ASTRONOMI širom svijeta nedavno su snimili misterioznu svemirsku eksploziju golemih razmjera, oko 100 puta sjajniju od supernove.

Eksplozija se dogodila na udaljenosti od oko 200 milijuna svjetlosnih godina, a u svemir je odaslala zračenje u gotovo svim dijelovima elektromagnetskog spektra i čestice visokih brzina od oko 20.000 km u sekundi čija se temperatura procjenjuje na oko 8900 Celzijevih stupnjeva. Trajala je neočekivano kratko. Uobičajeno velike eksplozije zvijezda vrhunac dosežu kroz nekoliko tjedana, no ova ga je postigla u samo dva dana i zatim počela slabjeti.

Nitko ne zna što je

Fenomen koji je nazvan AT2018cow i dobio je nadimak Krava, prvi je zabilježio teleskop ATLAS promatračnice Keck u Mauna Kei na Havajima, no promatranju se ubrzo pridružilo 20-ak drugih teleskopa (dolje snimka ATLAS-a).

Supernove u svojim bljeskovima mogu stvoriti više svjetlosti i energije od našeg Sunca za cijelog njegovog životnog vijeka, odnosno više od cijelih galaksija. Smatraju se najsjajnijim eksplozijama u svemiru, no Krava ih je nedvojbeno zasjenila.

Astronomi su u početku mislili da se eksplozija dogodila u Mliječnom putu jer je tako sjajna, međutim, kineska spektroskopska analiza pokazala je da potječe iz galaksije poznate kao CGCG 137-068 u zviježđu Herkula.

Postoji mogućnost da je odaslala gravitacijske valove kakvi se očekuju u eksplozijama supernova, no nažalost detektori LIGO-a koji bilježe takve pojave, bili su isključeni zbog radova na održavanju.

Moguće objašnjenje

Svemirske eksplozije obično imaju određena prepoznatljiva svojstva, odnosno potpise koji se mogu iščitati iz spektralnih linija njihova zračenja. Ove linije otkrivaju atome koji imaju karakteristične frekvencije u kojima apsorbiraju zračenja. No zanimljivo je da Krava nema nikakvih prepoznatljivih spektralnih linija.

Znanstvenici pretpostavljaju da bi jedno moguće tumačenje moglo biti da je riječ o relativno rijetkoj supernovi Tipa Ic. U takvim eksplozijama masivne zvijezde odbacuju vanjske slojeve helija i vodika ili su oni gravitacijom odvučeni iz njih, dok njihova jezgra kolabira. Supernove Tipa Ic razlikuju se od ostalih u kategoriji po tome što nemaju spektralnu liniju silicija, karakterističnu za Ia, ni helija tipičnu za Ib, ni vodika koje imaju supernove Tipa II.