MILIVOJ Špika predložio je uvođenje novčanih nagrada za zviždače kao jedan od mogućih alata u borbi protiv korupcije. Smatra da bi osobe koje svojim informacijama pomognu državi da vrati novac izgubljen korupcijom ili kriminalom trebale, uz snažnu zakonsku zaštitu, dobiti dio vraćenog iznosa. Kao mogući model navodi nagradu od 10 posto te se pita bi li takav financijski poticaj građane ohrabrio da češće prijavljuju korupciju.

Priopćenje prenosimo u cijelosti. "Može li lijek protiv korupcije biti novčana nagrada za zviždače? Bi li zviždačima isplaćenih 10 % vraćenog novca bio dobar lijek u borbi protiv korupcije? Najbolji "lijek" protiv korupcije nije priopćenje, povjerenstvo, tužba bez presude ili političko obećanje, već interes da se korupcija razotkrije i da se otuđeni novac vrati u državni proračun.

Što bi se dogodilo kada bi zviždač, uz potpunu zakonsku zaštitu od otkaza, šikaniranja, prijetnji, sudskih pritisaka i drugih oblika odmazde, imao pravo na 10 % ili više od stvarno vraćenog novca koji je država izgubila zbog korupcije ili kriminala? Osobno sam uvjeren da bi takav sustav mogao biti iznimno učinkovit, čak toliko da bi zatvori u Hrvatskoj doslovno preko noći postali pretijesni.

"Korupcija bi postala motivirajuća za onoga tko je razotkriva"

Danas zviždač često riskira vlastiti posao, karijeru, egzistenciju i osobnu sigurnost da bi upozorio na ono što institucije ponekad godinama "ne vide" ili jednostavno ne žele vidjeti, a kada se sve napokon razotkrije, često i jedino zbog rastućeg pritiska javnosti, upravo zviždač ostaje jedini koji ima velike probleme.

Ako želimo biti normalna, pravno uređena država, odnos prema korupciji i korumpiranima, kao i prema onima koji je razotkriju, moramo radikalno promijeniti, i to što prije, naravno, ne s onima koji su i sami korumpirani. Ako netko pomogne državi vratiti primjerice milijun eura, zašto ga država ne bi nagradila s 10 %, odnosno sa 100.000 eura?

Ili, ako je zahvaljujući nečijoj informaciji vraćeno deset milijuna eura, zašto zviždač ne bi dobio milijun eura? Država je i dalje u ogromnom plusu, a korupcija postaje i te kako rizična za počinitelja, ali potencijalno vrlo motivirajuća, financijski gledano, za onoga tko je razotkriva.

"Hrvatska vapi za promjenama"

Ovdje nije riječ o nepoznatom modelu u svijetu. U SAD-u postoje snažni programi nagrađivanja zviždača, a posebno je poznat sustav Komisije za vrijednosne papire SAD-a (U.S. Securities and Exchange Commission), koji pod određenim uvjetima zviždačima može isplatiti 10-30 % novca prikupljenog zahvaljujući njihovim informacijama.

Slične mehanizme imaju i druga američka tijela, uključujući porezna tijela i programe povezane sa suzbijanjem prevara prema državi. Dakle, pitanje nije je li to moguće napraviti, već zašto Hrvatska, koja se doslovno guši u brojnim korupcijskim aferama, nema političke volje ni hrabrosti uvesti isti ili sličan sustav u kojem se isplati razotkriti krađu javnog novca.

Nema dvojbe da će država u kojoj caruje korupcija učiniti sve da se ništa slično ni slučajno ne uvede u zakonodavstvo, jer bi time korumpirana elita zapravo djelovala protiv same sebe. Dakle, Hrvatska vapi za promjenama.

"Onaj tko pomogne da se ukradeno vrati državi nije cinker ni problem, već saveznik"

Naravno, spomenuti model nagrađivanja zviždača mora imati stroga pravila. Nagrada može biti isplaćena samo za provjerene informacije koje rezultiraju pravomoćno utvrđenom štetom i stvarno vraćenim novcem, uz neovisno odlučivanje i potpunu zaštitu zviždača, a po potrebi i njegova identiteta.

Ako ne možemo spriječiti svakoga da pokuša opljačkati državu, a realno to nije ni moguće, onda možemo učiniti sve da mu bude što teže sakriti trag, kao i da onome tko ga razotkrije bude jasno kako nije sam. Novac iz proračuna nije ničija privatna imovina, stoga onaj tko pomogne da se ukradeno vrati državi nije cinker ni problem, već saveznik u borbi protiv korupcije.