U KASNIM jutarnjim satima 30. srpnja 2025. snažan potres magnitude 8,8 potresao je istočnu obalu poluotoka Kamčatke u Rusiji, sa žarištem potresa oko 20 km ispod površine i približno 119 km istočno-jugozapadno od Petropavlovska-Kamčatskog.

Područje je već duže aktivno

Seizmologinja Iva Dasović kaže da je to područje seizmički aktivno već 10 dana.

„20. srpnja ondje se dogodio potres magnitude 7,4, kojem su prethodila dva od 5,0 i 6,7. Uslijedilo je mnogo naknadnih potresa, a sada to sve možemo smatrati prethodnim potresima ovog jutrošnjeg, najsnažnijeg. Ovo područje dio je tzv. Pacifičkog vatrenog prstena u kojem očekujemo vrlo snažne potrese zbog podvlačenja, odnosno subdukcije oceanske Pacifičke ploče pod susjedne ploče. U tom prstenu dogodili su se najjači zabilježeni potresi: 1960. u Čileu, 1964. na Aljasci, 2011. kod Japana i 1952. u istom ovom području na Kamčatki. Od najjačih pet zabilježenih potresa jedino onaj 2004. godine kod Sumatre dogodio se u Indijskom oceanu", tumači Dasović.

Tsunami je najteže pogodio ruske gradove

Današnji potres izazvao je tsunami koji je pogodio ruske obalne gradove. U Severo-Kurilsku zabilježene su visine valova od 3 do 4 metra koji su uzrokovali poplave u luci, oštećenja infrastrukture i potonuća brodova, dok su neki objekti znatnije stradali. Iako nije bilo smrtno stradalih, neki stanovnici su ozlijeđeni. Registrirani su prekidi struje na otoku Sahalin, a lokalne vlasti proglasile su izvanredno stanje.

Tsunami je nastavio svoj put preko Pacifika, pokrenuvši upozorenja i evakuacije u Japanu, na Havajima, Aljasci, Kaliforniji, Kanadi, Kini, Indoneziji, Peruu, Čileu i Novom Zelandu. U Japanu su evidentirane visine valova do 60 cm u sjevernim prefekturama, dok su na Havajima zabilježeni valovi oko 90 cm.

U nekim dijelovima Japana evakuirano je oko dva milijuna ljudi.

Na Havajima su naređene evakuacije ranjivih obalnih područja. Na Mauiju obustavljen je zračni promet, dok su brodovi napustili luke sve dok prijetnja nije prošla.

Jedan od šest najačih ikada zabilježenih potresa

Magnituda 8,8 svrstava ovaj potres među šest najjačih ikada zabilježenih globalno. Potresi jednake magnitude 8,8 dogodili su se 2010. u Čileu te 1906. u Ekvadoru, dok su jedini jači bili oni iznad 9,0 - 2011. u Japanu i 1952. na Kamčatki.

Usporedba s velikim tsunamijima

Iako su izdana upozorenja i provedene evakuacije, današnji potres na Kamčatki nije uzrokovao osobito jak tsunami. Japanske službe objavile su da je najveća visina tsunamija u Japanu u prefekturi Iwate bila 1,3 m. Tsunami je stigao i do Havaja gdje je na otoku Mauiju zabilježena visina vala oko 1,7 m.

Tsunami koji je izazvao potres u Japanu 2011. magnitude 9,0–9,1 bio je mnogo većih razmjera. Njegovi valovi dosezali su 40,5 metara, a širili su se brzinom od oko 700 km/h. Probili su se više od 10 km u kopno te izazvali desetke tisuća žrtava i nuklearnu krizu u Fukushimi.

Tsunami iz 1952. godine, koji je pokrenuo potres na Kamčatki magnitude 9,0, imao je valove visine oko 18 m, a uzrokovao je smrt više od 2.300 ljudi u Severo-Kurilsku.

Najrazorniji tsunami u ljudskoj povijesti

Najrazorniji tsunami u novijoj povijesti dogodio se 26. prosinca 2004. kada je potres magnitude 9,1–9,3 pogodio obalu Sumatre u Indoneziji. Epicentar je bio u Indijskom oceanu, sa žarištem oko 30 km ispod morskog dna, što je rezultiralo naglim pomicanjem ogromne mase vode i generiranjem valova koji su na nekim mjestima dosegnuli visinu od 30 metara.

Tsunami se proširio brzinom od oko 800 km/h te je za svega nekoliko sati prešao tisuće kilometara i poharao obale 14 zemalja, uključujući Indoneziju, Tajland, Šri Lanku, Indiju te čak Somaliju na istočnoj obali Afrike.

Katastrofa je odnijela više od 230.000 života, čime je postala najpogubniji zabilježeni tsunami u povijesti modernih mjerenja. Ovaj događaj promijenio je globalni pristup sustavima ranog upozoravanja i seizmičkom nadzoru u Indijskom oceanu.

Zašto tsunamiji putuju tako daleko?

Valovi tsunamija mogu putovati tisućama kilometara zahvaljujući ogromnoj količini energije koja se prenosi kroz duboke oceanske vode.

Dasović kaže da brzina putovanja tsunamija ovisi o dubini mora, odnosno oceana.

„Što je ocean dublji, to će tsunami brže putovati. Također, ova vrsta valova ima veliku valnu duljinu. Na otvorenom, dubokom oceanu imaju relativno malu visinu vala pa će neki brod tek malo podignuti i spustiti. No kako se bliže obali i ulaze u pliće more, usporavaju, a visina valova im se povećava. Pred samom obalom može doći i do tzv. loma valova. Oblik obale također igra veliku ulogu pa se u nekim zaljevima visina valova može povećati", tumači.

Kako funkcionira sustav upozorenja?

Dasović ističe da danas postoje sustavi ranog upozorenja koji koriste razliku u brzini putovanja seizmičkih valova.

„Ona se kreće oko 6000 m/s za P-valove te oko 3500 m/s za S-valove. Ta razlika koristi se za određivanje lokacije epicentra, dubine žarišta te magnitude i vrste potresa. Tako je i jutros izdano upozorenje na tsunami u Pacifiku različitih stupnjeva za različita područja, koje se s vremenom i ako postoji potreba ažurira kako se dobivaju preciznije informacije, između ostalog iz mjerenja s plutača u oceanima koje omogućuju usporedbu stvarne visine vala i one izračunate, odnosno računalno modelirane, u prvim trenutcima nakon nastanka potresa", tumači naša geofizičarka.

Što sve uzrokuje razorne tsunamije?

Dasović ističe da razorne tsunamije mogu izazvati različiti događaji.

„Da bi se dogodio tsunami, mora se poremetiti vodeni stupac. To može biti promjena na dnu mora, pomak uzrokovan plitkim potresom, aktivacija podmorskog klizišta, ili pak veliko klizanje tla s kopna u more. Što je potres jači, možemo očekivati i veći poremećaj na dnu mora – posebno ako je ono vrlo plitko. Tsunamije najčešće uzrokuju tzv. reverzni rasjedi koji se događaju upravo u subdukcijskim zonama kao što je to slučaj u području Kamčatke.

Tu dolazi do naglog otpuštanja dugotrajno zakočenog podvlačenja jedne ploče pod drugu kroz brzi pomak ploča tako da se gornja ploča pomakne prema gore, a donja prema dolje. Upravo se ovaj potres dogodio na blago nagnutoj rasjednoj plohi i reverznog je tipa.

Iako je u ovom slučaju dubina žarišta potresa, tzv. hipocentar, procijenjena na oko 20 km – to je tek točka u kojoj je potres započeo svoj pomak, a kod ovakvog potresa rasjedna krila su se pomaknula na području koje je dugo vjerojatno oko 400 km, a široko i do 100-tinjak kilometara. Kod potresa ovakve magnitude na dijelovima aktiviranog rasjeda možemo očekivati pomake od oko 10 m", kaže Dasović.