DOK JE IRAN pod sve većim međunarodnim pritiskom zbog spora oko svojeg nuklearnog programa, Moskva istodobno produbljuje suradnju s Teheranom. No dosadašnja iskustva jasno pokazuju da se Iran u presudnim trenucima ne može osloniti na Rusiju, unatoč formalnim sporazumima i javnim obećanjima, piše DW.

Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) 20. studenoga usvojila je rezoluciju kojom poziva Iran na „potpunu i trenutačnu“ suradnju. Agencija traži razjašnjenje sudbine oko 400 kilograma urana obogaćenog do 60 posto, koji se i dalje nalazi na iranskom teritoriju.

Nakon dvanaestodnevnog rata između Izraela i Irana u lipnju, Teheran nije dopustio inspektorima IAEA-e pristup napadnutim nuklearnim postrojenjima kako bi se utvrdilo što je uništeno, a što je ostalo netaknuto.

Moskva nudi suradnju

U jeku tog spora Rusija je dodatno pojačala suradnju s Iranom. „Naša suradnja dosegla je neviđenu razinu“, izjavio je sredinom studenoga ruski veleposlanik u Teheranu Aleksej Dedov.

Prema navodima iranske agencije ISNA, Dedov je rekao da Moskva pomaže Teheranu u „pronalaženju rješenja“ za probleme povezane s nuklearnim programom te da će takvu potporu nastaviti.

Krajem rujna Rusija i Iran potpisali su memorandum o namjeri izgradnje novih nuklearnih elektrana. Ruska državna tvrtka Rosatom sklopila je ugovor vrijedan 25 milijardi dolara (21,4 milijarde eura) s iranskom kompanijom Iran Hormoz za gradnju četiri nove nuklearne elektrane u Iranu.

Mnogo obećanja, malo rezultata

„Rusija je najvažniji međunarodni partner iranskog nuklearnog programa“, ističe stručnjak za Bliski istok David Jalilvand u razgovoru za DW. No odmah dodaje kako je Moskva u praksi često nudila više nego što je bila spremna ispuniti.

Još 2016. najavljena je gradnja drugog reaktora u nuklearnoj elektrani Bušer, no do danas taj projekt nije realiziran. Jalilvand smatra da je i brza provedba novog memoranduma malo vjerojatna.

„Rusija nema interes jačati stratešku poziciju Irana na Bliskom istoku, prije svega zbog svojih odnosa s Izraelom, zaljevskim državama i Turskom“, kaže Jalilvand.

To se, dodaje, jasno pokazalo i tijekom nedavnog sukoba između Izraela i Irana, kada je Teheran iz Moskve dobio tek simboličnu potporu, iako su dvije zemlje početkom godine potpisale sporazum o „strateškom partnerstvu“ koji predviđa vojnu i gospodarsku suradnju u sljedećih 20 godina.

Iran ispunjava obveze, Rusija ne

Iran se, za razliku od Rusije, drži svojih obveza. Teheran je Moskvi isporučivao dronove i drugo oružje za rat protiv Ukrajine, čime je postao jedan od ključnih ruskih saveznika, ali je pritom dodatno narušio odnose s Europom.

Zauzvrat je Iran naručio borbene zrakoplove Suhoj Su-35 kako bi modernizirao svoje zračne snage. No do posljednjeg sukoba s Izraelom ti zrakoplovi nisu isporučeni. Rat je pritom jasno razotkrio slabosti iranske protuzračne obrane, koja se u velikoj mjeri oslanja na tehnologiju staru desetljećima.

Kritike unutar Irana

U samom Iranu sve su glasnije kritike suradnje s Moskvom. Mohammad Sadr, član Vijeća za utvrđivanje interesa sustava, izjavio je da se „strateško partnerstvo s Rusijom pokazalo farsom“.

„Rusija nije pouzdana. Vjerovati da će nam pomoći ili se zbog nas sukobiti sa Sjedinjenim Američkim Državama potpuno je apsurdno“, rekao je Sadr, optuživši pritom Moskvu da je Izraelu dostavila informacije o iranskim obrambenim objektima.

Sličan stav prevladava i među dijelom iranske javnosti. Jedan profesor s teheranskog sveučilišta rekao je za DW da građani dobro znaju kako Rusija Iran ostavlja na cjedilu u ključnim trenucima.

„Mnogi vjeruju da se režim oslanja na Moskvu isključivo radi očuvanja vlasti, a ne u interesu naroda“, rekao je.

Konzervativci i dalje guraju suradnju

Unatoč tim iskustvima, konzervativne snage u Iranu i dalje zagovaraju produbljivanje odnosa s Rusijom. „Utjecaj Rusije u iranskim centrima moći je neosporan“, rekao je za DW bivši iranski veleposlanik u Azerbajdžanu Afshar Soleimani.

„Konzervativci podupiru Rusiju, isporuku iranskih dronova Moskvi i održavanje napetih odnosa sa SAD-om. Dok god ta politička struja ostane na vlasti, malo će se toga promijeniti, a posljedice će snositi stanovništvo“, dodao je.

Pojedini iranski političari, poput konzervativnog zastupnika Kamrana Ghazanfaria, tvrde da je Rusija spremna opskrbiti Iran nuklearnim oružjem. Jalilvand takve tvrdnje odbacuje kao krajnje nevjerojatne. „Rusija nema interes širiti krug nuklearnih sila u ionako nestabilnom Bliskom istoku“, ističe.

Moskva bi, dodaje, mogla isporučiti tehnologiju koja bi se teorijski mogla iskoristiti i u vojne svrhe, ali izravnu pomoć u razvoju nuklearnog oružja smatra malo vjerojatnom.

Prema Jalilvandu, Rusija „iransku kartu“ prije svega koristi u pregovorima sa Sjedinjenim Američkim Državama, pokušavajući se, usred rata u Ukrajini, prikazati kao konstruktivan partner te istodobno produbiti razdor između Washingtona i Europe.