Sin partizanskog heroja i svjedok na suđenju Perkoviću sagradio golemu marinu u Novom Vinodolskom

Sin partizanskog heroja i svjedok na suđenju Perkoviću sagradio golemu marinu u Novom Vinodolskom

Foto: Željko Peratović, HINA/ Damir SENČAR/ Lana SLIVAR DOMINIĆ/ ds, screenshot HRT, GoogleMaps, Pixsell/Nel Pavletić

U DIJELU lijeve javnosti neosjetljivom na političke zločine u Jugoslaviji, suđenje u Münchenu bivšim pripadnicima Službe državne sigurnosti Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču praćeno je s podsmijehom. Istodobno, ljuti desničari u Milanovićevo su doba često plasirali tezu kako je niz nebitnih događaja dobilo medijski poguranac da bi se maknula pažnja s važnog suđenja u Njemačkoj za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine.

Suđenju u Münchenu prethodilo je protivljenje SDP-ova premijera da izruči Josipa Perkovića Njemačkoj, zbog čega je i diplomatski zaratio s Angelom Merkel. Zbog toga je uskoro i u politički mainstream progurana teza kako Udba, odnosno obavještajci iz jugoslavenskog doba, imaju svoje zaštitnike u vrhu vlasti i nakon Franje Tuđmana koji ih je svojedobno bezrezervno prigrlio. Milanović je ubrzo popustio pritiscima iz Berlina i Bruxellesa te promijenio sporni zakon, no sklonost vlasti da se zataškaju Udbini zločini je ostala.

Zato su njemačke institucije odradile posao. Prošlo ljeto bivši pripadnici jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josip Perković i Zdravko Mustač na sudu u Münchenu proglašeni su krivima za pomaganje u ubojstvu Stjepana Đurekovića i osuđeni na doživotne zatvorske kazne.

Vanja Špiljak, sin narodnog heroja, bivši direktor u Ini i svjedok na suđenju Perkoviću

Ali hrvatska javnost kao da je sve to zaboravila u manje od godinu dana, pa svima promiče vijest da iza gradnje velebne marine u Novom Vinodolskom stoji kapital Vanje Špiljka - bivšeg direktora u Ini, sina predsjednika Predsjedništva SFRJ i narodnog heroja Mike Špiljka te svjedoka u politički iznimno važnom suđenju Perkoviću. Prvu investiciju Vanje Špiljka u Hrvatsku, koji se u novoj inkarnaciji pojavljuje kao graditelj raja za bogataše, ne remete disonantni tonovi propitivanja načina bogaćenja crvene elite.

Vanja Špiljak, sa sinovima i kćerima narodnih heroja, među kojima je i sin trostrukog narodnog heroja i "najvećeg sina među narodom i narodnostima" Aleksandar Broz, bio je uhljebljen na direktorsku poziciju u Ini. Uz njihova imena vezivale su se razne malverzacije, no pravosudni postupci provedeni u vrijeme Jugoslavije oslobodili su djecu heroja krivnje, utvrdivši da je sve odrađeno regularno.

Vanja Špiljak (prvi s lijeva) na pogrebu oca Mike Foto: Željko Peratović
Vanja Špiljak (prvi s lijeva) na pogrebu oca Mike, Foto: Željko Peratović

Špiljak se nakon odlaska iz Ine preselio u Švicarsku i prometnuo u uglednog naftnog biznismena, a sada i u turističkog investitora, sagradivši marinu Muroskva u Novom Vinodolskom sa 180 vezova, vrijednu pedesetak milijuna kuna. "Hrvatski mediji nisu objavili ni riječ iz presude njemačkog suda da Špiljakovi nisu imali veze s misterioznim ubojstvom hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića", poručio je Vanja Špiljak nedavno preko tjednika Globus, uz neizostavnu tiradu o jadima borbe s hrvatskom birokracijom i žaljenju što ga se povezuje s pričama koje nemaju baš nikakve veze s velebnim projektom.

Spominje se kao motiv ubojstva u presudi Pratesu

Nije bilo dodatnih pitanja, a sam Špiljak je propustio spomenuti da je u presudi njemačkog suda Krunoslavu Pratesu iz 2008. godine, koji je također osuđen na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu Đurekovića, kao motiv ubojstva prihvaćena teza da je nalogodavac ubojstva bio baš Mika Špiljak koji je time htio prikriti protuzakonite poslove Vanje Špiljka u Ini i spriječiti istragu protiv sina koja bi mu politički štetila.

