MIROSLAV Škoro se na ovim izborima nudio hrvatskom narodu, a napose glasačima HDZ-a, kao novi i navodno domoljubniji Andrej Plenković. Škoro je sebe vidio na poziciji premijera, dok je Plenkoviću u najboljem slučaju namijenio mjesto ministra vanjskih poslova, a možda i rušenje s vrha HDZ-a.

Dva dana nakon izbora posve je jasno da Škoro svoje političke ciljeve nije ostvario te je stoga 16 saborskih mandata za njegov Domovinski pokret (DP) možda i najbeskorisniji izborni rezultat koji je ostvarila jedna politička opcija na ovim izborima. Htjeli su biti vlast, uspjeli su postati jedna od nekoliko mini opcija koje se na desnici bore za glasače koje je razočarao HDZ.

>> Škoro: Glas za SDP je glas za Tita, glas za HDZ je glas za nastavak loše politike

Plenkoviću Škoro ne treba za sastavljanje većine

DP se cijelu svoju kampanju kladio na to da će osvojiti toliko mandata da će bez njih biti nemoguće konstituiranje saborske većine, pa će s pozicije kingmakera odlučivati i o strankama jačim od sebe, a Plenković je sa 66 osvojenih mandata za HDZ posve neutralizirao tu opciju. Njemu Škoro i škoristi kao cjelina uopće ne trebaju za vlast. Već ima 76 mandata u koaliciji s nacionalnim manjinama, HNS-om i Reformistima. Domovinski pokret je na kraju postigao baš ono što je tvrdio da svim silama želi spriječiti i promijeniti: Plenković i Milorad Pupovac opet zajedno vladaju Hrvatskom.

>> Analiza izbora: Totalni trijumf Plenkovića, ali on nije jedini pobjednik izbora

Zašto Škoro i Domovinski pokret nisu uspjeli? Činilo se da imaju šansu: Plenković je pola vlade izgubio u korupcijskim skandalima, a glasači HDZ-a su ga kaznili na europskim izborima. Izgledalo je da u svemu tome ima prostora za pokušaj prevrata među desnim glasačima, prevrata koji bi dokinuo tridesetogodišnju dominaciju HDZ-a u desnom glasačkom tijelu.

Škoro nikad nije izrastao u punokrvnog političara

Prvi razlog neuspjeha Domovinskog pokreta je sam Miroslav Škoro. 

Popularni pjevač i zabavljač jednostavno ne posjeduje državnički format niti izgleda kao politički maher, koliko god se trudio. To da je Škoro kao novi mesija desnice bolja ideja na papiru nego u praksi pokazali su već predsjednički izbori, kada ga je u debati verbalno nokautirala Katarina Peović iz Radničke fronte, sasuvši mu u lice podršku ratnim zločincima. Škoro je doslovno ostao bez teksta, da bi se kasnije opravdavao time kako ga je mama učila da bude pristojan. Ta ga je izlika još više ukopala, jer stvar s politikom je baš u tome da traži više od onoga što je nekoga naučila mama.

Škoro je u cijeloj predizbornoj kampanji jako pazio da što više istupa u kontroliranim uvjetima. Nije smio doći Aleksandru Stankoviću u Nedjeljom u 2, nije se pojavio na velikoj debati na HTV-u, već je poslao Krešimira Bubala, bivšeg HDSSB-ovca, kao zamjenu. Kada se našao u pravoj političkoj debati s Gordanom Jandrokovićem (HDZ) u studiju Večernjeg lista, potpuno je deklasiran. Plenkoviću po držanju, znanju i samouvjerenosti nije mogao konkurirati te svaka usporedba sa šefom HDZ-a završava nepovoljno po Škoru.

