RUSKE oružane snage imaju 700 nosača nuklearnog oružja u koje spadaju strateški bombarderi, podmornice na nuklearni pogon i ukopani silosi za interkontinentalne balističke rakete.

No malo je poznato da neki od tih sustava mogu djelovati autonomno i raketirati neprijateljske ciljeve čak i ako čitav teritorij Rusije bude uništen nuklearnim napadom. Jedan od takvih sustava je takozvana "Mrtva ruka".

Što je "Mrtva ruka"?

"Mrtva ruka", također poznata kao Perimetar, je sustav automatske kontrole nuklearnog oružja iz doba Hladnog rata koji je koristio Sovjetski Savez.

Sustav se i dalje koristi u postsovjetskoj Ruskoj Federaciji.

Sovjetski inženjeri odlučili su napraviti interkontinentalnu balističku raketu

Krajem Hladnog rata sovjetski vojni vrh shvatio je da bi samo jedna nuklearna raketa bila dovoljna za uništenje zapovjednog mjesta iz koga se upravlja nuklearnim arsenalom. Osim toga, bilo je jasno da će se sredstva za radioelektronsku borbu razvijati te će potencijalno moći blokirati kanale preko kojih se upravlja strateškim nuklearnim snagama, piše Russia Beyond.

Zbog toga je oružanim snagama bio potreban rezervni plan zajamčenog uzvraćanja putem lansiranja raketa s nuklearnim bojevim glavama iz svih ukopanih silosa.

Sovjetski inženjeri odlučili su napraviti interkontinentalnu balističku raketu koja će se koristiti kao centralni zapovjedni punkt, odnosno koja će poslije polijetanja aktivirati sve ostale ukopane silose na sovjetskom teritoriju i lansirati rakete s nuklearnim bojevim glavama u pravcu neprijateljskog teritorija.

Nova raketa bit će smještena u nedavno sagrađeni ukopani silos i imat će unaprijed podešene koordinate leta i radiosignale koje će za vrijeme svog leta slati drugim raketama.

"Mrtva ruka" se sastoji od raketa, radara i satelita

"Mrtva ruka" se sastoji od raketa, ali i od radara smještenih na teritoriju Rusije, a također i od satelita koji prikupljaju podatke iz svemira. To je složen računalni sustav koji stalno analizira široki spektar parametara kao što su seizmička aktivnost i razine radijacije, a također prati podatke sustava za rano otkrivanje raketnog napada duž ruskog teritorija, piše RTL.

"Tijekom eksploatacije ovaj je sustav nekoliko puta modificiran. Prije svega, Rusija je u njega integrirala svoja nova sredstva za radioelektronsko izviđanje, kao, na primjer, radare klase Voronjež, koji otkrivaju lansirane rakete u radijusu od 7000 kilometara.

Drugo, inženjeri su modificirali bojevu glavu tako da se ona suprotstavlja novim sredstvima radioelektronske borbe koja se sada pojavljuju i guše radiosignale", kaže Ivan Konovalov, direktor za razvoj u ruskom Fondu za unapređenje tehnologija 21. stoljeća.