Pripadnik Škaljarskog klana u zatvoru u Splitu štrajka glađu: Hrvatska mi krši prava
ŠTRAJK glađu i žeđu jučer je započeo Vladan Mijušković, 40-godišnji Crnogorac, optužen kao pripadnik zloglasnog "škaljarskog klana". Na taj se potez odlučio jer se već više od tri godine, točnije tri godine i tri mjeseca, nalazi u splitskom istražnom zatvoru, nakon što je uhićen u rujnu 2022. po tjeralici Interpola koju je za njim raspisala Crna Gora. Tamošnje tužiteljstvo optužuje ga za organizaciju kriminalne grupe, za što mu prijeti kazna do osam godina zatvora. Mijušković se protivi izručenju, tvrdeći da mu je u Crnoj Gori život ugrožen.
Na štrajk glađu odlučio se ogorčen situacijom u kojoj se nalazi. Iz istražnog zatvora poslao je pismo u kojem objašnjava kako je iz Crne Gore otišao još 2020. godine jer je naslutio da mu je život u opasnosti. U rujnu 2022. uhićen je u Splitu.
Uhićen tužitelj koji ga optužuje
"Protivio sam se izručenju Crnoj Gori jer sam znao što će mi se tamo dogoditi. U Hrvatskoj sam zatražio azil ukazujući da je tužiteljstvo protiv mene podiglo neosnovanu optužnicu. Ubrzo je i tužitelj koji je tu optužnicu podigao uhićen, te je u istražnom zatvoru proveo 18 mjeseci, no sada se brani sa slobode. Međutim, ja sam još uvijek iza rešetaka", poručuje Mijušković.
Navodi zatim kako je u više navrata slao dopise u Crnu Goru, tražeći da ga se u sudski postupak koji tamo traje već pet godina uključi putem video-linka, no nikada nije dobio odgovor. Svi ostali optuženici su već 18 mjeseci na slobodi jer im je istekao maksimalni istražni zatvor. Nakon toga sudska ročišta počela su se odgađati, a posljednje je odgođeno na neodređeno vrijeme.
Ozbiljni zdravstveni problemi
Do sada je Mijušković u više navrata tražio puštanje na slobodu, no to mu nije odobreno. Dobio je samo mogućnost uplate 400 tisuća eura jamčevine, ali toliko novca, tvrdi, nema. Nekretninu koju je ponudio kao zalog, sud nije prihvatio. "Zakon jasno kaže da nitko ne može biti izručen zemlji u kojoj mu prijeti opasnost za život", podsjeća i dodaje kako u Crnoj Gori zasigurno ne bi dobio kaznu veću od tri godine koliko je sada već proveo u istražnom zatvoru.
Njegova obrana napominje da bi za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u Hrvatskoj mogao biti maksimalno dvije i pol godine u istražnom zatvoru, što znači da je već devet mjeseci duže proveo iza rešetaka.
Sam Mijušković uvjerava čak i kako, u slučaju da bude pušten na slobodu, ne bi bježao iz Hrvatske jer ovdje, tvrdi, ima prijavljeno boravište, kao i garanciju za posao.
Ističe i kako je Županijski sud u Splitu ignorirao nalaz vještaka koji su utvrdili da Mijušković ima tumor na bubregu te da mu je potrebno hitno specijalističko liječenje. Sud je povjerovao liječnicima iz Bolnice za osobe lišene slobode koji su zaključili da se Mijušković može adekvatno liječiti unutar zatvorskog sustava. Njegovi odvjetnici upozorili su da zatvorski liječnici nemaju potrebna specijalistička znanja za Mijuškovićevo stanje, no sud ni nakon toga nije prihvatio nalaze CT-a i magnetske rezonance koje su priložili.
Na kraju je Mijušković ostao bez jednog bubrega, pa stoga štrajk i glađu i žeđu sada predstavlja još veći problem za njegovo zdravlje.
Poslovne aktivnosti u Hrvatskoj
Inače, Mijušković je u trenutku uhićenja kod sebe imao krivotvorene dokumente i veći novčani iznos, a nije poznato kako je do njih došao. Ako su točne tvrdnje da je pripadnik škaljarskog klana, otvara se pitanje kako je u Hrvatskoj mogao imati legalno registriranu tvrtku. Riječ je o građevinskoj tvrtki Mijušković gradnja, koja se bavila gradnjom stambenih i nestambenih zgrada. Prema podacima iz Sudskog registra, tvrtka je lani obrisana. Tijekom 2019. tvrtka je ostvarila ukupni prihod veći od 8,4 milijuna eura te dobit od gotovo 267 tisuća eura.
U ožujku 2021. doznalo se da je Mijušković preuzeo tvrtku Gradko, koja je prethodno bila dio koncerna građevinskih tvrtki u vlasništvu konzorcija GIP Pionir d.o.o. Zagreb, u vlasništvu Ranka Predovića. Predović je, prema medijskim napisima, bio blizak pokojnom zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, a te su tvrtke sudjelovale i u gradnji sljemenske žičare, projekta čija je cijena s početnih oko 300 milijuna kuna na kraju narasla na više od 106 milijuna eura.
