunjsku. Američki predsjednik Joe Biden je ovog mjeseca odobrio slanje još tri tisuće vojnika u Poljsku kako bi ojačao prisutnost u sve nestabilnijoj regiji. NATO u ovoj regiji trenutno drži ravno 22 borbena aviona, piše CNN.

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg u srijedu je rekao da je Savez nedavno poslao određeno pojačanje u regiju u obliku dodatnih vojnika, aviona i brodova, ali da su ti koraci "obrambeni" i da "NATO nije prijetnja Rusiji".

Rusija s druge strane, podsjetimo, ima oko 850 tisuća aktivnih vojnika uz još 250 tisuća rezervista i isto toliko pripadnika paravojnih snaga. Rusija također ima 4 puta više vojnika i 5 puta više tenkova od Ukrajine, a njena nadmoć u zraku, na moru i u balističkim projektilima je još daleko veća.

U takvom kontekstu izjave o navodnom gomilanju ukrajinskih snaga uz Rusiju i "ogromnom udarnom potencijalu ukrajinskih snaga", kako je danas to sročio glasnogovornik Kremlja Dimitrij Peskov, zvuče kao crni humor.

>> Koliko tko ima tenkova, vojnika... Pogledajte usporedbu ruske i ukrajinske vojske

Putin priča o nepostojećim projektilima u Ukrajini i nuklearnom ratu

Pa ipak, Putin i ruski dužnosnici uporno govore o opasnosti koja im navodno prijeti sa zapada. Prisjetimo se, Putin je tako još u studenom spekulirao o postavljanju nekakvog balističkog raketnog sustava NATO-a u Ukrajinu i upozorio da će u tom slučaju "vrijeme leta do Moskve biti sedam do deset minuta, a pet minuta u slučaju postavljanja hipersoničnog oružja".

No niti su SAD ili NATO postavili ikakav raketni sustav tog tipa u Ukrajinu niti postoje ikakvi planovi da to naprave. NATO u istočnoj Europi trenutno ima ravno jedan proturaketni sustav, Aegis u Rumunjskoj, čija je svrha "detektirati, pratiti, uključiti i uništiti" protivničke balističke projektile i koji nema tehnički kapacitet za ofenzivne raketne udare. Još jedan takav bi ove godine trebao biti postavljen u Poljskoj. 

"Shvaćate li da će se, ako Ukrajina uđe u NATO i odluči vratiti Krim vojnim putem, europske zemlje automatski uvući u vojni sukob s Rusijom? Naravno, potencijali ujedinjenog NATO-a i Rusije su neusporedivi. Razumijemo to, ali također razumijemo da je Rusija jedna od vodećih svjetskih nuklearnih sila i da je superiorna u odnosu na mnoge od tih zemalja po broju modernih komponenti nuklearne sile. Ali neće biti pobjednika i naći ćete se uvučeni u ovaj sukob protiv svoje volje", priprijetio je Putin na presici s Emmanuelom Macronom prošli tjedan, ničim izazvan.

Rusija ima 6257 nuklearnih bojevih glava, više nego ijedna druga zemlja na svijetu

Putin je međutim u pravu što se tiče nuklearnog arsenala. Preciznije, Rusija ima 6257 nuklearnih bojevih glava, od kojih je 1600 strateški postavljeno na balističke projektile i u zračne baze u sklopu ruskih oružanih snaga, prema podacima Američke federacije znanstvenika (FAS) za 2021. godinu. SAD, usporedbe radi, ima ukupno 5600 nuklearnih bojevih glava.

Doduše, ako gledamo samo one koje su strateški postavljene, odnosno spremne za lansiranje, SAD ima 1650 nuklearnih bojevih glava, dakle neznatno više od Rusije. No bez obzira na to čiji nuklearni arsenal je tehnički veći, uzajamno uništenje je i dalje, kao i u vrijeme hladnog rata, apsolutno zajamčeno. 

Naravno, neki od osam zahtjeva, koje je Moskva uputila SAD-u i NATO-u kao uvjete za deeskalaciju, prilično su razumni - prije svega oni o neraspoređivanju projektila srednjeg i kratkog dometa na mjestima odakle mogu gađati teritorij druge strane i neprovođenju većih vojnih vježbi u dogovorenom pograničnom području uz redovitu razmjenu informacija o vježbama. 

No dok je SAD odbio ključni zahtjev o neprimanju Ukrajine u NATO, Washington je izrazio spremnost za razgovor o "recipročnim obećanjima o suzdržavanju od slanja ofenzivnih raketnih sustava i stalnih snaga s borbenom misijom u Ukrajinu", prema medijskim izvještajima. 

U raznim stručnim i laičkim geopolitičkim analizama napetosti, ravnoteže snaga i "sigurnosne arhitekture" između Rusije i Zapada, često se provlače koncepti poput sfera utjecaja i strateške dubine koja Rusiji navodno treba kako bi bila sigurna od eventualne nove invazije na svoj izloženi, a u isto vrijeme najnaseljeniji sjeverozapadni dio, na kojem su smješteni glavni grad Moskva i drugi najveći grad Sankt Peterburg. 