Presuda Perkoviću i Mustaču, za razliku od Pratesove, nije pravomoćna, još je u tijeku žalbeni postupak, pa nam je odvjetnici Gizele Đureković nisu mogli komentirati. U njoj je općenito zaključeno da je Udba imala redovnu proceduru ubijanja, pa njemački sud, kao ni Đurekovićeve odvjetnike, nije posebno zanimala uloga Špiljakovih. No imajući na umu Pratesovu presudu, izjava Vanje Špiljka u kojoj se pravi kao da je u priču pao s Marsa ne drži vodu. Uostalom, za njemački sud Špiljak je bio posve kredibilan svjedok u slučaju Perković, ispitivali su ga o malverzacijama u Ini, što je ovaj opovrgavao tvrdnjom kako je to sve podmetaljka nekadašnjeg visokog jugoslavenskog dužnosnika Stane Dolanca.


Foto: Mika Špiljak (screenshot HRT)

Poslovne operacije vezane uz Ininu imovinu po Jugoslaviji


Bez obzira na to što ima sjedište u Švicarskoj, sve ključne poslovne operacije mlađeg Špiljka koji sada ima sedamdesetak godina, bile su vezane uz zemlje biše Jugoslavije i Ininu imovinu koja se zbog rata našla razasuta u novim državama. Devedesetih je njegova tvrtka Mitan Handels opskrbljivala gorivom UN-ove mirovne snage, a kasnije i KFOR-a. Mitan se 2003. godine domogao i udjela u banjalučkom Krajinapetrolu, naftnoj kompaniji koja je nastala prisvajanjem tamošnjih Ininih pumpi od Republike Srpske nakon raspada Jugoslavije. Dvije godine kasnije Špiljak je za 1,4 milijuna eura taj udio prodao Ini koja je tako otkupila vlastitu imovinu, iako je u isto vrijeme bila u sudskom sporu s Krajinapetrolom o njezinu povratu.

Mitan je nakon intervencije NATO-a na Kosovu preuzeo i upravljanje Ininim skladištem u prištinskom okrugu Bardosh - Devet Jugovića. Godine 2006. Ina je unajmila od UNMIK-a svoje vlastito skladište, a od Špiljakove tvrtke otkupila za 5,25 milijuna švicarskih franaka opremu koju je ovaj u međuvremenu instalirao.

Projekt oduševio HDZ-ovca Butkovića

Prva Špiljkova investicija koja nije vezana uz Inu jest kupnja gradskog zemljišta u Novom Vinodolskom za gradnju marine. Vrijeme radnje – 2012., gradonačelnik - Oleg Butković. HDZ-ovac koji se od Sanaderova miljenika uspješno prometnuo u Karamarkova i Plenkovićeva nizao je hvalospjeve o Špiljku: "Kad bi svi investitori bili kao Vanja Špiljak, nijedan projekt ne bi propao, riječ je o ozbiljnom i korektnom investitoru koji, za razliku od mnogih drugih koji nas obilaze, nije tražio nikakve pogodnosti ni olakšice."

Marinu je u uvali Muroskva izgradila tvrtka Navicon koja u vlasništvu njegove švicarske tvrtke. Brižljivi mediji zabilježili su kako uvala Muroskva nikada nije ni bila plaža jer je, zamislite, more tamo uvijek bilo prehladno. "Politika je u toj investiciji bila potpuno po strani, kao i u svim drugim pričama o Vanji Špiljku, svatko je napravio svoj dio posla za dobrobit Novog", mudrovao je Butković.



Temelji marine na kamenu s Golog otoka

Inače, samo sedam kilometara dalje, u mjestu Smokvica Krmpotska, vikendicu je imao njegov otac, partijski vođa Mika Špiljak. I kao da nedostaje dovoljno poveznica sa starim režimom, temelji Špiljkove marine, povjerio se novinaru, izgrađeni su od kamena s Golog otoka, zloglasnog komunističkog političkog logora. Poduzetnik Špiljak unajmio je tamošnje zapuštene kamenolome i prepričao morbidan detalj kako su ronioci u temelje njegove marine marljivo ugradili tone "neophodnog kamena". Kamena na kojem su batinani i ubijani "neposlušni drugovi", protivnici režima kojim je drmao njegov otac.

Na kraju priče o luksuznoj marini u vlasništvu pripadnika nekadašnje crvene buržoazije, istaknimo to da je baš kod Vanje Špiljka otvorena morska podružnica restorana Tač, omiljenog restorana Zorana Milanovića, bivšeg premijera koji je zbog nekadašnjeg agenta jugoslavenske tajne službe donio skandalozni Lex Perković, što je Hrvatsku umalo koštalo sankcija.



 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara