ZAHVALJUJUĆI žestokoj javnoj raspravi o ukidanju obaveznog članstva u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) otkrilo se i da je Ustavni sud krajem 1990-ih odlučivao o ovoj temi i stao na stranu obaveznog članstva, no da su u isto vrijeme neki ustavni suci bili članovi komorskih sudova, čime se očito bili u sukobu interesa.

O tome je nedavno pisao Telegram, navodeći da su “ustavni suci Velimir Belajec i Hrvoje Momčinović u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda ujedno bili i na listama arbitara u postupcima pred Stalnim izabranim sudištem pri HGK.”

Jesu li i danas neki ustavni suci u tijelima izvan Ustavnog suda zanimalo je Index, s obzirom na to da na taj način otvaraju mogućnost sukoba interesa u svojem odlučivanju. Također, Ustavni zakon o ustavnom sudu u članku 10 jasno navodi da “suci Ustavnog suda ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dužnost”.

Ustavni suci Šeparović i Bagić zamrznuli članstvo u Stalnom arbitražnom sudištu HGK

Iz Ustavnog suda su za Index poručili da su “predsjednik Ustavnog suda RH dr. sc. Miroslav Šeparović i zamjenica predsjednika dr. sc. Snježana Bagić na listi arbitara u postupcima sa i bez međunarodnog obilježja pred Stalnim arbitražnim sudištem Hrvatske gospodarske komore, no svoje su članstvo zamrznuli s obzirom da ga smatraju nespojivim s dužnosti suca Ustavnog suda RH. Stoga nisu bili arbitri ni u jednom predmetu niti su na bilo koji drugi način sudjelovali u radu tog Sudišta, a niti su primili bilo kakvu naknadu”.

To pokazuje da je sve veća svijest o tematici sukoba interesa ipak utjecala na Šeparovića i Bagić, koji razumiju da bi njihovo sudjelovanje u postupcima pred Stalnim arbitražnim sudištem Hrvatske gospodarske komore, a dok su istovremeno ustavni suci, bilo problematično i potencijalni sukob interesa.

Ustavnog suca Mlinarića ministar pravosuđa imenovao zamjenskim članom Ispitnog povjerenstva za pravosudni ispit

No, to ne znači da se svi ustavni suci klone članstva u vanjskim tijelima izvan Ustavnog suda, kako pokazuje primjer ustavnog suca Rajka Mlinarića. Indexu je iz Ustavnog suda potvrđeno da je ustavni sudac Mlinarić “imenovan je za zamjenika člana Ispitnog povjerenstva za polaganje pravosudnog ispita za grupu predmeta: ustavno uređenje, organizacija pravosuđa i pravo EU”. Da je Mlinarić zamjenski član Povjerenstva vidi se i na službenim stranicama Ministarstva pravosuđa.

A tko je ustavnog suca Mlinarića imenovao za zamjenika člana Povjerenstva za polaganje pravosudnog ispita? Pa ministar pravosuđa 19. rujna 2019. godine. Ministar pravosuđa je u tom trenutku bio HDZ-ovac Dražen Bošnjaković, a u odgovoru iz Ustavnog suda ističu da je ministar Mlinarića imenovao u Povjerenstvo za polaganje pravosudnog ispita “rješenjem donesenim na temelju Zakona o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu”.

Pritom Mlinarić ima priliku kao zamjenski član Ispitnog povjerenstva ostvariti i materijalnu korist, tj. “ostvaruje pravo na naknadu u skladu s odlukom ministra pravosuđa od 25. rujna 2019.”, kažu iz Ustavnog suda. Koliko? Za usmeni dio ispita naknada iznosi 266,00 kn bruto po kandidatu, a za pregled i ocjenu pisane radnje jednog kandidata ostvaruju pravo na naknadu u iznosu od 89,00 kuna bruto. 

Članak 10 Ustavnog zakona: Suci Ustavnog suda ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dužnost

U povodu Mlinarićeve pozicije zamjenika člana Povjerenstva za pravosudni ispit smo se obratili i Ministarstvu pravosuđa, koje sada vodi Ivan Malenica (HDZ). Potvrdili su nam da je ustavni sudac Mlinarić član Povjerenstva za pravosudni ispit.

“Članove i zamjenike članova Ispitnog povjerenstva ministar nadležan za poslove pravosuđa imenuje vodeći računa o potrebi osiguranja kvalitetnog rada Ispitnog povjerenstva te njihovim stručnim postignućima i ostvarenim rezultatima rada na određenom pravnom području”, kažu za Index iz Ministarstva pravosuđa te se također pozivaju na Zakon o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu.

