Sindikati rade samo za one plaćene našim novcem. Tko se bori za većinu radnika?

Sindikati rade samo za one plaćene našim novcem. Tko se bori za većinu radnika?
Foto: 123rf/Pixsell/Sanjin Strukic/Dalibor Urukalovic/Marko Dimic

ŠTRAJK u osnovnim i srednjim školama rezultirat će povećanjem plaća svima koji plaću primaju iz državnog proračuna. Scenarij je to koji smo gledali već više puta. Kako se približava kraj mandata neke vlade, raste pritisak na povećanje plaća u javnom sektoru, vlada u tim pregovorima redovito popušta, troškovi nekontrolirano rastu, a jedini tko u toj priči stoji po strani i nema “pravo glasa” jest privatni sektor, koji u konačnici sve to financira.

Davor Huić, predsjednik udruge poreznih obveznika Lipa, kaže da sindikati u Hrvatskoj ne predstavljaju sve radnike, već samo radnike javnog sektora. Kaže da u Gospodarsko-socijalnom vijeću kroz koje se vodi dijalog između vlade, sindikata i poslodavaca sjede samo sindikalci javnog sektora.

Huić: Sindikati u normalnim zemljama predstavljaju radnike, a u Hrvatskoj samo radnike javnog sektora

“Sindikati u normalnim zemljama reprezentiraju radnike. Međutim, u Hrvatskoj sindikati ne reprezentiraju milijuna ljudi koji rade, radnike, nego samo jedan uski dio - nekih 250 tisuća zaposlenih u javnom sektoru plus otprilike 150 tisuća u javnim kompanijama. U Gospodarsko-socijalnom vijeću (GSV) možete vidjeti dobro poznata lica šefova sindikata svih javnih i državnih službi ali ne i metalce, mljekare, trgovce, IT industriju, prerađivače, mesare, financijaše, računovođe i notare, vozače i tako dalje. Sindikati u GSV-u zastupaju samo interes zaposlenih u javnom sektoru, dakle interes im se preklapa s interesom vlade, a često je u direktnoj suprotnosti s interesom ostalih radnika kojima, recimo, povećanje plaća u javnom sektoru znači povećanje poreza i manje novca za njih same”, kaže Huić.



Huić: Poduzetnici se u Hrvatskoj zovu poslodavci da bi se sakrila činjenica da među njima ima jako malo pravih poduzetnika

Nezadovoljan je i radom Hrvatske udruge poslodavaca koja je također dio GSV-a, a za koju kaže da ju je osnovao Ivica Todorić i da je ta organizacija pod kontrolom velikih kompanija koja su u vrlo bliskim odnosima s državom.

“Kapitaliste, ili poduzetnike koji se u Hrvatskoj ne zovu tako nego ‘poslodavci’ da bi se sakrila činjenica da među tim poslodavcima ima jako malo pravih poduzetnika, zastupa Hrvatska udruga poslodavaca. HUP je osnovao Ivica Todorić i ta je organizacija od starta bila pod kontrolom čak ne toliko vlasnika, koliko menadžera najvećih kompanija, od kojih su sve redom ili naslonjene na državu ili im posao kritički ovisi o državi ili su u vlasništvu države. Kako će na primjer Ivica Mudrinić dok je bio šef njemačkog monopola u RH kritizirati vladu za ovaj ili onaj potez kad sutra mora s njima pregovarati o DTK mreži? Opet imamo socijalnog partnera koji ne reprezentira ono što bi trebao - poduzetnike, vlasnike kapitala, osobito ne male poduzetnike", navodi Huić.

"To vam je zarobljena država. Vi stvarate, oni odlučuju"

Predsjednik udruge Lipa ističe da je u Gospodarsko-socijalnom vijeću javni sektor pokriven s tri strane, a realni s - nijedne.

