MARIJA Freund Batik ispričala je za RTL Danas da je odmah doputovala iz Njemačke kad je čula da su identificirani posmrtni ostaci njezinog brata Slavka.

Slavko Batik imao je samo 48 godina kad je snimljen u sceni okupacije Vukovara. Bio je prodavač u trgovini željeznarijom u središtu grada. 16. studenoga 1991. godine u Proleterskoj ulici u vukovarskoj četvrti Sajmište snimljen je kako jedva hoda, izmučen, oslanjajući se na štap, dok ga četvorica četnika drže na nišanu.

"Rekla mi je neka prestanem tražiti brata"

"Jako sam ogorčena da me njegova supruga nije nazvala da kaže - nađen je, hoćeš li moći doći. Ne mogu se pomiriti da je on na smetlištu tamo bio", poručila je Marija.

Tvrdi da je Slavkova supruga, koja je srpske nacionalnosti, provela cijeli rat na strani okupatora i šutjela, iako je znala što se dogodilo sa Slavkom.

"Tko bi znao da je on Hrvat? Ona je meni rekla neka prestanem tražiti brata. Tu me je već nazvala neka prestanem brata tražiti. Ona je imala jako velikih problema i da je tu noć trebala biti ubijena i da je došao jedan prijatelj i rekao neka se skloni. Ja ne znam tko je taj prijatelj. I onda sam ja rekla da ga neću prestati tražiti. To je moj brat", naglasila je Marija.

"Mislim da se ona sigurno osjećala sigurno dok se sad to nije našlo"

Napomenula je kako je uvijek vjerovala da će ga negdje pronaći. "Od početka. Ja sam ga tražila preko Narodnih novina i Radio Vukovara. Najprije je bilo za davanje krvi za identifikaciju. Išla sam. Uvijek sam bila prisutna, ali sve ono kako bi vam rekla. Jedino što sam bila dobrovoljno išla dati krv, a ovo drugo sve sam morala sama raditi", prisjetila se.

Nezadovoljna je jer Slavkova supruga prima njegovu vojnu mirovinu, iako on nije bio pripadnik oružanih snaga.

"Mislim da se ona sigurno osjećala sigurno dok se sad to nije našlo. Ja vjerujem da će ona sad imati drugih problema oko mirovine. Jer je druga mirovina ako je on civil. Neka ona dobije to, ali vojnu mirovinu ne može dobiti", istaknula je Marija.

Nada se da će Slavka moći sahraniti u Ivankovu, kraj pokojnih roditelja. "Ja imam samo želju da svoga brata sahranim u Ivankovu. Jer ona nema tamo što tražiti. Meni ne treba njihova grobnica. Meni ne treba ništa, samo njegove kosti", zaključila je.