U čemu je onda problem? Podsjetimo još jednom na članak 10, stavak 1, Ustavnog zakona u ustavnom sudu RH: “Suci Ustavnog suda ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.”

Znači li to onda da pozicija (zamjenika) člana Povjerenstva za pravosudni ispit nije “javna ili profesionalna dužnost”?

Ustavni sud i Ministarstvo pravosuđa tvrde da članstvo u Ispitnom povjerenstvu nije javna ili profesionalna dužnost

Prema odgovoru koji smo dobili iz Ustavnog suda, “članstvo u Ispitnom povjerenstvu za polaganje pravosudnog ispita, za članove ili zamjenike članova, dopušteno je za pravosudne i državne dužnosnike, jer se ne smatra javnom ili profesionalnom dužnosti”.

Evo što kažu iz Ministarstva pravosuđa: “Članstvo u Ispitnom povjerenstvu nije izrijekom definirano niti kao javna niti kao profesionalna dužnost, a prema članku 20. stavku 4. Zakona o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu (NN 14/19)  članovi i zamjenici članova Ispitnog povjerenstva moraju biti pravnici s najmanje 15 godina radnog iskustva u struci nakon položenog pravosudnog ispita.”

I tu dolazimo do velikog problema. Pojam “javna ili profesionalna dužnost” je pojam iz Ustavnog zakona (o Ustavnom sudu) te taj ustavni pojam ne mogu definirati običnim zakonom, poput Zakona o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu, jer bi to de facto značilo da se običnim zakonom donesenim natpolovičnom većinom ili pak relativnom većinom u saboru može mijenjati Ustav, za čije je donošenje potrebna dvotrećinska većina.

Mlinarić se stavlja u podređen položaj u odnosu na ministra pravosuđa

“Javna ili profesionalna dužnost” kao pojam mora uvažavati sva načela i vrednote propisane Ustavom, prije svega načelo trodiobe vlasti, odnosno načelo neovisnosti Ustavnog suda od sve tri grane državne vlasti čiji rad Ustavni sud nadzire. Kada se ustavni sudac stavi u poziciju da ga ministar pravosuđa svojim potpisom imenuje u Povjerenstvo za pravosudni ispit, očito je da se stavlja u podređen položaj u odnosu na ministra pravosuđa, o čijim odlukama kasnije može odlučivati na Ustavnom sudu.

Čak i ako se odmaknemo od kategorije ustavnosti, zdravorazumski se nameće kako je članstvo u Povjerenstvu za pravosudni ispit javna ili profesionalna funkcija. Profesionalna u smislu da u Povjerenstvu sjede pravnici, a javna jer je Povjerenstvo tijelo Ministarstva pravosuđa, tijelo javne vlasti. 

Inače, Ustavni sud se kroz godine izjašnjavao o tome što je javna vlast, ona Ustavom pa i zakonom ima određene nadležnosti i ovlasti da odlučuje o interesima građana. Povjerenstvo za pravosudni ispit je stoga tijelo javne vlasti, a članstvo u njemu je javna funkcija. Primjerice, ispitivač ili predavač na fakultetu je također javna ili profesionalna funkcija, pa je nedvojbeno to i (zamjenski) član u Povjerenstvu za pravosudni ispit, čiji članovi, između ostaloga, usmeno ispituju kandidate.

Jednostavnije rečeno, ustavni suci ne bi uopće trebali biti (zamjenski) članovi Povjerenstva za pravosudni ispit. 

Koje su Mlinarićeve kvalifikacije da ispituje EU pravo?

Iz Ustavnog suda su nam rekli da je “osim suca mr. sc. Rajka Mlinarića i prije bilo sudaca Ustavnog suda RH koji su bili članovi Ispitnog povjerenstva za polaganje pravosudnog ispita”. S druge strane, prije je bilo i ustavnih sudaca koji su bili angažirani kao arbitri u HGK dok su na Ustavnom sudu odlučivali u članstvu u HGK, pa toga više nema, jer smo u međuvremenu naučili neke stvari.

Znakovito je i da je Mlinarić zadužen za grupu predmeta: ustavno uređenje, organizacija pravosuđa i pravo EU. Mlinarić je zagrebački odvjetnik koji nema neko spomena vrijedno iskustvo kada je riječ o pravu Europske unije, pa nas je zanimalo je li možda objavio neke stručne radove na tu temu i koje su mu uopće kvalifikacije za to da kandidate na pravosudnom ispitu ispituje o pravu EU.

“Znanstveni radovi nisu uvjet za imenovanje člana Ispitnog povjerenstva, kako za državne tako ni za pravosudne dužnosnike, tim više što je pravosudni ispit stručna, a ne znanstvena provjera znanja”, poručili su za Index iz Ustavnog suda, tvrdeći da Mlinarić ima sve potrebne kvalifikacije.

