IZVANRASPRAVNO vijeće Županijskog suda u Splitu odlučit će uskoro o zahtjevu za dopunom istrage o pomorskoj nesreći broda "Nautike 64", uzroci koje ni nakon nešto više od tri godine još nisu poznati, potvrđeno je danas na Županijskom sudu, pošto je istražni sudac Stanko Grbavac, koji je spis nedavno preuzeo od umirovljenog suca, odbio zahtjev državnog odvjetništva za dopunom istrage protiv vlasnika potonulog broda Ivice Mladinea.

Kad će Izvanraspravno vijeće donijeti odluku, ovisi o brzini prikupljanja potrebne dokumentacije na temelju koje će se odlučivati, doznaje se na Sudu.

Od pet osoba, koliko ih je bilo na brodu u trenutku nesreće, preživio je samo Geni Vuković, a poginuli su zapovjednik Petar Jošić (63), kormilar Duško Vuković (27), mornar Marko Mijatović (70) i upravitelj stroja Siniša Madunić (40), čije tijelo do danas nije pronađeno.

"Nautika 64", ro - ro brod za prijevoz sipkog tereta, isplovila je 4. siječnja 2001. iz Splita prema Anconi nakrcana kamenim blokovima, teškim 155 tona, a potonula je 35 milja od obale, između Dugog otoka i Ancone. "Nautika 64" bila je u kategoriji brodova obalne plovidbe, što znači da nije smjela ploviti dalje od 20 milja od obale, odnosno, najbližeg otoka.

Međutim, Istražno povjerenstvo Ministarstva pomorstva iznijelo je dvije pretpostavke o mjestu pomorske nesreće. Po jednoj mjesto nesreće bilo je izvan dopuštenih granica plovidbe, što znači da je brod plovio otvorenim morem između Dugog otoka i Ancone, iako je smio ploviti na relaciji Splitska vrata - Hvar - Korčula - Lastovo - Palagruža - talijanska obala. Druga je pretpostavka da je brod na mjesto gdje je pronađen doplutao nakon nesreće.

Istraga protiv vlasnika broda Ivice Mladinea iz Brodarske udruge "Zora" otvorena je sedam mjeseci nakon nesreće zbog sumnje da je počinio teško djelo protiv opće sigurnosti. Istražnom sucu tada je izjavio kako je "Nautika 64" isplovila s urednom dokumentacijom i s teretom ispod dopuštene težine te je posebno naglasio žaljenje zbog žrtava.

Budući da u dosadašnjem istražnom postupku, iako su provedena brojna vještva, nije utvrđen uzrok prevrnuća i potonuća broda, državno odvjetništvo ključnim smatra potrebu vještačenja stabilnosti broda, no to je istražni sudac odbio.

Iskaz jedinoga preživjelog, Genija Vukovića, nije puno pomogao rasvijetliti uzroke tragedije. Po njegovim riječima nesreća se dogodila kad je brodsku krmu prekrio visoki val zbog čega se brod naglo okrenuo kobilicom prema gore, dok su svi članovi posade bili na zapovjednom mostu, odnosno palubi. Svi su imali prsluke za spašavanje, a Vuković se spasio jer je jedini uspio doplivati do napuštene naftne platforme s koje je radio stanicom pozvao u pomoć.

Istražni sudac, međutim, smatra kako čak i da je brod plovio izvan dopuštene rute, to ne znači da je za to odgovoran brodovlasnik, kao ni da je plovidba izvan dopuštene rute uzrok nesreće. Upravo zbog toga odvjetništvo smatra kako je potrebno vještačiti stabilnost broda, smatrajući kako je u tome, odnosno, pomicanju tereta na nestabilnu brodu koji ne može podnijeti otvoreno more, glavni uzrok tragedije i odgovornost brodovlasnika.