Foto: FAH, Duško Jaramaz/Pixsell

MEDICINSKA intervencija nakon tragedije na Velebitu, u kojoj je život izgubila 14-godišnja djevojčica, istaknula je u pravi plan problem hitne medicinske pomoći u teško dostupnim područjima, na koji Hrvatska još nema pravih odgovora.

>> DETALJI ZLOČINA U LICI Otkriveno kako je ubijena 14-godišnjakinja: "Ušla je u njezinu sobu..."

>> BIJELI LIJES I BIJELE RUŽE Pokopana 14-godišnja Sara, brutalno ubijena prije par dana

Medijska izvješća ističu da je zbog zabačenosti lokacije i lošeg makadamskog puta ekipa hitne medicinske pomoći imala problema naći lokaciju na Velebitu, što je produljilo vrijeme potrebno da se pomogne unesrećenoj. Djevojčica je nađena teško ranjena i pri svijesti, da bi u trenutku dolaska hitne pomoći već izgubila svijest te tijekom vožnje preminula u kolima hitne pomoći.

Kujundžić: Žurna intervencija za svaku osobu

Hrvatski dužnosnici više su puta isticali kako u Hrvatskoj djeluje helikopterska služba koja omogućuje svima brzu i učinkovitu pomoć.

Ministar zdravstva Milan Kujundžić izjavio je u nedjelju, u povodu pokazne vježbe Hitne helikopterske medicinske službe (HHMS) u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, da će svaka osoba dobiti potrebnu žurnu intervenciju.

"Svjedoci smo rada briljantne ekipe MUP-a i Zavoda za hitnu medicinu, ovako Hrvati pristupaju tome", rekao je Kujundžić i dodao da helikopter od dojave polijeće za 5 do 10 minuta, pa možemo biti ponosni i zahvalni. Naglasio je da vježba potvrđuje kako se to događa na cijelom Jadranu, od Krka, gdje je jedna ekipa, do Splita i Dubrovnika.

No dva dana nakon toga, nijedan helikopter nije poletio prema bespućima Velebita, iako se mjesto nesreće nalazilo samo oko 35 kilometara udaljenosti od zračne luke Zemunik ili oko 130 kilometara od Rijeke, u kojoj djeluje jedan od helikoptera HHMS-a. U gospićku bolnicu, prema dostupnim podacima, hitna služba je nakon sat vremena od dojave dovela beživotno tijelo nesretne djevojčice.

Bez odgovora za djevojčicu s Velebita

Je li HHMS trebao biti angažiran u ovom slučaju?

Iz Državne uprave za zaštitu i spašavanje kažu da helikopteri nisu u njihovoj nadležnosti jer je HHMS područje odgovornosti Hitne medicinske službe, koje je regulirano ugovorom između MORH-a i Ministarstva zdravstva. Državna uprava odlučuje o "podizanju helikoptera" kad se radi o akcijama spašavanja, a to je druga kategorija.

Iz Ministarstva zdravstva nisu odgovarali na pozive ili mailove ni u četvrtak niti u petak.

Ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu Maja Grba-Bujević odgovorila je kako je to hipotetsko pitanje. Točan odgovor može se dati nakon dostupnog nalaza sudske obdukcije, kada će se znati točno o kojim se ozljedama radilo. "Postoje ozljede koje uzrokuju smrt, neke od njih istog časa, a neke nakon par minuta ili pola sata.

Kad se o takvim ozljedama radi, nitko ne može učiniti ništa", kazala je Maja Grba-Bujević i naglasila da je u tom slučaju, po dosad dostupnim podacima, hitna pomoć radila sukladno pravilima struke i pružila sve što je mogla. "Bez obzira na ishod, zaslužuju pohvalu za sve što su učinili", dodala je.

Kako do "zlatnog sata"?

Taj slučaj još više ističe u prvi plan potrebu za HHMS-om, o čemu se povremeno govori u javnosti i što nitko ne osporava.

