U SABOR bi uskoro trebao stići konačan Prijedlog zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja koji bi, ako bude prihvaćen u sadašnjem obliku, teoretski mogao omogućiti da se usred Plitvičkih jezera napravi pravi svjetlosni lunapark, a dijelovi Hrvatske pretvore u ekološku pustinju bez leptira, šišmiša, krijesnica i sličnih stvorenja, upozoravaju njegovi kritičari.

Zamislite poznate svjetske slapove i jezera, krošnje, mostiće i klupe kako bliješte i presijavaju se u mraku uz prikladne reklame tipa: 'Hrvatski vodeni Disneyland!' ili 'Las Vegas u srcu Like!' Nije teško, zar ne?

Evo u čemu je zapravo problem

U čemu je problematičan novi prijedlog Zakona?

Borci protiv svjetlosnog onečišćenja kažu da on zapravo ima jako dobrih strana, no upozoravaju da je kompromitiran nekim važnim detaljima koje su u njega uspjeli progurati proizvođači i dizajneri rasvjete kojima je u interesu da ograničenja bude što manje.

„Zakon bi trebao biti stroži. Industrija bi se trebala prilagoditi zahtjevima zaštite okoliša, a ne obratno“, ističe Boris Štromar, čelnik astronomske udruge Beskraj iz Zagreba, jedan od suradnika na Zakonu.

"Svjetlosno onečišćenje nije zdravo ni za ljude ni za životinje ni za biljke"

„Svjetlosno onečišćenje nije zdravo ni za koga – ni za ljude, ni za životinje, ni za biljke“, dodaje.

Kritičari ističu da će se s novim Zakonom moći nastaviti i energetska rasipnost naše države koja trenutno na javnu rasvjetu po naseljima godišnje troši oko 500 milijuna kuna te još oko 100 milijuna na osvjetljavanje autocesta.

Dakle, sama ideja da se donese zakon nije problem, nije to čak ni njegov veći dio. Sve više država u svijetu donosi pravilnike o smanjenju svjetlosnog onečišćenja zbog zaštite ljudskog zdravlja, smanjenja potrošnje električne energije i zaštite ekosustava.

Problem je u tome što se, kao i obično, vrag krije u detaljima. Naime, u Zakonu je napravljeno nekoliko naizgled minornih, a zapravo ozbiljnih propusta koji će ići na ruku industrije, a na štetu ljudi, prirode te državnih i lokalnih proračuna, dakle na štetu poreznih obveznika. Drugim riječima, moći ćemo se hvaliti da imamo zakon o svjetlosnom onečišćenju kakav nemaju brojne razvijenije države, dok će istovremeno razni državni i lokalni moćnici ispod stola moći sklapati unosne poslove – dozvoljavati jednima, zabranjivati drugima i ucjenjivati treće. To je scenarij koji je u Hrvatskoj, nažalost, viđen puno puta.

Ilustracija problema - rat oko svjetiljke na Braču

Dobra ilustracija problema koje bi Zakon trebao riješiti svakako je aktualna priča o pravom ratu koji se vodi oko rasvjete u Nerežišću na otoku Braču. Ondje su lokalne vlasti na ulicama postavile LED rasvjetu koja je reklamirana kao ekološka, jer je štedljiva u smislu potrošnje električne energije.

No, protiv nje zaratila je Smilja Boban, lokalna onkologinja u mirovini ponajviše jer joj jedna novopostavljena svjetiljka noću kroz prozor svijetli u sobu. Ona upozorava na činjenicu da je hladno, plavičasto svjetlo LED rasvjete noću štetno jer snižava razine melatonina, hormona koji je važan za dobar san i zdravlje. Stoga se svako toliko penje na ljestve kako bi zacrnila lampu – sprejem, bojom ili samoljepivim trakama.

Na suprotnu stranu, u zaštitu projekta rasvjete, stao je načelnik općine Nerežišće Svemir Obilinović koji je čak mijenjao prostorni plan kako bi svjetiljka ostala jer je i Ministarstvo zaštite okoliša tražilo njezino uklanjanje. On se pak svako toliko penje na ljestve kako bi skinuo boju i naljepnice.

