Moćni američki bombarder razotkriva velike vojne probleme koje ima EU
AMERIČKOJ i svjetskoj javnosti Pentagon, američko ratno zrakoplovstvo i tvrtka Northrop Grumman prikazali su najnoviji strateški bombarder B-21 Raider. Prikazali su ga samo da bi ispunili jednu od odredbi sporazuma START 2 o ograničenju nuklearnog oružja, u kojoj se kaže da svaka strana ima pravo zatražiti pristup novom strateškom sustavu za prijenos nuklearnog oružja.
Zbog toga je Rusija mogla zatražiti pristup i pravo snimanja bombardera B-21 i onda objaviti snimke. Da bi to spriječili, Amerikanci su bombarder sami predstavili javnosti. I naravno, o njemu su rekli skoro pa ništa.
Nasljednik B-2
Bombarder B-21 Raider je evolucija bombardera B-2 Spirit. Kako je B-2 razvijen još osamdesetih godina prošlog stoljeća, došlo je vrijeme da američko ratno zrakoplovstvo dobije nasljednika. Ne zbog toga što itko u svijetu ima išta približno dobro kao B-2, već zbog činjenice da su avioni stari više od trideset godina i da je njihovo održavanje postalo preskupo.
Povrh toga, u B-21 je ugrađena sva tehnologija koja je u međuvremenu razvijena. I ono što najviše veseli Pentagon i Kongres – cijena po avionu trebala bi biti manja od 700 milijuna dolara (Pentagon će biti sretan ako se zadrži ispod milijarde). Za usporedbu, cijena troška proizvodnje B-2 po svakom avionu po današnjoj vrijednosti dolara bila je dvije milijarde.
Washington je odlučio da će B-21 Raidere ponuditi saveznicima, uključujući Veliku Britaniju i Francusku. Izvoz B-2 Spirita nije dolazio u obzir, no sada će odabrani moći kupiti Raidere. Vrlo je vjerojatno da će se London odlučiti za znatno jeftiniju opciju, ponudu Pentagonu da američko zrakoplovstvo razmjesti nekoliko B-21 u baze na britanskom teritoriju.
Osim što je to lijepa saveznička gesta, London bi se na taj način oslobodio troškova kupnje, obuke posada i tehničkog osoblja te održavanja. Uostalom, teško da bi britansko ratno zrakoplovstvo ikad imalo potrebu koristiti B-21 u borbi.
Razilaženja u EU
S druge strane La Manchea mogli bi ozbiljno razmisliti o američkoj ponudi. Francuska želi biti značajna nuklearna sila, pa ulaže silan novac u razvoj podmornica s nuklearnim pogonom naoružanih balističkim projektilima s nuklearnim bojnim glavama. Ultramoderan strateški bombarder odlično bi se uklopio u taj sustav. Samo kad ne bi dolazio iz Sjedinjenih Država.
Žalosna je činjenica da bi Europa imala znanja, tehničke osnove i dovoljno novca da samostalno razvije strateški bombarder. Ujedinjena Europa. A ne ovakva podijeljena, gdje se države (još uvijek) vode isključivo nacionalnim interesima.
S obzirom na to da bi takav bombarder trebao samo Francuskoj i Velikoj Britaniji, koje su jedine nuklearne sile Europe, sve ostale države članice Europske unije sigurno ne bi pristale dati novac za njegov razvoj. To što bi europski bombarderi jačali europske obrambene mogućnosti i smanjivali ovisnost o Sjedinjenim Državama nije dovoljno dobar razlog.
Uostalom, mnoge europske države ni ne žele europsku obranu koja će biti neovisna o Sjedinjenim Državama. Pa će tako Pariz morati odvagnuti želi li jačati svoje strateške nuklearne sposobnosti ili, zbog nacionalnog ponosa, odbiti američku ponudu.
Ulazak Japana na tržište EU
Potencijalno znatno veći problem za Pariz je najava da će se Japan pridružiti britansko-talijansko-švedskom projektu razvoja borbenog aviona šeste generacije Tempest. Pritom Japan neće donijeti samo novac (iako je to vrlo značajan dio) već i tehnologije s čijim razvojem Europljani imaju problema.
