HRT SU POSLJEDNJIH godina potresali razni skandali. Plaćale su se svakakve emisije, sklapale sumnjive nagodbe, krala se oprema. Ali nikad netko s HRT-a nije uhvaćen u preprodaji ulaznica za finale Svjetskog nogometnog prvenstva.

>> HRT: Netočno je da imamo najgori program, ne rasipamo novac i nema kriminala

Sada se, čini se, i to dogodilo. U golemoj aferi s kartama, da stvar bude nevjerojatnija, nije osumnjičen bilo tko s HRT-a, nego njihova sportska komentatorska zvijezda Drago Ćosić, inače prepoznatljiv po usiljenim prijenosima, isforsiranom domoljublju i ulizivanju moćnicima.

Danas je hrvatsku javnost šokirala vijest da su iz European Broadcasting Uniona (EBU), krovnog udruženja javnih televizija u Europi od FIFA-e dobili informaciju o preprodaji njihovih ulaznica na crnom tržištu. Riječ je o ulaznicama koje je, prema serijskim brojevima, od EBU-a dobio HRT.

Ulaznice na koncu nisu preprodane, FIFA je stopirala transakciju. Koliko je poznato, blokirane su četiri ulaznice. Cijena jedne VIP ulaznice za finale SP-a, kakve su navodno bile ove, na crnom tržištu kretala se oko 20 tisuća eura. 

Već skoro dva mjeseca znaju za skandal s Ćosićem i ulaznicama, zaposlenicima govorili da šute o tome?

Istraga na HRT-u traje već gotovo dva mjeseca, ali o njoj su šutjeli.

Kako smo doznali, na prisavskim hodnicima je ova priča javna tajna već najmanje mjesec i pol, ali su zaposlenici upozoreni da ne pričaju u tome izvan Prisavlja. Epilog cijele priče će vjerojatno biti izvanredni otkaz Dragi Ćosiću, a s HRT-a su poručili da su sve prijavili "nadležnim državnim tijelima". Ćosić se Indexu javio tek SMS porukom u kojoj je poručio da "po savjetu odvjetnika" ne može ništa reći te da će biti prilike.

Istraga na HRT-u navodno je pokazala da je u ime HRT-a zatraženo 40 ulaznica za SP mjesecima prije spektakla u Rusiji. Ravnateljstvo HRT-a, neslužbeno se može čuti, tvrdi da za to nisu imali pojma. Tvrde da su od FIFA-e i EBU-a doznali da su dva njihova djelatnika, Drago Ćosić i međunarodni koordinator Saša Dedić, zatražili i dobili četrdesetak ulaznica i njima raspolagali prema vlastitom nahođenju.

Najmanje je, uzmemo li u obzir to da je ovo zapravo golem skandal i HRT-a koji se sada kao nikad dosad osramotio i u svjetskim razmjerima, bitno je li te ulaznice Ćosić, kako navodno tvrdi, dijelio ili ih je prodavao. 

Ćosiće i njemu slične koji očito misle da je HRT njihova prćija (uostalom zašto i ne bi mislili kada HRT uglavnom postoji samo zbog svojih zaposlenika i vladajuće partije koja god ona bila, a HRT joj služi kao glasilo) nije briga što im plaćamo prilično izdašne plaće pa HRT koriste i za pribavljanje još izdašnijeg džeparca.

HRT kao država: Uhljebi, kriminalci i rijetke iznimke

Prošle godine policija je otkrila i privela petero zaposlenika HRT-a koji su ukrali vrijednu opremu čiji je nestanak primijećen 2016. godine. HRT-ovi zaposlenici tijekom radnog vremena pokrali su kamere, mikrofone, miksete, monitore i drugu tehničku opremu u vrijednosti od preko milijun kuna. Nakon što su ih ukrali, skupocjene kamere preprodavali su na eBayu. 

HRT je vjerni prikaz cijele države. Golem je to i potpuno nefunkcionalan aparat s previše zaposlenika koji prisilno pretplatom plaćamo preko milijardu kuna godišnje, za nikakvu uslugu. HRT, kao i država, ima i respektabilan broj uhljeba. Javna je televizija državi osim po svemu ovome slična i po lopovima u svojim redovima. Ukratko, HRT je, kao uostalom i ovakva Hrvatska, rupa bez dna kojoj nema spasa. 

Prihvatimo li čak objašnjenje ravnateljstva javne televizije da o skandalu s Ćosićem i ulaznicama nisu imali baš nikakvog pojma, očito je da HRT ne može kontrolirati svoje zaposlenike. Ni one koji kradu opremu, niti one koji kradu ulaznice. Kako je uostalom moguće da netko u ime HRT-a naruči 50 VIP ulaznica za najveći svjetski događaj, a da odgovorni o tome nemaju pojma?

Pogledamo li unazad, upravo su često rukovodeći na Prisavlju neradom, sumnjivim pogodbama, srozavanjem programa i na druge načine potpuno uništili HRT.