Dobro dorađen Zakon mogao bi lako spriječiti ovaj i slične moguće ratove. Među ostalim, on bi jasno regulirao da rasvjetno tijelo na ulici ne smije imati više od 3.000 kelvina, što znači da svjetlo ne bi smjelo biti previše plavo i hladno. Također, on bi odredio da rasvjeta treba biti usmjerena prema dolje, da ne smije svijetliti prema nebu. Itd.

Rast svjetlosnog onečišćenja u svijetu

Prije svega važno je istaknuti da svjetlosno onečišćenje u svijetu ubrzano raste.

„Prema podacima koje je prikupio satelit Suomi NPP ono je od 2012. do 2016. raslo stopom od oko 2,2% godišnje. Pritom treba znati da u tu statistiku nije uračunato plavo svjetlo koje posljednjih godina postaje sve popularnije zbog ubrzane zamjene starijih svjetiljki LED žaruljama koje su energetski štedljvije. Dakle, sa sigurnošću možemo reći da je stopa rasta onečišćenja značajno veća od 2,2%. To se ne čini kao puno, no za 10 godina to znači porast veći od 22%“, poručuje Štromar.

Wikipedia: Svjetlosno zagađenje u Europi

Štedljiva, ali ne i ekološka LED rasvjeta

Moderna LED rasvjeta je štedljiva, no ekonomska ušteda nije jedini bitan aspekt za očuvanje okoliša. LED ima veliku emisiju u plavom dijelu spektra vidljivog svjetla koji se puno više raspršuje u atmosferi od crvenog (to je, inače, razlog zbog kojeg je nebo plavo). On više inhibira stvaranje melatonina, šteti sigurnosti u prometu u lošim vremenskim uvjetima za magle ili kiše itd.

Boja svjetlosti označava se u Kelvinima - veća vrijednost znači višu temperaturu, a time i plaviju, hladniju boju. U kućama se najčešće koriste LED svjetiljke od 2.700 K, što je topla bijela boja koja odgovara boji svjetla svjetiljke sa žarnom niti. Međutim, u cestovnoj rasvjeti inzistira se na 4.000 K pa i više, a argument je ušteda. Pritom se ne razmišlja o efektu 'plavog zida' koji se stvara u noćima kada je magla te zašto su najbolje maglenke žute ili amber boje.

Brz razvoj LED tehnologije omogućava da se svake godine ostvari sve veća efikasnost svjetiljki, odnosno iskoristivost električne energije. Za očekivati je stoga da bi rasvjetari kroz nekoliko godina mogli početi nuditi još efikasniju vanjsku LED rasvjetu koja bi mogla biti ekološki prihvatljivija. Naime, u svijetu je već sada aktualan treći krug zamjene svjetiljki u kojem se plavi LED zamjenjuje svjetiljkama do 3.000 K ili niže. Jedan od takvih predvodnika je grad Chicago. No kod nas je trenutno u punom zamahu zamjena žućkaste natrijeve rasvjete plavim i neekološkim LED-icama. To pak znači da bismo kroz nekoliko godina mogli očekivati novi krug zamjene koji se u svijetu već zbiva. U najboljem slučaju, takav bi obrat bio nepotrebno rasipanje novca. U najgorem, ekološka šteta koju bi bilo teško sanirati.

Kako svjetlosno zagađenje šteti ljudima?

Brojne studije pokazale su da svjetlosno onečišćenje škodi i životinjama i biljkama i ljudima.

Istraživanja su utvrdila da se u organizmima ljudi izloženih umjetnom svjetlu tijekom noći smanjuje stvaranje hormona melatonina. Taj spoj ima svojstva antioksidansa, pomaže kvalitetnijem snu, jača obrambeni sustav i snižava kolesterol. Osim toga melatonin je važan za ispravan rad štitnjače, gušterače, jajnika, testisa i nadbubrežne žlijezde.

Smanjena proizvodnja melatonina dovodi do povećanja oboljenja od raka dojke, prostate i debelog crijeva te do poremećaja spavanja koji su jedan od uzroka depresije.

Za otkrića molekularnog mehanizma koji kontrolira cirkadijski ritam – ritam spavanja i budnosti - važnog za ljudsko zdravlje, prošle godine dodijeljena je Nobelova nagrada.

Kako šteti životinjama i biljkama?

Među životinjama oko 30% kralježnjaka te oko 60% beskralježnjaka spada u noćne vrste. Takvim životinjama umjetna rasvjeta ugrožava život i remeti ciklus sna i budnosti. Brojne vrste, među kojima i šišmiši, leptiri, ptice, kornjače, kukci i neka divljač, koriste se zvijezdama za orijentaciju. Neke se hrane noću, a svjetlosno onečišćenje ometa ih u raspoznavanju dana i noći.

Budući da umjetna rasvjeta negativno djeluje na kukce, ona također šteti i biljkama koje oni oprašuju. Osim toga, biljke zbog rasvjete često sa zakašnjenjem gube lišće i duže rastu, što nije dobro za njihovo zdravlje.

Onečišćenje također u priobalnim krajevima neprirodno povećava populacije crnih udovica koje se hrane kukcima, a koji hrpimice padaju na tlo oko javnih rasvjetnih tijela.

Zagreb jedan od zagađenijih

Svjetlosno onečišćenje neprijatelj je i svih zaljubljenika u noćno nebo, osobito astronoma. Primjerice, u SAD-u oko 80% stanovnika noću ne vidi Mliječni put.

Hrvatska je, zbog rijetke naseljenosti, za sada još uvijek jedna od manje onečišćenih zemalja, no to vrijedi samo u prosjeku.

Jedno nedavno objavljeno istraživanje pokazalo je da je svjetlosno onečišćenje nad Zagrebom oko 3,2 puta veće od onoga nad Bečom. Štoviše, čak i Hong Kong, koji ima devet puta više stanovnika od Zagreba, ima manje onečišćeno nebo.

Autor studije dr. sc. Željko Andreić, profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, kaže da vjerojatno ima više razloga zašto je Zagreb neproporcionalno onečišćen svjetlom.

"Jedan je vjerojatno to što mi kroz recentnu povijest njegujemo afinitet za puno svjetla. Kada postavimo javnu rasvjetu, mi postavimo previše jake svjetiljke", rekao je Andreić..

"Drugi problem, također tipično hrvatski, od kojeg ni Zagreb nije imun, jest da još uvijek imamo puno starih, loših svjetiljki koje rasipaju svjetlost na sve strane. Pretpostavljam da Beč ima kvalitetnije svjetiljke. Oni stavljaju ekološke svjetiljke koje smanjuju onečišćenje, a također reduciraju intenzitet. Time se štedi i puno novca", dodao je.

Protiv čega se treba boriti?

Čak i najgorljiviji borci protiv svjetlosnog onečišćenja ističu da njihov cilj nije da se sva rasvjeta pogasi kako bi se živjelo u mraku, već da se ona usmjeri i koristiti samo tamo gdje je potrebna i kad je potrebna, kao što vodu koristimo samo kada trebamo oprati ruke, a rasvjetu u sobama samo kada smo budni, a ne cijelu noć.

S druge strane, za očekivati je da je industriji rasvjete u interesu da postavlja čim više rasvjete.

To ne bi bio problem kada Zakon ne bi ostavljao mogućnost da se pravila dožive labavo i primjenjuju kako to odluče lokalni šefovi i njihovi kompanjoni po rodu ili interesu.

„Jedan od problema u novom Zakonu je to što je svjetlotehnička norma koja se koristi za projektiranje vanjske rasvjete pisana u skladu s interesima industrije koja ne uzima u obzir ekološke potrebe. Naime, među ostalim, u novom Zakonu propisani su samo minimumi intenziteta rasvijetljenosti, a ne i maksimumi. Stoga teoretski postoji mogućnost da lokalni šef odluči da se seoski puteljak rasvijetli deset puta više nego što stvarno treba“, kaže Štromar.

Prosvjed svjetske udruge

Na novi prijedlog Zakona reagirale su brojne domaće, ali i neke svjetske udruge. Njegova prva verzija inicijalno je naišla na odobravanje Međunarodne udruge za tamno nebo (International Dark Sky Associoation, IDA).

No, nakon što su mu kasnije pridodani neki amandmani koji su ga razvodnili, IDA je poslala otvoreno pismo hrvatskim političarima i javnosti u kojem je izrazila žaljenje zbog loših promjena. Njezin čelnik dr. sc. John C. Barentine upozorio je na problematične propuste koje adresiraju i hrvatski kritičari zakona (pogledajte kraj pisma dolje).

