MINISTRICA obrazovanja Blaženka Divjak u Dnevniku Nove TV razgovarala je o povratku djece u školske klupe. Roditeljima djece od prvog do četvrtog razreda dala se mogućnost biranja hoće li poslati djecu u školu ili će ih i dalje ostaviti da od kuće prate nastavu.

Divjak kaže da se čekaju upute epidemiologa te vjeruje da će do 11. svibnja biti spremni za provođenje nastave u školama.

Ipak, s takvim tvrdnjama se ne slaže Sindikat hrvatskih učitelja koji je putem priopćenja medijima objasnio zašto smatra da je odluka o vraćanju učenika ishitrena.

Priopćenje prenosimo u cijelosti:

"Poštovani, 

nastavno na vijest o otvaranju škola od dana 11. svibnja 2020. godine smatramo da je potrebno ukazati na mnoge nelogičnosti, opasnosti i potencijalne ugroze ovakve ishitrene, nepromišljene i vrlo štetne najave. 

Od same proturječnosti da će od 11. svibnja 2020. biti dopušteno okupljanje do 10 osoba, dok u isto vrijeme broj učenika u razredu može biti gotovo tri puta veći, do same činjenice da je fizički i tehnički nemoguće u isto vrijeme biti na dva mjesta, odnosno paralelno voditi nastavu on-line i u razredu s učenicima te da se ne zna što je s visokorizičnim zaposlenicima, ova ishitrena objava pokazuje koliko MZO ne poznaje funkcioniranje nastavnog procesa i materijalne uvjete u kojima škole rade. Ali dokazuje koliko je vješt u prebacivanju odgovornosti, koliko bahato ignorira struku i roditelje i očite, dugo vremena nakupljane, probleme u sustavu koji su se godinama gurali pod tepih. 

U prilog ovim činjenicama govori i jučerašnja izjava resorne ministrice o tome kako učitelji/ce razredne nastave u takvim uvjetima neće raditi više, prekovremeno. Jer, kaže ministrica, „nastavu na daljinu ne izvodi učiteljica razredne nastave, nastavu na daljinu izvodi netko drugi...” Mora da se zaista radi o nekim klonovima učitelja/ica razredne nastave... Zna li ministrica da učitelji/ce razredne nastave u nastavi na daljinu ostvaruju ishode planirane svojim izvedbenim kurikulumima, svojim godišnjim izvedbenim planovima i programima? Različitim redoslijedom, tempom prilagođenim njihovim učenicima?! Zna li ministrica da „TV učiteljica Đurđa” ne može nikako pokriti sve te posebnosti i razlike?! Kako onda neće učitelji/ce razredne nastave raditi duplo?! Isplanirati i provesti nastavne aktivnosti za učenike koji budu došli u škole, odraditi sve popratne administrativne poslove koji prate svakodnevni rad u razredu, pregledati zadaće, provjere... A onda se informirati što je to s njezinim učenicima radila virtualna učiteljica, pritom zanemariti ako se to ne slaže s onim što je ostatak razreda radio u školi (jer, očito, nema veze ako su ti učenici slušali nešto što su već radili sa svojom stvarnom učiteljicom ili što nisu slušali što i ostatak razreda u školi!), provjeriti što su oni dobili za zadaću, pregledati je, popratiti formativno i sumativno i njihov napredak ... Ili će to sve napraviti ona klonučiteljica (a možda i učiteljica Đurđa)?! 

Zna li ministrica da za strani jezik ni ne postoji neka TV teacher/Lehrer Đurđa?! Nastava stranih jezika uopće nije pokrivena TV školom! 

Tko će, kojim uputama, spriječiti naše najmlađe učenike u socijalnim kontaktima s vršnjacima i učiteljima/cama? Je li netko promislio o tome koliko je takva zabrana „prirodna” djeci te dobi, koliko inzistiranje na takvom ponašanju u velikoj skupini djece za tu istu djecu može biti štetno, s dugoročnim posljedicama?! 

Ako svemu tome pribrojimo i snažan potres koji je zadesio grad Zagreb, Zagrebačku i Krapinsko-zagorsku županiju te činjenicu da nisu dane nikakve upute o postupanju u školama u slučaju eventualnih novih potresa te činjenicu da čak i škole sa „zelenim naljepnicama” trpe znatnija oštećenja zidova koje trenutno saniraju samo školski domari i spremačice, činjenicu da nisu poslani nikakvi sanacijski timovi u škole kako bi se provjerila sigurnost tih zgrada jer, prema informacijama s terena, ni one nisu u dovoljno dobrom stanju za odrađivanje nastave. 

Dodamo li svemu ovome broj škola koje nemaju toplu vodu, koje nemaju dovoljan broj pomoćno-tehničkog osoblja za dnevne dezinfekcije prostora (nije ga bilo dosta ni u normalnim uvjetima!), tada se stvarno postavlja pitanje: Koja je svrha takve odluke?! 

Ostaje za vidjeti hoće li se u ovom vremenu, do 11. svibnja, ipak poslušati i struku, i roditelje i brojne stručnjake te odgoditi provedbu ove odluke do vremena i uvjeta u kojima će se učenici i zaposlenici školskih ustanova moći sigurno, bez rizika, vratiti u škole. 

U suprotnom, posljedice mogu biti vrlo opasne. Sve je nadoknadivo, osim ljudskih života! A odgovornost za svaki, nepromišljenim odlukama, izgubljeni život je teret koji ne bi nitko smio preuzeti!"