ŠEF SVJETSKE zdravstvene organizacije (WHO) Tedros Adhanom Ghebreyesus pozdravio je "povijesnu odluku" zemalja članica o jačanju agencije nakon krize koja je pokazala njezine nedostatke, ali i naglasila hitnost dogovora o reakciji na pandemije kako bi se izbjeglo ponavljanje istih pogrešaka.

Više od godinu dana od početka pandemije, u kojoj je u svijetu umrlo više od 3.5 milijuna ljudi, države članice Svjetske zdravstvene organizacije su nakon višetjednih rasprava usvojile rezoluciju o jačanju organizacije. Ali obrise reforme zemlje će tek odrediti, od kojih neke, zabrinute za svoj suverenitet, ne žele dati više ovlasti WHO-u.

Zemlje su također odlučile odgoditi do studenoga rasprave o potrebi usvajanja ugovora ili konvencije o pandemijama, instrumenta na čiju potrebu tjednima upozoravaju WHO i nekoliko zemalja, među kojima Francuska i Njemačka.

Direktor WHO-a, koji je govorio na kraju plenarne sjednice, drži da bi takav međunarodni obvezujući ugovor "najviše pridonio jačanju WHO-a i zdravstvene sigurnosti u svijetu".

WHO nije mogao spriječiti epidemiju

"Trenutno patogeni imaju veću snagu od WHO-a", rezimirao je Tedros. Povijesnom je nazvao rezoluciju o jačanju WHO-a, usvojenu posljednjeg dana 74. svjetske skupštine o zdravlju, održane online iz Ženeve.

Glavna tema sastanka, reforma agencije i njezina sposobnost da koordinira odgovor na globalne zdravstvene krize i spriječi buduće epidemije, dominirala je raspravama jer WHO i međunarodna zajednica nisu bile sposobne spriječiti pandemiju covida-19.

Tijekom tjedna zemlje su primile izvješća neovisnih stručnjaka o neuspjesima WHO-a i zemalja suočenih s koronavirusom i pozvale na velike reforme sustava upozorenja i prevencije. Prema jednom izvješću, pandemija se mogla izbjeći, ali WHO je prekasno, tek krajem siječnja 2020., proglasio najviši stupanj međunarodne zdravstvene hitnosti.

"Izvješća jednoglasno potvrđuju potrebu jačeg WHO-a u središtu svjetske zdravstvene arhitekture. Ali WHO se ne može ojačati bez trajnog financiranja", rekao je Tedros. Za sada se 15 posto proračuna osigurava iz obveznih kotizacija država, a ostalo su dobrovoljni doprinosi javnih i privatnih donatora koji odlučuju kako ih WHO može koristiti.