Nuklearni arsenal kao ultimativno sredstvo odvraćanja

Pritom se spominju povijesne epizode poput razornih, ali na kraju neuspješnih invazija koje su pokrenule nacistička Njemačka u Drugom svjetskom ratu i Francuska u Napoleonskim ratovima, crtaju se pravci hipotetske nove invazije preko Europske ravnice sa sjeverozapada ili Sjevernog Kavkaza s jugozapada. U onim maštovitijim pokušajima analiza spekulira se i da je nekakav dugoročni cilj Zapada, odnosno SAD-a, dokrajčiti rusku državnost i razbiti je u više manjih satelitskih država kako bi se domogao njenih resursa.

Često se kao nekakav dokaz ovih dijaboličnih namjera koristi i navodni citat bivše američke državne tajnice Madeleine Albright da je "užasno nepravedno da Rusija ima toliko svjetskih prirodnih resursa", na što je aludirao i sam Putin prije nekoliko godina - iako je taj citat, po svemu sudeći, izmišljen u propagandne svrhe, kako objašnjava stranica za provjeru činjenica Polygraph.info.

Osim toga, transkripti Bijele kuće otkrivaju da je Bill Clinton 1997. odbio ponudu Borisa Jeljcina o "džentlmenskom sporazumu" da nijedna bivša sovjetska republika neće ući u NATO, objašnjavajući da "ne može preuzimati obveze u ime NATO-a" i "staviti veto na proširenje NATO-a u odnosu na bilo koju zemlju", navodi se na stranicama NATO-a.

S obzirom na to da je glavni argument Moskve u ratu riječi sa Zapadom onaj da je NATO egzistencijalna prijetnja Rusiji, nameće se banalno, ali logično pitanje  - o kakvoj točno ugrozi od NATO-a Rusija govori kada ima ultimativno sredstvo odvraćanja od bilo kakve nove invazije?

>> Ne, Amerika nas neće uvući u Treći svjetski rat s Rusima zbog Ukrajine

Jedan ili dva sustava za proturaketnu obranu zasigurno ne mogu zaustaviti nuklearni napad zemlje koja ima 1600 spremnih bombi i projektila s nuklearnim bojevim glavama, stoga bilo kakva invazija na Rusiju ne može biti ništa drugo nego suicidalna misija i recept za uništenje civilizacije.

Branimir Vidmarović: I ruski analitičari smatraju da NATO nije egzistencijalna prijetnja Rusiji

Ovo smo pitanje postavili vojnom analitičaru portala Obris Igoru Tabaku, koji nam je kratko odgovorio: "NATO nije taj koji je anektirao dio Ukrajine. Nisam primijetio da itko ozbiljan govori o invaziji na Rusiju. Teško mi je odgovoriti na takva pitanja."

Ni vanjskopolitički analitičar i predavač na Sveučilištu u Puli Branimir Vidmarović, s kojim smo razgovarali, ne vjeruje da je Putinova retorika o egzistencijalnoj ugrozi Rusije od NATO-a iskrena.

"I vodeći ruski analitičari iznose mišljenje da NATO nije egzistencijalna prijetnja Rusiji, baš zbog faktora nuklearnog oružja, balističkih projektila i svega ostaloga. Ali radi se o principu. Rusija bi htjela da se njeni interesi i stavovi uzimaju u obzir i poštuju u budućoj kreaciji europske sigurnosti", kaže nam Vidmarović.

"Osim toga, Putin želi zacementirati svoje vanjskopolitičke pozicije kao naslijeđe, da tko god dođe nakon njega, ne može ugroziti ruske strateške pozicije i principe. Jer Putin će otići 2024. ili 2036., uopće nije bitno, ali bitno je da bilo tko nakon njega upravlja Rusijom koja je snažna i čije se mišljenje poštuje", zaključuje Vidmarović.

Igor Tabak: Ne znam o kakvom ulasku Ukrajine u NATO uopće pričamo

Još jedan argument Moskve je onaj da su zapadni lideri prevarili Moskvu devedesetih kad su joj navodno obećali da se NATO neće širiti na istok, da bi nakon toga ipak "izbio na njene granice", što je prilično upitna teza, o čemu smo već pisali.

"Osnovna stvar koju je i Hrvatska vidjela pred koju godinu je to da se NATO ne širi sam od sebe. NATO ne zove u članstvo sam od sebe. Države nastoje ući u NATO, provode opsežne i bolne reforme na tu temu i onda možda budu pozvane u članstvo, nakon što se oko toga itekako pomuče. Dakle, nije se NATO proširio, već su susjedi Rusije ušli u taj savez, koji je obrambene prirode. Bit će da ih je bilo strah, da su mislili da se od nečega trebaju braniti ulaskom u takav obrambeni savez", pojašnjava za Index Tabak. 

"Ukrajina, kad je bila cjelovita, prije aneksije Krima (i rata u Donbasu), nije bila pogodan kandidat zbog neprovođenja reformi. Ukrajina i SAD su to željeli, ali ostatak NATO-a je smatrao da tu još ima jako puno posla. U međuvremenu se stanje promijenilo nagore, Ukrajina ima dijelove teritorija koji su okupirani tako da ne znam o kakvom ulasku Ukrajine u NATO uopće pričamo", pita se Tabak.