“Sudac Ustavnog suda mr. sc. Rajko Mlinarić u potpunosti ispunjava uvjete za zamjenika člana Ispitnog povjerenstva za polaganje pravosudnog ispita određene Zakonom o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu, budući da nakon položenog pravosudnog ispita ima znatno više godina radnog iskustva (35 godina) od propisanih najmanje 15 godina (članak 20. Zakona). Kao dugogodišnji državni odvjetnik, zamjenik državnog pravobranitelja RH, odvjetnik, a sada sudac Ustavnog suda imenovan je za zamjenika člana Ispitnog povjerenstva za grupu predmeta koju pored EU prava čine i ustavno uređenje te organizacija pravosuđa. Uz navedeno, kao sudac Ustavnog suda u svakodnevnom radu primjenjuje EU pravo i konvencijsko pravo”, kažu iz Ustavnog suda.

Iz Ministarstva pravosuđa pak kažu da “članove i zamjenike članova Ispitnog povjerenstva ministar nadležan za poslove pravosuđa imenuje vodeći računa o potrebi osiguranja kvalitetnog rada Ispitnog povjerenstva te njihovim stručnim postignućima i ostvarenim rezultatima rada na određenom pravnom području”.

Šeparović i Malenica udruženo brane Mlinarića

Ukratko, ni predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović (ex HDZ), u čije ime odgovara tajnik Teodor Antić, a ni Ministarstvo pravosuđa Ivana Malenice (HDZ) ne vide nikakav problem u tome što je Mlinarić zamjenski član Ispitnog povjerenstva za pravosudni ispit, iako članak 10 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu jasno navodi da ustavni suci ne smiju obavljati nikakvu drugu “javnu ili profesionalnu dužnost”.

Pritom se Ministarstvo pravosuđa u svojoj tvrdnji da članstvo u Ispitnom povjerenstvu nije “javna ili profesionalna dužnost” poziva na Zakon o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu, koji je ispod svakog Ustavnog zakona, kao i na to da članstvo u Ispitnom povjerenstvu “nije izrijekom definirano niti kao javna niti kao profesionalna dužnost”, što je zapravo fiškalski način da se pojedinim ustavnim sucima omogući dodatni honorar za sudjelovanje u Ispitnom povjerenstvu.

I na Ustavnom sudu se vodi rasprava o sudačkoj nepristranosti

Zašto se pak toliko inzistira na Mlinarićevoj poziciji u Ispitnom povjerenstvu, koja: 1) dovodi u pitanje njegovu nepristranost u odlučivanju i 2) nasuprot je članku 10 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu?

O pitanju sudačke nepristranosti se očigledno raspravlja i unutar samog Ustavnog suda i to javno. Prvo je u rujnu prošle godine u izdvojenom mišljenju sutkinja Lovorka Kušan upozorila na problematičan način na koji su se sudac izvjestitelj u covid-predmetima i većina u Ustavnom sudu ponašali prema kolegama koji se nisu slagali s njihovim načinom odlučivanja i zaključcima.

Prije par tjedana je pak objavljeno izdvojeno mišljenje ustavnih sudaca Gorana Selaneca i Lovorke Kušan, u kojima se obrušavaju na svoje kolege iz Ustavnog suda jer manje-više slijepo podržavaju odluke vlade Andreja Plenkovića i Stožera civilne zaštite u pandemiji koronavirusa.

Selanec i Kušan ističu da bi se po pravilima rada Ustavnog suda predmeti trebali nasumično razdjeljivati sucima izvjestiteljima, ali da to nije slučaj u predmetima koji se tiču koronavirusa: “Svi "covid predmeti" dodijeljeni su isključivo jednom sucu izvjestitelju.”

Tko je sudac izvjestitelj koji nekim čudom dobiva sve covid-predmete?

“Radi se ukupno o nekoliko desetaka predmeta koje često povezuje ništa drugo već puka činjenica da su na neki način vezani uz covid-19”, pišu Selanec i Kušan, te dodaju: “U tom smislu nemamo razloga vjerovati kako ćemo u covid-predmetima dobiti očitovanja koja se neće svoditi na puke tvrdnje i konstrukcije kojima bi trebali vjerovati na riječ te ih uzeti zdravo za gotovo bez ikakvog utemeljenja u konkretnijim empirijskim podacima i na njima temeljenim stručnim/znanstvenim procjenama.”

A tko je taj sudac izvjestitelj koji nekim čudom i mimo pravila Ustavnog suda dobiva maltene sve predmete koji se tiču postojanja i rada Stožera u pandemiji?

Pa to je, naravno, Rajko Mlinarić.