>> Škoro se obratio Plenkoviću i Bernardiću: Imam jednu lošu vijest za vas

Prijepori iz Škorine prošlosti

Nije bio uvjerljiv ni s objašnjenjima u vezi prijepora iz svoje prošlosti, kojih nije manjkalo. Očito je muljao, stalno je nudio neke nove verzije sebe, a poricao stare, od omladinskog socijalističkog omladinskog lidera do trabanta HDZ-a, koji je tako ekonomski izvrsno profitirao. 

>> Najveća prevara ovih izbora zove se Miroslav Škoro

>> Škoro 1986. svirao na dolasku Titove štafete u Osijek

Najkraće rečeno, Škoro nikoga nije uspio uvjeriti da je sposoban biti lider. Bilo čega. Od estradnog zabavljača se, trudu unatoč, nije pretvorio u punokrvnog političara. Hrvatski Viktor Orban definitivno nije.

Pogrebna atmosfera u stožeru Domovinskog pokreta

To se vidi i po Škorinim istupima otkako su objavljeni izborni rezultati i otkako je jasno da je gambit Domovinskog pokreta spektakularno propao; on istupa kao direktor provincijskog pogrebnog salona, koji sućutno priopćava vlastitu političku smrt, a ne kao novi lider desne opozicije u saboru koji će Plenkoviću zagorčati život.

Još kada se iza Škore vide kisela, pogubljena lica Zlatka Hasanbegovića i drugih koji su se preko Škore došlepali u sabor, cijeli prizor dobiva šijanovski aspekt. Škoristi trče posljednji krug, a tek su ušli u sabor.

>> Škoro ne može sakriti razočaranje rezultatima izbora: "Nerv birača je specifičan"

>> VIDEO Škoro: Imali smo dosta nepravilnosti. Iznenađen sam rezultatom HDZ-a

Škoro je sebe precijenio. Bio je okružen ljudima koji su mu povlađivali, pa i vlastitu je sestru stavio za nositeljicu liste, očito je povjerovao u propagandu sebi bliskih medija, prvenstveno televizije Z1, čiji je vlasnik Pevex, odakle pak na Škorinu listu dolazi Mario Radić, ujedno glavni tajnik Domovinskog pokreta. Ništa toliko ne razotkriva Škoru kao to da je vjerovao Igoru Peternelu, čovjeku koji je bio SDP-ovac pa se okrenuo protiv SDP-a, bio u HHO-u pulen Ivana Zvonimira Čička, pa se okrenuo protiv njega itd. Škoro ga je raširenih ruku dočekao u Domovinskom pokretu, a izgleda da je povjerovao u Peternelove prognoze da osvajaju 30 mandata.

Desno glasačko tijelo je pragmatično

Domovinski pokret posve je, također, pogrešno procijenio desno glasačko tijelo u Hrvatskoj, što se na krajnjoj desnici, koju je oko sebe Škoro okupio, često događa. Naime, krajnji desničari često imaju posve nerealan, romantičan pogled na Hrvate, na “hrvatski narod”, kojem daju kolektivne osobine i percipiraju ga kao “nacionalno biće”, nekakav kolektivni organizam koji “diše hrvatski”.

Iz te perspektive se Plenkovićev pragmatizam čini kao izdaja, ali takvim ga desni glasači ipak ne smatraju. Desni glasači vole nacionalistički folklor, ali su pretežito zainteresirani za materijalno i za očuvanje svoje društvene pozicije, koju im je omogućilo pristajanje uz HDZ, a ne nacionalno-romantična borba protiv vjetrenjača. Desni glasači nisu pobunjenici, njima je to strano. Glasati za HDZ je tradicija na desnici, tko god vodio tu stranku i gdje god.

>> Iz Škorinog stožera poručuju: Bez nas nema vlade, Plenković neće biti premijer

>> Plenković oštro odgovorio Škori

Domovinski pokret je htio biti HDZ umjesto HDZ-a

Domovinski pokret je htio biti HDZ umjesto HDZ-a, sebe su smatrali pravim Tuđmanovim nasljednicima, a oni zapravo postoje samo kao refleksija stanja u HDZ-u i Plenkovićeve dominacije u stranci, inače ih uopće ne bi bilo.

