PREDSTOJNICA Klinike za infektologiju KBC-a Osijek, prof. prim. dr. sc. Ljiljana Perić jučer se nakon 33 dana vratila sa svog prvog bolovanja tijekom 34 godine staža u osječkoj bolnici. Razlog tom prvom bolovanju bio je test na koronavirus koji se 7. travnja pokazao pozitivnim.

Trenutak nepažnje

Sada kada se vratila na posao, za Glas Slavonije je ispričala kako se zarazila, kako su izgledali njezini simptomi i koliko joj preboljena bolest pomaže u nastavku rada s pacijentima.

"Znam točno trenutak kada sam se zarazila i kako, a riječ je uistinu o trenutku nepažnje, koji je posljedica umora i iscrpljenosti. Poznato je da virus osim kroz nos i usta može ući i kroz spojnicu oka. Naime, zbog operacije oka prije nekoliko godina sklona sam infekcijama upravo na tom oku. Nakon završetka smjene došla sam u sobu, skinula rukavice i rukama dirala masku, a potom sam instinktivno dirala to oko koje me svrbjelo. Nakon dva dana pojavilo se crvenilo na oku, koje nije prolazilo od antibiotske masti. Odmah sam posumnjala na infekciju. U nedjelju, 5. travnja, dobila sam i temperaturu, koja se izgubila i vratila sljedećeg dana, a 7. travnja stigao je nalaz da sam pozitivna. S obzirom na moju dob, 63 godine, i imunokompromitiranost, ali i visinu temperature, odlučila sam ostati na liječenju u bolnici. Znate, ponekad je dovoljno da samo vidite bolesnika i ocijenite treba li za njega postojati strah ili je dovoljno jak da može na kućno liječenje. Budući da sam znala kako sam u stanju krajnje iscrpljenosti organizma i da, s obzirom na dob, postoji velik rizik od komplikacija, nije mi padalo na pamet otići na kućno liječenje", ispričala je prof. Ljiljana Perić.

Zanimljivi su i prvi simptomi bolesti, osim temperature, koje je sama proživjela.

"Kada se drugog dana vratila temperatura, prethodila joj je zimica od 10 do 15 minuta, a onda se temperatura penjala do 38,5 stupnjeva. U savjetu s kolegama, odmah sam se odlučila za vensku terapiju skidanja temperature jer sam, prateći bolesnike, znala kako je važno da se čovjek dobro preznoji i onda primi infuziju i uzme veće količine vitamina C. Temperatura se nakon skidanja vraćala svakih šest sati i prethodila joj je zimica. Uz to je postojao iznimno snažan osjećaj umora i bolova u mišićima. Prva su tri dana i najproblematičnija jer se tu očekuje mogući razvoj upale pluća. Zanimljivo je da ja uopće nisam imala kašalj, ali mi se poremetio okus. Tako mi je ista hrana povremeno bila neslana, a potom preslana. Na nepcu je bio izniman osjećaj neugode i pojavila se blaža grlobolja. Ipak, četvrtog dana temperatura se počela vraćati tek svakih osam sati, potom svakih 12 sati i na koncu se petog dana potpuno spustila. Onda je temperatura opet otišla u drugu krajnost, imala sam temperaturu od samo 35,7 Celzijevih stupnjeva. No bio je tu onaj jasan osjećaj da ozdravljam i da mi je sve bolje", priča o svom iskustvu s bolešću prof. Perić.

Serološki test

No priznaje kako je, uz lijekove, pojačala unos zdravih namirnica, posebno bogatih vitaminom C, meda i mliječnih proizvoda.

"Ma to je zapravo sve ono što sam davala i svojim pacijentima i što sam vidjela i za što sam znala da ima efekta i da pomaže. Istina je da sam zbog svojih godina strepjela, ali sada opet mogu reći da sam to preboljela i preživjela i još sam spremnija za pomoć pacijentima. Činjenica je da se više ne bih trebala zaraziti koronom jer sam ju sada preboljela. Svakako ću napraviti serološki test, kako bismo vidjeli i imam li antitijela, ali znam da ona moraju tu biti. Primjerice, antitijela kod gripe jako kratko traju i zato se moramo svake godine ponovo cijepiti. Za koronavirus još ne znamo koliko dugo drže antitijela, nadamo se ipak nešto duže. No unatoč tome što se u teoriji ne bih mogla zaraziti, i dalje nosim masku i koristim sve mjere zaštite, a na Klinici trenutačno, srećom, imamo samo pet pacijenata i nadamo se da ćemo ih nekoliko ovih dana otpustiti", optimistična je prof. Perić u razgovoru za Glas Slavonije.