Nije tajna da japanske tvrtke proizvode najbolje materijale za smanjenje radarskog potpisa (tzv. RAM - radar absorbing material), ali i najsuvremenije AESA (active electronically scanned array) radare. U oba ta segmenta europske tvrtke zaostaju za američkim i japanskim.
S druge strane, japanske tvrtke nemaju iskustvo s razvojem najsuvremenijih turbomlaznih motora, što je područje na kojem je britanski Rolls-Royce među tri vodeće tvrtke u svijetu. I ono najvažnije – razvoj borbenog aviona šeste generacije toliko je skup da ni jako bogati Japan to ne može sam. Najavljeno uključivanje Japana u program Tempest donijet će i potencijalno povećanje narudžbi, što automatski znači potencijalno nižu cijenu serijskih primjeraka.
I dok britansko-talijansko-švedski Tempest ide ubrzano dalje, francusko-njemačko-španjolski program Europe’s Future Combat Air System (FCAS), unutar kojeg se nalazi i program New Generation Fighter (NGF), tek se prije nekoliko dana pomaknuo s mjesta. Bilo je to 1. prosinca, kad je glavni menadžer Dassault Aviationa Éric Trappier objavio kako su Dassault i Airbus postigli sporazum o nastavku razvoja NGF programa. Problem je što su godine svađa i natezanja (još od 2018.) toliko usporile FCAS i NGF programe da sad ozbiljno kasne za programom Tempest.
Zbog toga ne čudi da njemački mediji sve češće pišu o potrebi da Njemačka odustane od FCAS i NGF programa te se priključi Tempestu.
Francuzima su ovi projekti neophodni da bi njihov Dassault Aviation i ostatak vojne zrakoplovne industrije preživjeli, dok s njemačke i španjolske strane u projektu sudjeluje Airbus, tvrtka koja bi se vrlo lako uklopila i u britansko-talijansko-švedsko-japanski program.
Tim prije jer će japanski novac i tehnologije silno ubrzati program Tempest, zbog čega će kašnjenje NGF-a biti još veće, zajedno s nezadovoljstvom njemačke javnosti. Berlin bi rado odustao od ovih projekata upitne budućnosti kad moguće njemačko odustajanje ne bi imalo potencijal razaranja temelja Europske unije jer bi Pariz teško mogao otrpjeti takav udarac.
Problemi između Pariza i Berlina
Francuski mediji često tvrde da Berlin nije odveć pouzdan partner te da je sklon odustajanju od zajedničkih projekata zbog zaštite ekonomskih i nacionalnih interesa iako i Francuzi imaju bogatu povijest odustajanja (Rafale je nastao nakon što se Pariz povukao iz programa Eurofighter). Kao najnoviji primjer francuski mediji navode njemačku inicijativu Europski nebeski štit, koja će europske gradove zaštititi od balističkih projektila.
Uz Njemačku inicijativi su se pridružile Velika Britanija, Slovačka, Norveška, Estonija, Latvija, Mađarska, Bugarska, Belgija, Češka, Finska, Litva, Nizozemska, Rumunjska i Slovenija.
Ali Francuska nije jer su Nijemci predložili da Europu brani izraelsko-američki raketni sustav Arrow 3, a ne francuski Eurosam SAMP/T s projektilima Aster 30 Block 1 NT (obrana od balističkih projektila dometa do 1500 km) i Aster 30 Block 2 BMD (obrana od balističkih projektila dometa do 3000 km).
Osim što će novac za kupnju sustava otići Izraelu i SAD-u umjesto da se investira u francusku vojnu industriju, problem je i što Izrael baš i nije najpouzdaniji partner. Barem ga takvim vidi Pariz. Zanimljivo je da se s Parizom slaže i Washington, koji bi Europi rado prodao svoj proturaketni sustav THAAD (Terminal High Altitude Area Defense).
A kako su američke tvrtke uključene u proizvodnju Arrow 3 sustava, Washington može odbiti dati suglasnost za prodaju. Po najnovijim vijestima, Washington bi možda mogao dati privolu za prodaju ako bi izraelska strana pristala da pola posla prepusti američkim tvrtkama.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati