SLUČAJ profesorskog nasilja iz Čakovca već danima puni stupce hrvatskih medija.

Podsjetimo, prošli tjedan se u Tehničkoj školi u Čakovcu dogodio incident koji je kulminirao fizičkim obračunom profesora Franje Dragičevića s dvojicom 16-godišnjih učenika. Sami učenici i profesor, što i nije neočekivano, iznose različite verzije istog događaja.

Profesor nije dobio otkaz

Prema verziji učenika, profesor je odlučio izbaciti učenike iz razreda jer su pričali pod satom, a onda ih je fizički napao i jednog je učenika udarao u glavu.

Sam Dragičević kaže da do sukoba nije došlo jer su učenici pričali pod satom, nego zato što su ga gađali kredom dok je bio okrenut leđima.

Dragičević nije dobio otkaz. Ovo mu je prvi incident u 37 godina profesorskog staža, a navodno je više puta u posljednjih nekoliko mjeseci upozoravao nadležne na situacije s kojima se susreće na satu.

Cijelu situaciju oko ovog slučaja prokomentirala je i prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

Njezin komentar prenosimo u cijelosti:

"Posljednjih dana cijela zemlja pod snažnim je dojmom priče o nasilnom ponašanju učenika prema nastavniku i nasilnog odgovora tog nastavnika prema učenicima. Čini se da se javnost polarizirala na "mi i oni" način te da je priča o jednom incidentu u čakovečkoj školi poprimila znatno veće razmjere. Govori se o pravima djece i nastavnika, o potrebama, pravilima, podršci odnosno nedostatku podrške, a nije dobro da se od strane pojedinih nastavnika djeca čak etiketiraju nasilnicima i da se poziva javnost na linč protiv te djece i njihovih roditelja, niti je prihvatljiv bilo kakav govor mržnje u javnom prostoru", kaže Buljan Flander.

Neprimjerene postupke ne možemo okarakterizirati primjerenima

"Kao klinički psiholog i psihoterapeut s više od tri desetljeća iskustva rada i suradnje s raznim institucijama mogu razumjeti da nastavnici mogu biti preplavljeni nelagodom, osjećati se preopterećenima, bespomoćnima i često stjeranima u kut, a kako čujem od mnogih, podrška stručnih službi i ravnatelja nažalost zna izostati. Sva ova i slična događanja sasvim sigurno upućuju da je nastavnicima teško i da su potrebne značajne promjene u odgojno-obrazovnom sustavu kojima bi ih se dodatno educiralo, podržalo i osnažilo u radu. Međutim, to što razumijemo da je nastavnicima teško i da iz vlastite bespomoćnosti ponekad mogu reagirati neprimjereno, ne znači da njihove neprimjerene postupke trebamo okarakterizirati primjerenima ili čak poželjnima.

Isto tako nije u redu i apsolutno je neprimjereno da se učenici nasilno ponašaju prema nastavnicima kao niti jedni prema drugima, ni prema roditeljima, ni roditelji prema njima i tako dalje. Škola treba biti mjesto bez nasilja u kojem god obliku nasilje dolazi, od koga god i prema kome god ono bilo usmjereno."

Odgovornost za odnos i rano uočavanje problema leži na nama odraslima

"Odgovornost za odnos i rano uočavanje problema kao i pravovremeno i žurno reagiranje i na najmanji oblik nasilja od strane učenika leži na nama odraslima. Dijete koje se ponaša nasilno najčešće je simptom problema u obitelji, grupi, zajednici, školi… Dijete koje je u problemu trebamo prepoznati na vrijeme i pomoći mu, kako do ozbiljne razine nasilja ne bi ni došlo, tj. kako od maloljetnog počinitelja nasilja ne bi postao punoljetni počinitelj nasilja.

Svi mi pričamo  jako puno o prevenciji, ali je premalo radimo. Jedna od osnovnih prevencijskih aktivnosti bi trebala biti rani screening tj. psihologijska evaluacija djeteta i obitelji prije upisa u školu kako bismo već tada mogli pružiti podršku djeci i obiteljima u ranim fazama. Poznato je da 25% psihijatrijskih bolesti počinje u dobi do 7 godina, a 50% do 14. godine. Ako na vrijeme reagiramo, ne samo da ćemo pomoći djeci i obiteljima, nego će i društvo imati financijske uštede.

Nažalost, u mnogim školama nastavnici i stručne službe poduzmu sve unutar škole, pozovu roditelje, počinitelje i žrtve, razmjeste djecu, porazgovaraju s jednima i s drugima, ali ne obavijeste centar za socijalnu skrb koji jedini može ući u obitelj i uključiti ne samo dijete žrtve nego i dijete počinitelja i njegovu obitelj u tretman te poduzeti i ostale predviđene mjere stručne pomoći i podrške djeci i obiteljima."

Škola treba biti i odgojna i obrazovna institucija

"Također često škola reagira tek kad nasilje potpuno eskalira u fizičke sukobe, umjesto da reagira i na najmanji oblik emocionalnog nasilja poput izrugivanja ili ismijavanja i izoliranja nekog djeteta. Sve to ostavlja dugoročan i težak trag u dušama i srcima te djece. I zato škola treba biti i obrazovna i odgojna institucija. Nema te obrazovne lekcije koja može biti važnija od odgoja i sprječavanja nasilja u prvom trenutku kad se primijeti i kad se s djecom treba početi aktivno raditi. Važno je ohrabriti i podržati nastavnike kao i sve djelatnike sustava za zaštitu djece, posebno s nivoa nadležnih ministarstava i strukovnih organizacija, da surađuju intersektorski sa zdravstvom, socijalnim sustavom, policijom i pravosuđem, bez obzira što će možda doživjeti i neugodnosti od roditelja ili čak i nadređenih.

Nikakvo nasilje nije prihvatljivo, stručnjaci moraju imati građanske hrabrosti i profesionalne odgovornosti reagirati u smjeru zaštite djece i u situacijama kad su izloženi nerazumijevanju od strane roditelja, a nažalost često i kolega i njima nadređenih", zaključuje Buljan Flander.