SDP ne razumije zašto Švedska nema minimalnu plaću

SDP ne razumije zašto Švedska nema minimalnu plaću
Foto: Index/Pixsell/Patrik Macek

POTAKNUTI pobjedom Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima i naglim rastom rejtinga, SDP-ovci su se uvjerili da je to rezultat dobro odrađenog posla SDP-a, a ne propusta HDZ-a i Kolinde Grabar-Kitarović. Potaknuti tom euforijom najavili su novi program koji će naglasak staviti na gospodarstvo. Iako program još nije službeno objavljen, ipak su se požurili i naveli glavne smjernice gospodarskog dijela programa. 

Kakve planove SDP ima za gospodarstvo?

Predsjednik Središnjeg savjeta Branko Grčić, bivši ministar regionalnog razvoja i fondova Europske Unije te potpredsjednik vlade u mandatu Zorana Milanovića, mastermind koji stoji iza izjave iz 2013. da samo Bog zna hoće li se dogoditi "kakav-takav" gospodarski rast, pozvao je na duboku i cjelovitu transformaciju gospodarstva i iznio glavne gospodarske smjernice. 

Osim standardnog navođenja liste želja, u kojoj su uključene robotizacija, automatizacija, više ulaganja u hotelski smještaj, većeg ulaganja u istraživanje i razvoj, malo je konkretnih poteza koji su najavljeni, a oni koji jesu ne izgledaju baš kao "duboka i cjelovita transformacija". 

Kako je svojevrsna lista želja dio standardnog repertoara svakog predizbornog programa, a jednom kada dođu na vlast te liste se ne drži ni HDZ ni SDP, onda je njeno analiziranje čisti gubitak vremena i energije. Iako treba priznati da SDP ima iskustva s listama lijepih želja, kao što je svojedobno bio Plan 21 koji je propao još 2013., a Milanović se 2014. opravdavao kako je ionako Plan 21 figurativan. Plan 21, iako je bio perjanica tzv. Kukuriku koalicije još 2011. godine, tako je ostao mrtvo slovo na papiru. Zbog toga valja zanemariti slične liste želja i fokusirati se na konkretne mjere koje je SDP najavio. 

Traže povećanje minimalca na 4000 kuna

Najavljene mjere za bolje plaćena radna mjesta i podizanje stope participacije stanovništva na tržištu rada su povećanje osobnog neoporezivog dobitka na 5000 kn i smanjivanje PDV-a u turizmu i ugostiteljstvu na 10%. Najavljeno je i povećanje minimalne plaće na 4000 kn.

Dobro je primijećeno da je stopa radno aktivnog stanovništva (stopa participacije) jako niska te da ju je potrebno podići, osim ako se ne želi masovno uvoziti radna snaga. Dodatan problem je što je stopa participacije najmanja kod niskoobrazovanih i spada u najmanje stope u EU.

Podizanje neoporezivog dobitka na 5000 je dobra mjera koja će pomoći najviše slabo plaćenim radnicima, ali neće imati znatan efekt na stopu participacije. Ono što SDP zanemaruje, slučajno ili namjerno, to je da se problem niske stope participacije niskoobrazovanih može rješavati samo rezanjem nezasluženih socijalnih davanja i potpuni preokret u konceptu socijalne države u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je zaposleno tek 37,5% niskoobrazovanih, dok je prosjek EU 56,8%. U Danskoj, Švedskoj i Norveškoj, zemljama s jakom socijalnom državom, taj postotak je iznad 60% (Finska 55,4%).

U skandinavskim zemljama država ne određuje minimalac

Očigledno socijalna prava u tim državama potiču ljude na rad, a u Hrvatskoj socijalna prava djeluju kao svojevrsna zaštita od rada. No radi se o različitim konceptima socijalne države, skandinavskog koncepta socijalne države kao "sigurnosne mreže" koja osigurava radnike od negativnih efekata gubitka posla i drugih financijsko-poslovnih nedaća, i koncepta koji prakticira Hrvatska, a može se opisati kao kupovanje socijalnog mira. Valja naglasiti da u skandinavskim državama ne postoji državno određena minimalna plaća, zbog čega su se njihovi sindikati i političari pobunili zbog najavljenog plana EU da se nacionalni minimalac u svim državama odredi u visini 60% medijalne plaće.