DP je pun otpadnika i otpadaka HDZ-a, čega je možda najbolja ilustracija podrška Stjepana Tuđmana, crne ovce obitelji Tuđman. Plenković je pak dobio podršku sveučilišnog profesora Miroslava, koji je bio na listi HDZ-a i opet ušao u sabor, te kćerke Nevenke, dok se Škoro morao zadovoljiti propalim vlasnikom kafića Štefom. 

Narod je golemom većinom odbacio Škoru i Domovinski pokret

Škori i Domovinskom pokretu propalo je i pozivanje na narod.

Škoro se predstavljao kao glasnogovornik naroda, Hasanbegović je govorio da će se na izborima izraziti narodna volja, a ona glasi ovako: pola glasača uopće nije izašlo na izbore, a od onih koji jesu 85 posto želi nešto drugo, a ne Domovinski pokret. 

Hrvatski narod je doista jasno da jasnije ne može biti signalizirao da Škoru za svojeg lidera ne želi. Narodna je volja da imamo krajnju desnicu u saboru, ali kao opozicijsku marginu, a ne one koji će određivati tko smije biti premijer. Škoristi su zapravo manjina, ružna margina hrvatskog društva, a nikako hrvatski narod.

Škorina je ambicija bila vlast, a sada se mora zadovoljiti rolom saborskog zastupnika, od koje je već jednom pobjegao kada je kao kandidat Sanaderovog HDZ-a izabran u sabor. Tada je nakon osam mjeseci dao ostavku. Sada obećava da “neće biti zvijezda repatica”, s izrazom lica kao da objavljuje nečiju tragičnu smrt. Ne čini se da bi DP mogao postati važan saborski akter, što se pak za zeleno-crvenu koaliciju i Most može reći. 

Gdje je nestalo 280 tisuća Škorinih birača?

Škoro je izgubio i veliki dio svoje glasačke podrške kada se nedvojbeno pozicionirao desno. Škoro je na predsjedničkim izborima dobio lijepih 465 tisuća glasova, a Domovinski pokret je na parlamentarnim izborima dobio nešto više od 180 tisuća glasova.

Gdje je nestalo oko 280 tisuća glasova? Škoro je kao predsjednički kandidat zahvaćao šire i predstavljao se kao dobroćudan i tolerantniji čovjek, dok je u kampanji za sabor govorio o tome što bi trebale napraviti silovane žene koje žele na pobačaj. 

Prijetio je da će udarati po prstima one koji ga kritiziraju, spominjao je što će sve zabraniti kad dođe na vlast. Blebetao je o “ljepoti Domovinskog rata” koja će se učiti u školama, što je mnoge posebno naljutilo, jer oni koji su rat proživjeli znaju da tu nema ničega lijepog. Škoro je pak pobjegao preko Atlantskog oceana kad se trebalo boriti. Stoga pravi politički i marketinški problem tih prijetnji nije bio što se Škore itko uplašio, već što su otkrivale njegovu nevjerodostojnost, spremnost da kaže što god treba kad god treba kako bi ostvario ono što želi.

Nakon Bernardića, Škoro je najveći gubitnik ovih izbora

Zbog okupljanja svega i svačega na svojim listama, već je krenulo i raslojavanje unutar DP-a. Suverenisti osnivaju svoj klub, a tek trebamo vidjeti tko će od zastupnika sa Škorine liste prvi postati Plenkovićev žetončić. Teško je i vjerovati da će Ante Prkačin moći funkcionirati po pravilima discipline u saborskom klubu, tek se treba pokazati hoće li Karolina Vidović Krišto biti preekstremna i za Škoru. Nema šanse da će Škorin saborski klub imati iste ljude na početku i na kraju ovog saziva sabora.

Zbog svega toga je jasno kako je Miroslav Škoro nakon Davora Bernardića najveći gubitnik ovih izbora.