UČENICI i djelatnici splitske Obrtne tehničke škole zasukali su rukave kako bi izradili dvije dječje sobe i peteročlanoj obitelji Đurić iz Vukovara uljepšali Božić. Otac je bio branitelj koji se razbolio nakon rata i preminuo, a majka je ostala u teškoj situaciji s četvero djece.

Problemi su se nizali, a njihov život postao je borba zbog koje im majka nije mogla pružiti sve što im treba. No, stvar su, koliko-toliko, spasili učenici splitske škole. Bez puno razmišljanja voditelj školske radionice Milan Lučina ideju je predložio ravnatelju Milivoju Kalebiću, koji mu je pružio podršku. Učenici, kaže profesor, nisu puno propitkivali, znali su da čine dobro djelo. Koliko su učinili za obitelj Đurić, postali su svjesni tek pri dolasku u Vukovar. 

Izradili i montirali dvije sobe 

"Za vrijeme nastave smo radili ormare, stolove i krevete u dvije različite sobe. Moj razred je radio na kanterici, stroju za lijepljenje rubne trake, a ja sam još dodatno išao u Vukovar i s profesorom postavljao namještaj u sobe. Ovim projektom sam dobio uvid u postupke ove vrste posla, to se odnosi na montažu. 

Kad smo došli gore, obitelj je bila presretna, ja sam mlad, pa sam ih malo i zabavljao. Puno su nam pomogli u rastavljanju stare sobe i sastavljanju onog što smo mi izradili. Neprocjenjiv je osjećaj pomoći ljudima u potrebi, posebno prije Božića, i usrećiti ih stvarima koje smo napravili vlastitim rukama", ispričao nam je učenik Boris Žigo. 

Problemi na putu 

S realizacijom su krenuli u rujnu, kada je profesor Lučin prvi put posjetio obitelj Đurić i uzeo točne mjere kako bi mogli izraditi namještaj. Zatim su po razrednim odjelima rasporedili zadatke i krenuli u izradu. Profesor Lučin otkrio je kako je došao na ideju da obitelji izrade namještaj po mjeri. 

"Kao obrtnik družim se s kolegama iz Vukovara, pa smo zajedno došli na ideju da pomognemo obitelji u potrebi. Oni su mi predložili obitelj Đurić, a kako naši učenici svake godine obilježavaju Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata, Vukovara i Škabrnje, ove godine smo odlučili to napraviti na ovaj način", govori nam profesor Lučin, koji je nastavio s dogodovštinama s putovanja. 

"Pratilo nas je loše vrijeme cijelim putem do Vukovara. Zbog kiše i vjetra ušla nam je voda u kamion i na nekim dijelovima smočila namještaj. Kad smo montirali, morali smo paziti da ne bude na vanjskoj strani kako se šteta ne bi s vremenom proširila. 

Nije bilo lako ni iznijeti taj sav namještaj jer se radi o jako malom dvoetažnom stanu na prvom katu, do kojeg vode uske stepenice. Sve skupa je u namještaju bilo više od tone. Nas četvero je to iskrcavalo. No, uspjeli smo sve, a puno su nam pomogla i djeca."

Sve ostalo je, kaže profesor, njihova svakodnevica, u kojoj nisu imali problema. Jedino su, dodaje, bili u maloj stisci s vremenom jer su htjeli što prije obitelji donijeti novi namještaj te da njihovi učenici, koji su u to vrijeme bili u posjetu Vukovaru, mogu vidjeti što su napravili. 

Ponosan i ravnatelj

Sudjelovala su tri razreda učenika s nekoliko djelatnika škole koji su kazali kako im je ovaj projekt bio velika škola za sljedeće, kako bi osigurali više vremena i još veći broj zadataka prepustili učenicima. 

Na njih je ponosan i ravnatelj Kalebić, koji je istaknuo kako mu profesori svakodnevno dolaze s novim idejama, a on ih zbog financija u nekim momentima treba i zaustaviti. Drago mu je što su i učenici zainteresirani za praktični rad jer to je ono što ih čeka nakon završetka škole. 

"Često nam problem bude financiranje jer smo mi odgojno-obrazovna institucija i za ovakve projekte se možemo financirati isključivo donacijama. Ne postoje u sustavu obrazovanja predviđena sredstva za ove projekte. 

U tome su nam pomogli Hrvatska obrtnička komora, Hrvatska gospodarska komora, Splitsko-dalmatinska županija i Udruženje obrtnika Split. Bez njih ne bismo uspjeli realizirati projekt. Nama se često javljaju ljudi koji žele donirati, ali mi to jednostavno ne možemo prihvatiti", kazao je ravnatelj. 

Kako često surađuju sa splitskim udrugama, odlučili su građane koji im se jave za pomoć usmjeriti upravo prema udrugama koje mogu prikupljati donacije. Cilj im je, napominju, pomoći drugima i svoje učenike naučiti koliko svojim radom mogu doprinijeti zajednici. 

Sve veći broj upisanih učenika 

Ravnatelj vjeruje kako su upravo ta misao i projekti koje provode već godinama izbrisali loš glas koji je pratio Obrtnu tehničku školu. Prije su se, priča nam, u njihovu školu upisivali učenici s lošim prosjekom, a danas se stvari mijenjaju i broj upisanih raste. 

"Imamo učenike koji su ovo upisali zbog toga što to vole i žele raditi. Obnovili smo školske radionice i sada im je još draže sudjelovati u nastavi. Naša trogodišnja zanimanja imaju gotovo zagarantirano radno mjesto po završetku školovanja. 

Trudimo se učenike tijekom školovanja upoznavati s radom i privatnim tvrtkama koje ih naposljetku zaposle. Kod četverogodišnjeg smjera dio učenika ne želi odmah raditi, već se odluče za daljnje obrazovanje."

Upravo o upisu na fakultet razmišlja i Boris Žigo, koji je na polovici svog srednjoškolskog obrazovanja. Konačnu odluku, kaže, još uvijek nije donio. 

"Teško mi je odlučiti. Još uvijek razmišljam jer dolazim iz stolarske obitelji i mogu odmah po završetku škole preuzeti posao i početi zarađivati. A, s druge strane, tu je daljnje obrazovanje. Mislim se oko Fakulteta šumarstva i drvne industrije u Zagrebu. Vidjet ćemo gdje će me put odvesti", priča nam Žigo, a na pitanje je li ovo teška škola, on odgovara:

"Ništa nije teško ako to volite raditi. Puno njih ovo upiše zato što ne znaju što bi sutra radili ili im se ne da učiti, pa misle da će im ovdje biti lakše. Ja ovo volim i želim raditi u budućnosti, zbog toga mi nije teško. A vjerujem da drugima može biti izazovno jer se ne pronalaze u tom zanimanju", zaključio je.