VIŠE od deset mjeseci nakon početka invazije na Ukrajinu, kontrast između razmjera vanjskih šokova s kojima se Rusija suočava i relativne inercije unutar zemlje je zapanjujući. Unatoč vojnim neuspjesima i sankcijama, većina Rusa nastavila je sa svojim životima kao da se ništa ne događa, dok su elite pokušavale ne razmišljati o tome što sutra može donijeti, umjesto toga dajući puno povjerenje Putinu, za Carnegie Politiku piše Tatjana Stanovaja.

Međutim, 2023. bi se mogla pokazati dramatičnom godinom za Rusiju i biti ključna za otpor njezinog vodstva prema promjenama, s posebno trima unutarnjim pitanjima koja će vjerojatno oblikovati razvoj zemlje u narednim desetljećima.

Prvo ključno pitanje

Prvo, Putin mora odlučiti hoće li se ponovno kandidirati za predsjednika 2024. godine. Ruski ustav izmijenjen je 2020. kako bi mu se omogućilo da ostane predsjednik do 2036. On bi alternativno mogao imenovati nasljednika, iako to bi morao učiniti do prosinca 2023. kako bi nasljednik imao dovoljno vremena za kampanju.

Zasad nitko nije siguran kakvi su mu planovi budući da Putin radije drži svoje elite u neznanju. Dapače, u ljeto 2020. pravdao je ustavne promjene, koje su omogućile produženje njegove vladavine, kao zaštitu od nemira među elitama, za koje je rekao da "trebaju raditi, a ne tražiti nasljednike".

Nakon revizije ustava, predsjednička administracija i elite djelovale su na pretpostavci da će se Putin na vlasti zadržati neograničeno dugo. Danas je ključno pitanje koliko je njegovu računicu promijenio rat, a posebno to što rat nije išao po planu.

Neki vjeruju da je pojavom ozbiljnih problema i prijetnji rat ojačao Putinovu odlučnost da ostane na vlasti i nakon 2024. S obzirom na njegov prijezir prema "političkim dezerterima" - onima koji su dali otkaz u teškim vremenima - on vjerojatno neće postati jedan od njih.

Drugi smatraju kako je Putin ne samo otvoren za odustajanje od vlasti nego bi to mogao smatrati rješenjem sukoba s Ukrajinom. Čak i ako se čini da je to samo pusta želja, dio elite se nada da će takvo resetiranje biti dovoljno da prekine nedavni niz neuspjeha Rusije.

Međutim, nijedna strana nije uvjerena u njegove namjere. U svakom slučaju, poznato je da Putin voli donositi odluke u posljednji trenutak, često na temelju situacijskih čimbenika i prkosno općim očekivanjima.

Problem 2024. godine postao je glavni izvor tjeskobe za elite. To će više nego bilo koje drugo pitanje utjecati na događaje 2023. godine, dok politička klasa bude pokušavala protumačiti Putinove namjere i planirati s ciljem minimiziranja rizika.

Raskol među elitama

Drugo povezano pitanje je sve veći raskol između onih u elitama koji su za eskalaciju rata i onih koji upozoravaju da se to ne čini. Ova podjela pojavila se nakon ruskog povlačenja iz Harkivske regije i odustajanja od ključnog grada Hersona, a potaknuta je ukrajinskim udarom na most prema Krimu, održanim referendumima o pripajanju okupiranih dijelova Ukrajine i naknadnom dvosmislenošću vlasti o tome koje su službene granice Rusije.

Pragmatičari, koje čine tehnokrati, ali i srednje rangirani dužnosnici u vojsci i službama sigurnosti, jedinstveni su u uvjerenju da rat treba zaustaviti te da se zemlja treba odlučiti za realističniju politiku u skladu sa svojim prilično ograničenim kapacitetima. Jastrebovi pozivaju Rusiju ne samo da oslobodi svoju punu vojnu moć protiv Ukrajine već i da radikalno restrukturira vlastiti politički i ekonomski sustav. Potonji čine revolucionarnu frakciju (iako zasad proputinovsku) čiji je cilj zamijeniti vladu za koju smatraju da je nesposobna.

Njihova borba za prevlast trebala bi biti jedna od ključnih političkih borbi 2023. i ona koja uvelike ovisi o događajima na bojnom polju. Što je Rusija lošija u vojnom smislu, to je bitka pragmatičara s jastrebovima ogorčenija. Kremlju će preferirani mehanizam za suzbijanje neslaganja - represija - biti neprikladan ako se koristi protiv lojalista režimu.

Jastrebovi će krenuti u ofenzivu, ciljajući na vojne lidere i političare, kao što je već učinio Jevgenij Prigožin, zloglasni šef privatne vojne kompanije Wagner. Pragmatičari će, u međuvremenu, izraziti osudu i žaljenje o smjeru sukoba, nastojeći umanjiti ratne ciljeve Moskve i prisiliti na priznanje da je pobjeda nemoguća. Njihovu će poruku dobro prihvatiti nevojne elite, koje je invazija iznenadila i boje se njezinih srednjoročnih posljedica.

Sve ovo ostavlja Rusiju zaglavljenu između vojnog ludila i pažljivog razmatranja moguće deeskalacije, a Putina suočenog s izborom između jačanja donkihotovske potrage za odlučujućom pobjedom protiv Kijeva i povratka za pregovarački stol sa Zapadom, ako ne i samom Ukrajinom.

Kadrovske promjene u vladi

Treće ključno pitanje s kojim se Rusija suočava 2023. godine, nastavlja Stanovaja, vrti se oko kadrovskih promjena u vladi, koje su vrlo vjerojatne, iako je teško predvidjeti tko će koga zamijeniti.

Jedan od razloga zbog kojih je rekonstrukcija gotovo sigurna je sve veća potražnja na vrhu za dinamikom i učinkovitošću. Putinova sklonost da pozove tehnokrate u vladu mogla bi i dalje rasti jer su viši dužnosnici u kabinetu, predsjedničkoj administraciji i strukturama moći redom ostarjeli i iscrpljeni ratom i vojnim neuspjesima, što će Putina prisiliti da traži nove ideje. Drugi razlog su nadolazeći predsjednički izbori jer su preslagivanja prethodila svim predsjedničkim izborima u Rusiji osim jednima.

Dugotrajno gomilanje napetosti unutar ruske vlade još je jedan razlog za očekivanje kadrovskih promjena. Ministar obrane Sergej Šojgu i načelnik glavnog stožera Valerij Gerasimov optuženi su za korupciju u oružanim snagama, dok je FSB kritiziran zbog obavještajnih propusta. Smatra se da je zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti Dmitrij Medvedev potpuno izgubio povjerenje, a gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin previše apolitičan, dok se guvernerku središnje ruske banke Elvira Nabiullina sumnjiči za potajno protivljenje ratu.

Viši vladini dužnosnici nezadovoljni su jedni drugima, a uzajamna nesklonost Putinu daje povoda da promijeni stvari. Ipak, njegov konzervativizam i strepnja kada je riječ o otpuštanju podređenih vjerojatno će ga navesti da pokuša uspostaviti ravnotežu između stabilnosti i obnove.

Na ove sudbonosne događaje duboko će utjecati događaji na bojnom polju. Ako Rusija pokuša ofenzivu velikih razmjera u veljači ili ožujku, kao što očekuje Kijev, vjerojatno će naići na značajan ukrajinski otpor. U suprotnom, Moskva će nastaviti polako gušiti Ukrajinu napadima na njezinu infrastrukturu, na što će Kijev odgovoriti diverzantskim napadima na rusko tlo.

Ruski politički život ostat će u rukama sumorne i opresivne ratne atmosfere, ostavljajući elite još više tjeskobnima i u strahu od budućnosti. Putinova hipertajnovitost i odbijanje da se ikome išta objasni neće pomoći ovoj situaciji. Represija će nedvojbeno rasti, uz kriminalizaciju svih neslaganja, uvođenje elemenata državne ideologije i iznalaženje novih izgovora za još duže zatvorske kazne.

Godine 2023. već povijesni rat Rusije s Ukrajinom pokazat će svoj puni transformacijski potencijal, konačno mijenjajući Rusiju iznutra i opterećujući sposobnost njezinih čelnika da drže situaciju pod kontrolom i planiraju odluke koje donose, zaključuje Stanovaja.