KADA je sredovječni ruski vojnik i samoproglašeni domoljub ranije ove godine pušten iz zarobljeničkog logora u Ukrajini, nazvao je obitelj kako bi im javio da je živ, slobodan i natrag na ruskom tlu. Dok se telefon prenosio s ruke na ruku, rekao im je da bi se mogao vratiti kući taman na vrijeme za sinov rođendan za nekoliko tjedana. Nikada nije stigao.

Umjesto toga, tjednima su ga ispitivale ruske sigurnosne službe, a zatim je poslan natrag na bojište. Ubrzo je ponovno nestao u blizini okupiranog ukrajinskog grada Donjecka. Ovaj put, njegovi rođaci strahuju da je mrtav, a jedan od njih usporedio je situaciju s paklenim krugom iz kojeg nema izlaza, piše The Wall Street Journal.

Diljem Rusije, vlasti slave domoljublje dragovoljaca koji odlaze u rat Vladimira Putina. Veterane koji se vraćaju s bojišta ponekad se veliča na televiziji i obećavaju im se povlašteni položaji u lokalnim i regionalnim vlastima sve militariziranije države.

No, sudbina ruskih ratnih zarobljenika prešućeno je poglavlje moskovske invazije na Ukrajinu. I prije nego što ih pošalju na bojište, zapovjednici upozoravaju vojnike da se radije raznesu bombom nego da se predaju Ukrajincima. Taj stav dijeli i ruski reper Dmitrij Kuznjecov, poznat kao Husky, u svom novom albumu: "Neću biti zarobljen, u lijevoj ruci bomba, u desnoj bomba".

Ispitivanje umjesto dobrodošlice

Za ratne zarobljenike i njihove obitelji, radost povratka kući kratkog je vijeka. Oni koji se odluče predati suočavaju se s povratkom ispunjenim sumnjom i sramom. Plaće i bonusi, koji su mnogima bili glavni razlog za odlazak u rat, mogu biti ukinuti čim padnu u zarobljeništvo, ostavljajući tisuće obitelji u financijskoj neizvjesnosti.

"Zemlja je u ratu", rekla je Valerija Vetoškina, odvjetnica povezana s ruskom nevladinom organizacijom OVD-Info. "Država ne potiče dobrovoljnu predaju."

Kada se vojnici vrate u Rusiju, autobusima ih prevoze iz Bjelorusije, gdje se odvija većina razmjena. Osim povremenih telefonskih poziva, izolirani su od obitelji i do mjesec dana dok ih ispituju Federalna služba sigurnosti (FSB), vojno tužiteljstvo i Ruski istražni odbor.

Službenici traže bilo kakav trag izdaje ili suradnje s neprijateljem, dok drugi istražuju kaznena djela. Rusija je 2022., usred kaotične masovne mobilizacije, kriminalizirala dobrovoljnu predaju u nadi da će stotine tisuća novaka odvratiti od polaganja oružja.

Kazna za preživljavanje

Ranije ove godine pokrenut je i jedan od prvih kaznenih postupaka zbog predaje. Ruski vojnik Roman Ivanišin osuđen je na 15 godina u kaznenoj koloniji visoke sigurnosti nakon što se vratio iz ukrajinskog zarobljeništva. Optužbe su uključivale dobrovoljnu predaju, pokušaj predaje i dezerterstvo.

Nakon višetjednog ispitivanja, većina se vraća u svoje postrojbe. Nekima više nikada ne daju oružje i osuđeni su na čišćenje i beskrajne vježbe. Drugi se odmah šalju natrag na prvu crtu, gdje bivši zarobljenici i njihove obitelji optužuju zapovjednike da ih kažnjavaju slanjem u najopasnije misije.

Uvjeti po povratku mogu biti toliko teški da su neke obitelji lobirale da se njihovi sinovi izostave iz razmjena zarobljenika. Prema svjedočanstvima, uvjeti u ukrajinskim logorima znatno su humaniji nego u ruskim, gdje je mučenje Ukrajinaca ponekad bilo sustavno. Kremlj nije odgovorio na zahtjev za komentar.

U kolovozu je obitelj Igora Dolgopolova (31) saznala da je postao ratni zarobljenik kod Časiv Jara u istočnoj Ukrajini. Njegovi rođaci kažu da se boje da bi mogao biti uključen u buduće razmjene i odmah poslan natrag na bojište.

Jedan od njih rekao je da se vojnicima koji se vrate iz zarobljeništva više ne vjeruje te da ih zapovjednici ponižavaju. Prema njegovim riječima, bilo bi im bolje da ostanu živjeti u Ukrajini, pa čak i da tamo zatraže državljanstvo.

Staljinovi odjeci i rupe u zakonu

Prema Ženevskim konvencijama, čija je potpisnica i Rusija, bivši ratni zarobljenici ne mogu biti angažirani u aktivnoj vojnoj službi, već samo na pomoćnim poslovima. Međutim, dokument ruskog Ministarstva obrane, u koji je The Wall Street Journal imao uvid, tvrdi da se neke odredbe Konvencije ne odnose na ruske ratne zarobljenike dok rat traje.

Ruski stav prema ratnim zarobljenicima nosi jezive odjeke Drugog svjetskog rata, kada su se zarobljenici smatrali sumnjivcima, a predaja nacistima bila je ilegalna. Fraza koja se pripisuje sovjetskom diktatoru Josifu Staljinu prenosila se kroz popularnu kulturu: "Nemamo zarobljenika, samo izdajice." Čini se da to vrijedi i danas.

Ranije ove godine, bivšem ratnom zarobljeniku Pavelu Gugujevu (45) suđeno je zbog suradnje sa stranom vladom. Prijeti mu do osam godina zatvora jer je dao niz intervjua ukrajinskim novinarima o svom zarobljeništvu, neodobravanju rata i uvjetima koji su ga dočekali po povratku.

Obrzac nepovjerenja

U jednom videu, otprilike mjesec dana nakon razmjene, rekao je da ga je ispitivao FSB i da je poslan u vojnu bolnicu u Podolsku. Tamo su ga drugi vojnici pitali zašto se nije raznio umjesto da dopusti da ga zarobe.

Gugujev je rekao da je FSB povratnike nazivao "onima koji su izgubili povjerenje" te da su dobivali pomoćne poslove bez oružja jer im se više nije vjerovalo. "Ne puštaju 'zekove' kući", rekao je, koristeći zatvorski žargon za zatvorenike. "Koriste ih kao radnu snagu."

Razgovori s nekoliko drugih ratnih zarobljenika potvrđuju isti obrazac nepovjerenja. Po povratku u Rusiju, ispituju ih, zabranjuju im odlazak kući obiteljima i šalju ih izravno natrag zapovjednicima. Jedan ratni zarobljenik s dijagnozom depresije izjavio je da nije dobio odgovarajuću medicinsku skrb niti mu je dopušteno vidjeti obitelj.

Nije poslan natrag na bojište, ali dani su mu ispunjeni pomoćnim poslovima i stražarenjem. Drugi vojnik ispričao je kako se ukrcao u zrakoplov za povratak na frontu, ali su ga neposredno prije polijetanja, pred suborcima, izveli van. "O, vi ste ratni zarobljenik?", prepričao je riječi časnika. "Onda su me skinuli s aviona, i to je bilo to."