Podsjetimo da je Nadzorni odbor HRT-a prošle godine upozorio da se novac na javnoj televiziji rasipa i da se unutar kuće događa milijunski kriminal. Tražili su da se detaljno "pročešlja" HRT-ove nabave audiovizualnih djela u 2015. i 2016. godini. Nalaz nekome nije bio po volji pa su smijenjeni.

HRT se sramoti gdje god stigne

Pored svega toga, HRT se sramoti gdje god stigne. 

Kada smo već kod nogometa, HRT je nedavno izgubio prijenose hrvatske nogometne reprezentacije. No to nije sve.

Građani godišnje plaćaju HRT-u oko milijardu kuna, a HRT u 2018. godini još uvijek ima eksperimentalni HD dok je emitirao program sa Svjetskog prvenstva u nogometu. Dok gotovo sve javne televizije u Europi već odavno imaju kanale u kojima emitiraju u HD rezoluciji, HRT kao senzacionalnu vijest u 2018. godini predstavlja eksperimentalno, da, dobro ste pročitali, eksperimentalno emitiranje programa u visokoj rezoluciji. 

Informativni program HRT-a odavno nema više nikakve veze s objektivnim izvještavanjem, a HRT je postao poligon za falsifikate klerikalne desnice kroz lik i djelo notorne Karoline Vidović Krišto.

Potpuno uništavanje informativnog programa, HRT postao poligon za falsifikate klerikalne desnice i filoustaša

Prisjetimo se samo slučaja nedavne emisije spomenute urednice u kojoj je gostovao filoustaški revizionist Igor Vukić. Kome to dotad nije bilo jasno, tada je morao shvatiti koliko se nisko zapravo srozalo ono što bi nominalno trebalo biti  javna televizija.

13 minuta širio je Vukić na HRT-u standardnu revizionističku propagandu, ističući primjerice ''humanosti'' ustaša koji su u povodu rođendana Ante Pavelića pustili neke logoraše iz Jasenovca. Ispričao je da su u Jasenovcu Židovi i protivnici NDH zapravo bili spašeni od deportacije u nacističke logore.

Ludilu tu nije bio kraj te je Vukić nastavio pričati kako su ''zarobljeni partizani  u logor donijeli tifus''. Prema Vukićevoj logici, bolesni partizani su za jasenovačke logoraše bili veća prijetnja od ustaških koljača.

Prisjetimo se samo još nekih sramota koje smo samo prošle godine bili prisiljeni plaćati.

HRT-ove sramote koje smo prisilno plaćali ili još uvijek plaćamo

Jedna od njih je trash kvazi-politički show desničara Tihomira Dujmovića koji je najviše ostalo zapamćen po ulizivanju Kolindi.

Povodom 25 godina neprekinutog emitiranja emisije "Mir i dobro" koja se bavi vjerskim, uglavnom katoličkim temama, urednici emisije poručili su kako im je cilj promijeniti trend propitkivanja uloge Crkve u javnosti. 

Dan žena na HRT-u su obilježili tek usputnom napomenom kako je 1911. "ustanovljen Međunarodni dan žena". 

Susjedna Srbija je u lipnju 2017. dobila novu premijerku. Svi veliki svjetski mediji smatrali su bitnom informaciju o tome da je prvi put na čelu srpske vlade gay osoba. HRT u svom Dnevniku tu informaciju nije ni spomenuo. 

Na Dan antifašističke borbe HTV je emitirao dokumentarac o "hrabrim ustaškim zrakoplovcima". 

U 19 sati 22. srpnja prošle godine krenuo je Dnevnik HTV-a. No bez tona. Emitirale su se u tišini najave priloga, a onda je dvije minute kasnije nestala i slika. Nakon deset minuta pojavila se slika, a ovaj put čuo se i ton. Urednica i voditeljica Mirjana Posavec obratila se gledateljima riječima: "Poštovani gledatelji, dobro večer još jednom. Ovaj put javljamo se iz drugog studija. To su te male situacije koje se mogu dogoditi u emisijama uživo. Ovaj put dogodila se teška havarija u našoj tehnici, zbog čega ponovno počinjemo Dnevnik i prvi prilog", rekla je ona.

Pretplatom smo plaćali i višesatna maltretiranja vjerskim programom, na primjer za Veliku Gospu, na više HRT-ovih kanala, i televizijskih i radijskih.

Za koga uopće postoji HRT?

Osim što je program HRT-a, ako se to što prikazuju uopće može nazvati programom, sve gori, na HRT-u gotovo više nitko s novinarskim ugledom ne želi raditi. 

Unazad pet godina s HRT-a su otišli deseci kvalitetnih novinara, producenata i drugih. Neki od onih koji su pokušavali nešto promijeniti na javnoj televiziji zapravo su otjerani. 

HRT su gledatelji početkom prošle godine počastili titulom televizije s najgorim programom što, pogledamo li što prikazuju na toj televiziji, nikoga ne bi trebalo čuditi.

Osim nogometnih utakmica reprezentacije (koje su u međuvremenu izgubili), gledatelji HRT uglavnom izbjegavaju u širokom luku. 

Za koga onda postoji HRT? Sasvim sigurno ne za one koji ga plaćaju.