UOČI sutrašnje rasprave o Zakonu o digitalnoj zaštiti djece, što predlažu Možemo i SDP, zastupnice tih stranaka poručile su da algoritmi društvenih mreža imaju štetne posljedice po djecu te zakonom kojim predlažu uređuju digitalni prostor, a djecu stavljaju ispred profita.

"Posljednjih 15-ak godina pratimo dramatičan rast depresivnosti, anksioznosti, poremećaja pažnje, sna, koncentracije, hranjenja, samoozljeđivanja i suicidalnosti kod djece i mladih. Znanost jasno i nedvojbeno kaže da je jedan od ključnih faktora koji je povezan s tim rastom masovna i nekontrolirana izloženost djece društvenim mrežama”, upozorila je na konferenciji za novinare Ivana Kekin (Možemo).

U Hrvatskoj, navela je, djeca između 9 i 15 godina provode više od tri sata dnevno na ekranu, 70 posto učenika viših razreda osnovne škole izjasnilo se da provodi više od tri sata online, djeca profile na društvenim mrežama otvaraju s deset godina, trećina doživljava nasilje barem jednom mjesečno, a četvrtina je, barem jednom mjesečno, počinitelj online nasilja.

Algoritmi koji slažu sadržaje nisu neutralni i njihov cilj je kao i kod svake ovisničke industrije da konzumirate što više, pa tako i ova industrija želi da ne prestanete skrolati, i to radi na način da nudi upravo one sadržaje koji će poticati ekstremne emocije, kratko okidanje dopamina u glavi kod djece snažnije i intenzivnije nego kod odraslih, kratko zadovoljstvo i potrebu za još, ustvrdila je.

Zakon po uzoru na brojne europske zemlje

Zato sa SDP-om predlažu Zakon o digitalnoj zaštiti djece, kao što najavljuju vlade širom Europe da će ići u tom smjeru, kazala je, upitavši spava li naša Vlada i čime se bavi.

Naglasila je da je radila tribine za javnost po cijeloj Hrvatskoj, te su održali tematsku sjednicu u Saboru i dobili jako puno 'feedbacka'. "To je sve uključeno u ovaj Zakon koji ima tri ključna stupa", rekla je Kekin.

Predlažu da uz zabranu mobitela u osnovnim školama treba uvesti i filtrirane školske mreže da djeca ne mogu pristupati neobrazovnim sadržajima unutar škola. Drugo je zabrana otvaranja profila na društvenim mrežama mlađima od 15 godina, osim uz izričit pristanak roditelja, i to uz sustav sigurne provjere dobi koji ne prikuplja nikakve osobne podatke”, izvijestila je.

Treći stup je, ističe, sustavna borba protiv online nasilja, što znači da će platforme morati omogućiti jednostavnu prijavu, koju djeca razumiju, uklanjati štetne sadržaje koji su prijavljeni bez odgode i jasno informirati o prevenciji nasilja, a država mora osigurati prevenciju, edukaciju i psihološku podršku za žrtve i počinitelje online nasilja.

"Iza svake ovisnosti stoji profit i ako ne štitimo djecu, ako ne reguliramo, onda stajemo na stranu tog profita i najbogatijih ljudi na svijetu koji zarađuju dok naša djeca beskonačno skrolaju. Ako reguliramo alkohol, nikotin, onda moramo regulirati i digitalni prostor u kojem djeca odrastaju i naš Prijedlog zakona upravo to radi”, zaključila je Kekin.

Glasovac (SDP): Svako treće dijete doživljava online nasilje

Sabina Glasovac (SDP) ocijenila je da digitalni svijet djecu prerano uvodi u svijet uspoređivanja, pritiska i javnog vrednovanja, i digitalni prostor danas odgaja djecu jednako snažno kao roditelji i škola, ako ne i snažnije, no, u digitalnom prostoru ne postoje jasna pravila i nema jasne odgovornosti, naglašava.

Hrvatska djeca internet počinju koristiti sa šest, prve mobitele u prosjeku dobivaju s osam godina, prve profile na društvenim mrežama otvaraju s deset godina i u prosjeku dnevno provode više od tri sata na društvenim mrežama. Svako treće dijete doživljava online nasilje i svako sedmo dijete barem jednom u životu dogovorilo je online susret s neznancem, iznijela je Glasovac statistiku.

Sve studije po njezinim riječima pokazuju da je prekomjerno korištenje povezano s porastom anksioznosti, depresije i narušenom slikom o sebi kod djece i adolescenata jer algoritmi nemaju empatije, ali imaju ogroman utjecaj.

Algoritmi i društvene mreže zarađuju na zadržavanju pažnje i time potiču ovisničko ponašanje. Ako djecu štitimo od drugih ovisnosti, ne vidim zašto ih ne bismo štitili od ovisnosti i štetnih utjecaja u digitalnom prostoru, poručila je.

Ako država nema hrabrosti, algoritmi postaju odgojitelji i zato naš Zakon počiva na tri snažna stupa – škola kao sigurna zona, roditelj kao saveznik i država kao regulator, kazala je, dodavši kako tim zakonoim žele roditeljima da nisu sami, školama da dobivaju jasna pravila i podršku, a djeca da je njihova sigurnost važnija od bilo kojeg profita.