OMIŠ već desetljećima živi pod prijetnjom odrona. Stijena teška 1,5 tone prije 14 godina probila je krov kuće i završila u dnevnom boravku, a posljednjih godina stijene su više puta završavale na cestama i automobilima. Nakon požara otvorilo se pitanje hoće li opožarene padine biti podložnije novim odronima.

Požar koji je poharao više od 1000 hektara ogolio je strme padine Omiša i okolice, a uništena vegetacija i visoke temperature mogle su utjecati i na stabilnost stijenske mase. Pravi test opožarenih padina bit će prve obilnije kiše, koje bi mogle pokrenuti nove odrone i ugroziti kuće i prometnice.

Mještani su udružili snage prije kiše

Stanovnici Borka, na padinama iznad Omiša, strahuju od prvih obilnijih kiša. Julija Hrstić iz Mjesnog odbora Borak kaže da je Grad već upoznat s kritičnim lokacijama te da bi se njihova sanacija trebala financirati kroz dostupne fondove.

No procedura može potrajati, a stanovnici smatraju da za čekanje nemaju vremena, pa su udružili snage kako bi zaštitili najugroženije dijelove opožarenog područja.

"Predložili smo, a Grad je podržao, da se na najkritičnijim točkama postave sanduci od žice punjeni kamenjem. Tome bi trebalo pristupiti odmah. Nama je važno da se to napravi što prije, prije nego što krenu kiše i počnu se stvarati odroni. Mještani su rekli da će volontirati, tako da smo krenuli u potragu za još ljudi koji bi nam pomogli, a Grad će nabaviti mreže.

Ima kritičnih lokacija na Borku koje su vidljive na snimkama dronova, a koje će se koristiti za izradu elaborata za sanaciju. Snimke su napravljene, a i sami stanovnici znaju gdje su najkritičnije točke i gdje se mogu očekivati odroni. Te kritične točke treba zaštititi, barem donekle, što prije.

Praktički ćemo zajedno nastojati to odraditi u ovoj prvoj fazi, a dalje će Grad provesti postavljanje zaštitne ograde i zaštitne konstrukcije", kazala nam je Julija Hrstić.

Grad još procjenjuje štetu i rizik

Sanacija požarišta i dalje traje, no zbog njegove veličine ne može se znatno ubrzati. Dosad je uklonjeno oko 400 kubičnih metara izgorjelih stabala, a trenutno se prvenstveno uklanjaju ona koja predstavljaju neposrednu opasnost za prometnice. Prema procjeni, sanacija najugroženijih područja trajat će do sredine rujna.

Gradske vlasti još procjenjuju koje će padine zahtijevati sanaciju i koliko će stajati njihova zaštita. Na većim padinama već se uređuju odvodni kanali, dok se za najkritičnije lokacije razmatraju dodatne mjere zaštite od klizišta i odrona.

"Najvjerojatnije će se ići na montažne elemente kojima će se sprječavati veći odroni na lokacijama za koje se procijeni da su prioritetne. Ima tu dosta posla, tek smo počeli s tim i molimo Boga da kiša ne krene.

Nemamo ni približne podatke o tome o kojim je dužinama i površinama riječ. Ne mogu vam reći ni trošak projektiranja ni izvođenja. Idemo redom, a štetu ćemo zbrajati kasnije", rekao je za RTL zamjenik gradonačelnika Omiša Ivan Pivčević.

Profesor: Mogu nastati novi nestabilni blokovi

No što se zapravo događa sa stijenskim masivom nakon požara? Željko Arbanas, profesor Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, upozorava da problem nije samo u tome što su padine ostale bez vegetacije.

"Ono što je vrlo nezgodno nakon požara jest da je određeni dio vegetacije stradao, a na nekim mjestima upravo je vegetacija držala sve skupa i stvarala prirodne prepreke. Tamo gdje imate šume, blokovi će se više-manje zaustaviti unutar šume, dok će lokacije na kojima je vegetacija stradala biti više izložene.

Druga strana priče je da je požar, uslijed visokih temperatura koje je razvijao, mogao izazvati raspucavanje stijenske mase. Na pojedinim mjestima mogu se stvoriti novi blokovi koji postaju nestabilni, a prije požara bili su stabilni ili uvjetno stabilni.

Velika opasnost koja se sada ne vidi izravno jest trenutak kada se pojave velike kiše i oborine. Na lokacijama na kojima postoji puno sitnih blokova tada mogu nastati nove nestabilnosti", objašnjava profesor Arbanas.

"Opasnost od odrona ne može se svesti na nulu"

Omiško područje već je godinama zaštićeno mrežama i drugim konstrukcijama, no nakon požara potrebno je provjeriti njihovo stanje. Arbanas podsjeća da su na području Omiša postavljene 22 zaštitne konstrukcije te da bi trebalo utvrditi jesu li neke od njih oštećene ili oslabljene.

"Opasnost od odrona nikada se ne može zaustaviti i svesti na nulu. Ona uvijek postoji, samo je pitanje kako, u kojoj veličini i koliko vam je prihvatljiva. Ono što je tada rađeno na 22 lokacije, rađeno je upravo na mjestima na kojima je postojala najveća opasnost.

S obzirom na ovaj požar, trebalo bi provjeriti kakvo je stanje barijera koje su postavljene, kao i drugih mjera zaštite. Pri visokim temperaturama, na takvim konstrukcijama također mogu nastati problemi", kazao je profesor Arbanas.

Omiš s odronima živi godinama

Da odroni za Omiš nisu novi problem, najbolje pokazuju raniji slučajevi. U siječnju 2012. stijena teška 1,5 tone probila je krov kuće i završila u dnevnom boravku, dok se samo nekoliko mjeseci kasnije gromada teška oko 20 tona odronila na području Omiša i uništila prikolicu.

Problem se nastavio i posljednjih godina. U studenom 2021. odron je blokirao obje prometne trake na cesti Zakučac-Omiš. U siječnju 2023. nekoliko tona stijena odronilo se s visine od oko 70 metara na cestu prema Radmanovim mlinicama, a u ožujku iste godine odron kamenja pogodio je automobil na cesti prema Radmanovim mlinicama i ozlijedio vozača.

Sanacija opožarenog područja zato neće završiti uklanjanjem izgorjele vegetacije. Trebat će pratiti kako će se teren ponašati nakon požara, osobito s dolaskom obilnijih oborina, te na vrijeme osigurati mjesta na kojima se pokaže da je stabilnost narušena.

Hoće li požar dugoročno povećati rizik od odrona, zasad se ne može znati. No prve obilnije kiše bit će prvi ozbiljan test za opožarene padine Omiša i okolice.