"Kad pogledamo koga sve reprezentiraju socijalni partneri u GSV-u, postaje vidljivo da je javni sektor pokriven s tri strane, a da ogromna masa građana i malih poduzetnika nije reprezentirana ni od koga. Nitko od tih partnera ne zastupa interese zaposlenih u privatnom sektoru. Sindikati bi trebali, ali to ne rade, vlada bi trebala, ali to ne radi. Nitko ne zastupa interese malih i mikro poduzetnika. HUP bi trebao, ali to ne radi. Tih ljudi ima oko milijun, to su radnici i poduzetnici privatnog sektora, oni proizvode većinu vrijednosti koja se u ovoj zemlji stvara, a potpuno su izvan svih sfera političkog odlučivanja, nemaju ni jednu institucionalnu snagu koja bi ih zastupala i štitila njihove interese od predatora. Konsenzus (to jest 'konsenzus') se radi bez njih. Oni nisu za stolom za kojim se donose odluke o sudbini Hrvatske. To vam je zarobljena država. Vi stvarate, a oni odlučuju”, kaže Huić.

Gordana Deranja, predsjednica HUP-a: Vlada je po defaultu naš partner, ne možemo drvljem i kamenjem na njih

Gordana Deranja, predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca, kaže da njena udruga pokušava utjecati na promjene, da su puno toga do sada napravili te da osim što javno ukazuju na određene probleme, sudjeluju i u radnim skupinama te utječu na kreiranje zakona.



“Hrvatska udruga poslodavaca je po defaultu partner svakoj vladi. Mi smo tu da iznosimo činjenice, da ukazujemo na probleme, ali isto tako ne možemo ići drvljem i kamenjem na partnera i onda očekivati da s nama rješava neke probleme. Treba postojati određena doza kulture ponašanja i uzajamnog uvažavanja. Ali isto tako ćemo svakog trenutka reći kakvo je stanje u Hrvatskoj i prozvati one koji ne čine ništa. HUP je puno toga napravio. S obzirom na to da smo direktno u radnim skupinama, sve ovo što vlada odluči mijenjati, na to itekako utječemo. Koga god narod izabere da vlada ovom državom, on je partner Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Mi smo na dnevnoj bazi u kontaktu s ministarstvima i rješavamo probleme naših članica. Intenzivno radimo i imamo rezultate. Ako znamo da 70 posto svega kontrolira država, da je samo 30 posto stvarni privatni sektor, onda se još i dobro držimo”, kaže Deranja.

Deranja: Ako voda dođe do grla, nije isključeno da se masovno organiziramo

Predsjednica HUP-a kaže i da si privatni sektor ne može priuštiti štrajkove, jer je svaki dan štrajka - gubitak.

“Realni sektor ne može štrajkati kao javni sektor jer je to dnevni gubitak, to znači neispunjavanje obvezan prema našim partnerima i manje novca za plaće i investicije. Nismo u istoj poziciji da koristimo takve alate. Ali ako nam dođe voda do grla, nije isključeno da se i mi masovno organiziramo i tražimo svoja prava”, kaže Deranja. 

Grubišić: O povećanju troškova proračuna moglo bi se odlučivati na referendumu

Financijski stručnjak Andrej Grubišić koji zagovara smanjenje troškova javnog sektora kaže da postoje dva načina da se privatni sektor izbori za svoja prava - ili da imaju političku opciju koja će snažnije zastupati njihove interese ili kroz referendume.

"Ili da dobiješ izbore i tako kreiraš politiku, a drugi način je da se traži referendum za povećanje bilo kakvih materijalnih stavki u proračunu. Plaće, mirovine, obrazovanje i zdravstvo su četiri kategorije unutar proračuna koje su dominantne. Ako u te četiri kategorije troškovi trebaju rasti iznad nekog postotka, to se mora odobriti na referendumu, a ne da moć za tu odluku bude koncentrirana u rukama premijera i dva-tri ministra jer oni ne snose nikakve konzekvence. U Švicarskoj se, na primjer, puno toga odlučuje na referendumima. Ne vidim drugog načina jer štrajk u privatnom sektoru je nanošenje direktne štete samome sebi", navodi Grubišić.

"Potrebno je i u javnost nepotrebno iznositi činjenice i brojke jer u Hrvatskoj u zadnjih pet godina izlaze na vidjelo podaci koji su ranije postojali, ali se nije o njima raspravljalo. Postoji sve više zagovornika potrebe za reduciranom ulogom države i javnog sektora u našem društvu”, zaključuje Grubišić.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara