KAD JE RUSKI predsjednik Vladimir Putin prije više od tri godine poslao tenkove u Ukrajinu, Ljoša je izašao na ulicu u znak prosvjeda. Kad je oporbeni čelnik Aleksej Navaljni ubijen u sibirskom logoru, ponovno je prosvjedovao, bio pritvoren i kažnjen novčanom kaznom.

"Tad je završilo moje samopožrtvovanje", rekao je Ljoša za The Times. Mjesecima poslije toga bio je u dugovima i unatoč svemu prijavio se kao dobrovoljac za rat u Ukrajini. "Nažalost, trebao mi je novac. Bio sam iscrpljen, moralno, fizički, emocionalno. Morao sam brzo vratiti dugove", rekao je 30-godišnji marketinški menadžer iz Krasnodara na jugu Rusije.

Nije na vrijeme shvatio pogrešku

Prijavio se prije godinu dana uz obećanje o velikoj svoti novca iz državnog proračuna. Tek kasnije shvatio je svoju pogrešku. Do lipnja je radio na zapovjednom mjestu ruskih bespilotnih snaga koje su napredovale prema Dnjipropetrovskoj oblasti na jugu Donbasa.

"Što se tiče Dnjipropetrovska, osvajanja nove regije, o tome nije bilo razgovora. Govorilo se o zauzimanju Donjecke oblasti", rekao je Ljoša za The Times telefonom iz jedne zemlje izvan Rusije. Odbio je otkriti svoje puno ime iz straha od posljedica.

"Na zapovjednom mjestu atmosfera je uvijek bila napeta. Časnici bi se hvalili teritorijalnim osvajanjima svojim nadređenima prije nego što su se oni uopće dogodili na terenu. Prijavljivali bi da su zauzeli selo, a nisu ni dohvatili rub šume", rekao je Ljoša.

Časnici su uvijek vikali na telefon jer su njihovi nadređeni vikali na njih: "U takvoj atmosferi lako je da časnicima 'pukne film'. Lako je da podređene pošalju na prve crte bojišnice. U najboljem slučaju, oni koji su poslani izdržali bi dva tjedna".

Dobio je dopust i više se nije vratio

U svibnju su smanjene plaće ugovornih vojnika, od kojih su mnogi već plaćali mito svojim nadređenima za blaži tretman, a 12 ljudi s njegova zapovjednog mjesta poslano je na bojišnicu. Do lipnja je shvatio "kome treba platiti" kako bi dobio dopust i više se nije vratio. Udruga "Prođi kroz šumu" koja pomaže ruskim muškarcima da dezertiraju ili izbjegnu mobilizaciju, pomogla mu je u bijegu.

U Donbasu je, kaže, razmišljao samo o svakodnevnom preživljavanju i ostajanju u dobrim odnosima sa svojim zapovjednikom: "Otišao sam tamo da zaradim novac za dugove. Što se tiče misli o tome zašto se ovaj rat vodi, naravno da su bile prisutne u početku. Ali biti u tom okruženju, u kojem ne smiješ razmišljati, prilično je porazno. S vremenom prestaneš misliti i samo postojiš".

Njegov je posao bio upravljati monitorima na zapovjednom mjestu. Na pitanje kako se osjećao dok je gledao kako ukrajinski vojnici umiru, rekao je da su mu emocije bile pomiješane i nejasne: "Prvi put kad sam uključio videoprijenos, skrenuo sam pogled. Kasnije sam, kako bih zaštitio vlastitu psihu, zamišljao da je to samo računalna igra."

Jednom je vidio kako vozilo s desetero ukrajinskih vojnika pogađa topnička vatra: "Sve to gledaš. Shvaćaš da su to samo ljudi koji obavljaju svoju dužnost ili su prisiljeni ili to rade za novac. Vidio sam kako topnička granata raznosi pet ljudi. Gledao sam čovjeka kako umire u plamenu."

"Mislio sam da bi Trump mogao nešto učiniti"

Kad je američki predsjednik Donald Trump započeo mirovne pregovore o Ukrajini, ruski su vojnici na to obratili pozornost: "Isprva smo mislili da će nešto iz toga proizaći, ali nakon drugog, trećeg, četvrtog govora o nužnosti pregovora izgubili smo vjeru.

"Mislio sam da bi Trump mogao nešto učiniti. Možda ponuditi neke kompromisne uvjete koji bi odmaknuli Rusiju od Kine. Ali, kako vidimo, Ujko Vova (ruski nadimak za Putina) ga samo zavlači i odugovlači", rekao je Ljoša.

Smatra se da je prva polovica ove godine bila najsmrtonosnija za ruske vojnike u Ukrajini od početka invazije 2022. Mihail Stepanov iz organizacije poteru.net, volonterske skupine u egzilu koja pokušava prikupiti imena poginulih ruskih vojnika, kaže: "Nekad su to bili plaćenici Wagnerove skupine i zatvorenici, zatim mobilizirani, a sad su uglavnom oni koji potpisuju ugovore za velike svote novca."

"Ne želim se vratiti u Rusiju"

Jednokratni iznos za potpisivanje ugovora dosegao je pet milijuna rubalja (45.000 funti) u nekim regijama Rusije. Prosječna mjesečna plaća je oko 100.000 rubalja. Nakon što vojnik potpiše, često je potrebna prisila da bi ga se natjeralo na napade na ukrajinske snage.

Bilo je izvješća o vojnicima kojima su zbog odbijanja napada danima uskraćivali hranu, bacali ih u podrume ili ih premlaćivali, kaže Stepanov. Ljoša se uskoro neće vratiti kući: "Dezerter je isto što i meso. "Vidio sam kako se s dezerterima postupa na zapovjednom mjestu. Samo mu navuku vreću na glavu i stave lisice. Zato se ne želim vraćati u Rusiju."