Minimalna plaća u tim državama je stvar pregovora sindikata i udruga poslodavaca te se određuje za svaku granu gospodarstva posebno. I zbog toga je stopa participacije niskoobrazovanih relativno velika jer određivanje općeg nacionalnog minimalca najviše pogađa niskoproduktivne industrije u kojima rade niskoobrazovani radnici. Minimalac neće dovesti do gubitka posla radnika u financijskom sektoru, ali hoće u građevini, tekstilnoj industriji, drvnoj i sl. Zbog toga je određivanje općeg nacionalnog minimalca štetno za niskoobrazovane radnike jer industrije u kojima oni rade često ne mogu financirati zakonski propisani minimalac pa su prisiljeni smanjivali broj radnih mjesta. 

Daleko je Hrvatska od Skandinavije

No daleko je Hrvatska od Skandinavije, a još je dalje SDP i njegovi gospodarski stratezi od lijevih stranaka u tim državama koje odbijaju određivanje nacionalne minimalne plaće. Stoga nije čudno da se najavljuje podizanje minimalca za više od 20%, s 3250 kuna neto na 4000 kuna neto, što će ugroziti radna mjesta upravo niskoobrazovanih radnika i radnika u slabije razvijenim dijelovima Hrvatske. Zagreb vjerojatno neće osjetiti to povećanje minimalca, kao ni zaposleni u financijskom sektoru, ali Slavonija i zaposleni u tekstilnoj, drvnoj i drugim industrijama koje zapošljavaju niskoobrazovane radnike će biti jako pogođeni. Podizanje minimalca na 4000 kuna i plan povećanja postotka radno aktivnog stanovništva su međusobno u suprotnosti. 

Ipak, svijetla točka je priznavanje nedostatka hrvatskog turizma u obliku manjka hotelskog smještaja, a spuštanje stope PDV-a na 10% za turizam i ugostiteljstvo je mjera koja olakšava ostvarivanje cilja povećanja hotelskih kapaciteta. To će se pozitivno odraziti na smanjivanje sezonalnosti turizma, tj. turistički dolasci će se ravnomjernije raspodijeliti kroz godinu, a to znači da će turizam imati jači pozitivni utjecaj na ostatak gospodarstva. 

Svaki treći radnik radi u javnom sektoru

Robotizacija i automatizacija u svrhu podizanja produktivnosti rada je također dobra želja, ali nedostaje informacija o tome na koji način SDP to želi postići. Činjenica je da produktivnost rada u Hrvatskoj raste presporo, a dugoročni rast plaća je dobrim dijelom određen upravo rastom produktivnosti. Dobro je primijećeno da je za rast plaća nužan rast produktivnosti. Robotizacija i automatizacija su definitivno način na koji se taj rast može postići. I za to su nužne privatne investicije, kao što i sam SDP kaže. No u tome postoji caka. 

Investicije su preduvjet robotizaciji i automatizaciji, one su preduvjet rastu produktivnosti, što je opet preduvjet rasta plaća, ali investicije se neće dogoditi bez debirokratizacije i depolitizacije javnog sektora. Golemi javni sektor u kojem radi gotovo svaki treći radnik u Hrvatskoj je uteg koji usporava privatni sektor, od kojeg SDP očekuje povećanje investicija. Iako su napravljeni određeni pomaci na području poboljšanja efikasnosti javnog sektora u zadnjih nekoliko godina, Hrvatska kaska za ostalim državama EU. A za investicije se Hrvatska bori upravo s tim državama. Daljnje navođenje lijepih želja obuhvaća rast mirovina na 75% prosječne plaće za one koji su odradili puni radni staž i bolja iskoristivost fondova EU. 

Problemi mirovinskog sustava su kompleksni i plan da se prosječna mirovina onih koji su odradili puni radni staž podigne s trenutnih 58,55 na 75% prosječne plaće je jako optimističan, posebno s obzirom na to da se rupa u mirovinskom sustavu bliži iznosu od 20 milijardi kuna, što se pokriva iz proračuna. Uz trenutni omjer 1 umirovljenika na 1,25 radnika to se ne može ostvariti, osim novim valom zaduživanja. SDP ima iskustva sa zaduživanjem pa se može pretpostaviti da tako želi ostvariti taj plan. 

Programi u hrvatskoj politici nisu važni

Lijepe želje, mjere koje su kontradiktorne jedna drugoj, nerealna obećanja i stari kadrovi koji su već sudjelovali u određivanju gospodarskih politika Hrvatske ne obećavaju puno u deklariranoj "dubokoj i cjelovitoj transformaciji". Dapače, sve je samo intenziviranje dosadašnjih gospodarskih politika koje su podjednako provodili i SDP i HDZ. 

No u Hrvatskoj politici programi ionako nisu bitni. Služe samo za obećavanje meda i mlijeka. Njihova realnost i kvaliteta su nevažne. Kao što je rekao Zoran Milanović, ionako su samo figurativni.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara