U RIBARSKOM selu Sedanka, na ruskom Dalekom istoku, život je težak. Većina kuća nema osnovne uvjete poput tekuće vode, zahoda u kući i centralnog grijanja, iako se temperature zimi redovito spuštaju na -10°C.

Okruženo šumskom tundrom i močvarama, do sjedišta okruga može se stići samo od svibnja do listopada riječnim brodom ili gusjeničarima, a zimi jedino motornim sanjkama ili helikopterom. Lokalnih poslova je malo, pa većina mještana preživljava od ribolova i uzgoja vlastite hrane. A sada su, prema riječima stanovnika, gotovo svi muškarci iz Sedanke u dobi od 18 do 55 godina otišli u rat u Ukrajinu, piše BBC.

"Nema tko cijepati drva"

"Srce mi se slama – toliko je naših ljudi ubijeno", rekla je za BBC Natalija, mještanka čije je ime promijenjeno radi njezine sigurnosti. "Sestrin muž i moji rođaci su na bojištu. Gotovo u svakoj obitelji netko se bori."

Sedanka, smještena na sjeverozapadnom rubu poluotoka Kamčatke, udaljena je više od 7000 kilometara od ukrajinskih bojišnica. Trideset i devet muškaraca iz sela, koje ima ukupno 258 stanovnika, potpisalo je ugovore s ruskom vojskom. Od toga ih je 12 poginulo, a još sedam se vodi kao nestalo.

"Svi naši muškarci otišli su u specijalnu vojnu operaciju", rekla je skupina žena regionalnom guverneru prilikom njegova posjeta u ožujku 2024. godine, koristeći službeni izraz Kremlja za rat. "Nema tko cijepati drva za zimu da ložimo peći", dodale su u razgovoru koji je prikazan na državnoj televiziji.

Crna statistika rata

BBC je, u suradnji s ruskim portalom Mediazona i volonterima, do sada potvrdio da je 2025. godine poginuo 40.201 ruski vojnik. Prema njihovoj analizi, procjenjuje se da će ukupan broj poginulih u 2025. dosegnuti 80.000, što bi tu godinu učinilo najsmrtonosnijom za ruske snage od početka invazije 24. veljače 2022.

Broj potvrđenih smrti za 2024. sada iznosi 69.362, što je otprilike jednako zbroju za 2022. i 2023. godinu, a krivulja gubitaka strmoglavo raste od kraja 2024. Podaci su potvrđeni korištenjem službenih izvješća, registra ostavinskih postupaka, medijskih članaka, objava rodbine na društvenim mrežama te podataka s novih spomenika i grobova.

Ukupno je BBC do sada identificirao imena 186.102 ruska vojnika poginula u ratu. Smatra se da je stvarni broj žrtava znatno veći. Vojni stručnjaci vjeruju da ova analiza pokriva 45-65% ukupnog broja, što bi značilo da se broj ruskih žrtava kreće između 286.000 i 413.500. I Ukrajina je pretrpjela teške gubitke.

Prošlog mjeseca predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je za francusku televiziju France 2 da je "službeno" ubijeno 55.000 Ukrajinaca. Dodao je da se "velik broj ljudi" smatra nestalima, no nije naveo točnu brojku. Na temelju procjena iz različitih izvora, BBC procjenjuje da je broj ubijenih Ukrajinaca možda i do 200.000.

Nerazmjeran teret za autohtone narode

Većina Rusa poginulih u ratu ima slavenska prezimena, no gubici su nerazmjerno visoki među malim autohtonim skupinama, posebno u gospodarski zapuštenim područjima Sibira i Dalekog istoka, poput Sedanke. U tom selu uglavnom žive Korjaci i Itelmeni, autohtone skupine koje prema ratnim pravilima mogu biti izuzete od mobilizacije.

Antiratna aktivistica Marija Vjuškova kaže da ruska državna televizija potiče stereotipe o autohtonim zajednicama kao o "rođenim ratnicima" i vještim strijelcima kako bi ih privukla u rat.

"Mnoge autohtone zajednice ponose se tim nasljeđem kao dijelom svog identiteta. Kremlj taj ponos koristi za novačenje", kaže Vjuškova.

Jedan od muškaraca iz Sedanke koji se pridružio sukobu bio je Vladimir Akeev, 45-godišnji lovac i ribar, koji je potpisao ugovor s vojskom u ljeto 2024. Poginuo je u borbi četiri mjeseca kasnije. Na njegov sprovod u studenom 2024. ožalošćeni su mogli doći samo motornim sanjkama, a Akeevljev lijes dopremljen je na širokim drvenim saonicama.

Potvrđeni gubici među drugim autohtonim skupinama uključuju 201 Neneca, 96 Čukča, 77 Hantija, 30 Korjaka i sedam Inuita. To čini procijenjenih 2% muške populacije Čukča u dobi od 18 do 60 godina, 1.4% ruskih Inuita, 1.32% Korjaka i 0.8% Hantija.

Jaz između sela i gradova

Analiza BBC-ja pokazuje da 67% poginulih dolazi iz ruralnih područja i malih gradova s manje od 100.000 stanovnika, iako u njima živi 48% ruskog stanovništva. Stopa gubitaka najmanja je u velikim gradovima, pri čemu Moskva bilježi najmanje smrtnih slučajeva po glavi stanovnika – pet osoba na svakih 10.000 muškaraca, odnosno 0.05%.

U siromašnijim regijama, poput Burjatije u istočnom Sibiru i Tuve u južnom Sibiru, stopa smrtnosti je 27, odnosno 33 puta veća nego u glavnom gradu. Demograf Aleksej Rakša kaže da je glavni uzrok ovog jaza razlika u gospodarskom razvoju, plaćama i obrazovanju.

Zbog toga vojnici iz siromašnijih regija i etničkih manjina čine veći udio u vojsci i među poginulima. "Za mnoge pokretač nije samo siromaštvo, nego i nedostatak perspektive – osjećaj da nemaju što izgubiti", rekao je za BBC drugi ruski demograf.

Zaboravljeno selo

U Sedanki je u jesen 2024. podignut spomenik "sudionicima specijalne vojne operacije". Prošle godine regionalna vlada obećala je selu dodijeliti počasni naslov "selo vojne hrabrosti" zbog sudjelovanja njegovih muškaraca u ratu. Obećan je i program potpore obiteljima vojnika. Ipak, selo još nije dobilo počasni naslov, a većina obećane pomoći nije stigla.

Krovovi na kućama četvorice vojnika popravljeni su tek nakon značajne medijske pažnje. Svaka peta kuća, izgrađena u sovjetsko doba, proglašena je nesigurnom za život. Jedina škola u selu službeno je klasificirana kao rizična, s nekim zidovima kojima prijeti urušavanje. Sve te probleme dodatno je pogoršao gubitak radno sposobnih muškaraca koji su otišli u rat.