U siječnju 2016. završio je pilot-projekt korištenja HHMS-a u Hrvatskoj, u okviru kojeg je obavljeno 219 hitnih intervencija. Tada je rečeno da se HHMS pokazao kao odličan servis zahvaljujući kojem su intervencije obavljene znatno kraće od "zlatnog sata" (vrijeme od životne ugroze do zbrinjavanja pacijenta u zdravstvenoj ustanovi).

Kao potpora nastavku projekta vlastima je predana peticija s više od 12.000 potpisa, u kojoj se tvrdi da Hrvatska treba takvu službu, i to ne samo na otocima, gdje se preko ljeta s turistima broj stanovnika utrostručuje, nego i u zabačenim ruralnim dijelovima Hrvatske.

Pomoćnik ministra za vrijeme pilot-projekta Miljenko Bura kazao je da se novac za nastavak projekta može pronaći unutar zdravstvenog sustava i izvan njega, kroz programe i projekte sigurnosti u prometu, druge projekte osiguranja ili boravišne pristojbe.

Viši medicinski tehničar Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije i član hitnog medicinskog tima Goran Franić upozorio je u siječnju 2016. da "trenutno otprilike 30 posto stanovnika Hrvatske nema jednaku dostupnost hitnog medicinskog zbrinjavanja, koje im jamče Ustav i zakoni".

Svakome tko živi 80 i više kilometara udaljen od neke bolje bolnice, u kojoj se mogu raditi kompliciraniji zahvati, nije dostupna jednako kvalitetna medicinska hitna skrb, rekao je tada Franić.

Tureček: Sadašnja helikopterska služba je surogat

Predsjednik Udruge HELP - Helikopterima liječnici pomažu Mladen Tureček kaže da Hrvatska, bez obzira na tvrdnje mjerodavnih, nema HHMS, nego njegov surogat. Zapravo, Hrvatska je samo djelomično pokrivena helikopterima, i to ne uvijek po standardu koji se podrazumijeva, rekao je on.

Sada su za te potrebe na raspolaganju dva vojna helikoptera, u Splitu i Rijeci, i jedan policijski u Dubrovniku. S helikopterima MORH-a moguće je ostvariti samo medicinski prijevoz.

HHMS podrazumijeva da se na poziv unesrećenoga u roku tri minute diže helikopter s doktorom i ide po ugroženu osobu po GPS koordinatama. S obzirom na male dimenzije, takav helikopter slijeće u blizini ugroženoga, liječnik ga stabilizira i odvozi u ustanovu koja mu može spasiti život za manje od 60 minuta. To je medicinski "zlatni sat", kaže Tureček.

S druge strane, da bi vojni helikopter poletio u pet minuta trebao bi imati stalno upaljene motore. Vojni helikopter MI 8 za polazak iz mirovanja treba 30 do 40 minuta. Također, zbog svoje težine od 11-12 tona i promjera rotora od 22 metra, ima smanjene manevarske sposobnosti i slijeće isključivo na heliodrome ili aerodrome, a ne kod pacijenta.

Svaki pretovar pacijenta ne smatra se primarnom helikopterskom hitnom pomoći već sekundarnim transportom, ističe Tureček.

On smatra da je za spašavanje ugroženih u cijeloj Hrvatskoj potrebno oko pet malih helikoptera, čije maksimalno vrijeme dolaska do pacijenta, ma gdje se nalazio, ne bi prelazilo 20 minuta. Cijena takvih pet helikoptera, na leasing uz 15 pilota, stoji oko osam milijuna eura godišnje, tvrdi Tureček.

Njemačka koja takvu službu ima još od 1960. godine, ima oko 80 helikopterskih baza, Austrija ima 50 helikoptera, Mađarska ima pet baza, čak i Rumunjska ima takvu službu, kaže Tureček.

Austrija nam je nudila povoljnu suradnju jer su njihovi helikopteri više angažirani zimi, ali umjesto da Hrvatska nakon pilot-projekta raspiše natječaj, a posao dade onome tko ima najbolju ponudu, stvar je otklonjena bez argumenta, rekao je Tureček.