Tvornice mogu svijetliti koliko žele

Koji su to propusti? Jedan od najvećih problema u Zakonu, koji navodi i IDA, je to što su iz njega u potpunosti izuzeti proizvodni i energetski pogoni. Proizvodnja je jedan od najvećih onečišćivača okoliša, bilo da se radi o direktnom onečišćenju voda, zraka, tla, ili o buci i svjetlosnom onečišćenju. Za usporedbu, slovenska uredba ima ograničenje na maksimalno 10% osvijetljenosti iznad razine propisane normama za rad na otvorenom. Eksterijeri proizvodnih pogona mogu biti kvalitetno osvijetljeni i bez da rasvjeta svijetli u nebo, te uz poštivanje ograničenja od 3000 K. A kod nas za proizvodnju jednostavno nema propisanog ograničenja.

Kritičari prijedloga ističu da je ovo izuzimanje proizvodnje iz zakona jednako kao da ih se potpuno izuzme iz emisija otpadnih voda ili štetnih plinova!

"Ovo je Zakon o zaštiti okoliša, a svjetlosno onečišćenje šteti okolišu kao i sve druge vrste onečišćenja", kaže Štromar.

Krajobrazna rasvjeta i lunapark u Plitvicama

Drugi problem je to što je u Zakonu kao "ekološki prihvatljiva svjetiljka" upisana tzv. krajobrazna rasvjeta kojoj je dozvoljeno postavljanje tako da obasjava krajolik odozdo prema gore. IDA je u svom dopisu izrazila oštru osudu dozvole ovakvog načina rasvjetljavanja. Ona znači devastaciju staništa noćnih životinja jer svi privatnici na taj način mogu osvijetliti stabla, grmove, putove, čak i u nacionalnim parkovima koji su zaštićeni upravo zbog očuvanja biljnog i životinjskog svijeta.

Andreić kaže da bi Zakon trebao strogo štititi ono što još uvijek nismo onečistili - ruralne sredine i parkove.

"Iluzorno je očekivati da ćemo u Zagrebu smanjiti količinu svjetla za tri puta preko noći. No barem bismo trebali nastojati ne stvarati onečišćenje tamo gdje ga još nismo napravili. Prirodni okoliš podrazumijeva prirodni mrak. To je moja glavna zamjerka ovom Zakonu uz to što dozvoljava bilo kakve izuzetke od rasvjetljavanja iznad horizonta. Emisije iznad horizonta jednostavno bi trebalo zabraniti. Mi ne trebamo rasvjetljavati avione, niti trebamo svijetliti svemircima. Nama svjetlo treba na Zemlji po kojoj se krećemo", rekao je Andreić.

Štromar kaže da je stavka o krajobraznoj rasvjeti kao iznimci dodana između dva čitanja Zakona u Saboru na inicijativu članova Hrvatskog društva za rasvjetu.

"To su ljudi koji prodaju i projektiraju takvu vrstu rasvjete, a ovim su činom zakon okrenuli u svoju korist, zanemarujući ekološki aspekt zakona", upozorio je. 

Navedimo samo nekoliko primjera štetne krajobrazne rasvjete koja je trenutno u funkciji.

Dobar primjer u Zagrebu je Tuškanac, u kojem je neprikladno osvijetljena urbana vila i drveće odozdo (na slici dolje).

Takav primjer je i zaštićena park šuma Čikat na Lošinju u kojoj su sva stabla u privatnom vlasništvu osvijetljena odozdo (dolje), uključujući okoliš hotela Bellevue gdje su čak i u moru postavljene svjetleće "meduze".

Slična devastacija prijeti gradu Motovunu gdje se planira postaviti bezbroj LED-ica tako da odozdo osvjetljavaju ne samo zidine, već i cijeli okoliš. Taj dio Istre poznat je po čestim maglama, a plava svjetlost LED-ica rezultirat će ekološkom katastrofom zbog raspršenja plave svjetlosti u magli.

U prekrasnom mjestu Bale u Istri također je postavljena apsurdna plava rasvjeta. Da apsurd bude veći, općina se diči kao "općina leptira", postavljen je čak i spomenik leptiru, a rasvjetu tim kukcima izravno šteti. Vrhunac je ipak vjerojatno rasvjeta od 6.000 K koja bliješti na groblju (slika dolje).

Teoretski, prema Zakonu, ovakvu situaciju mogli bismo imati čak i usred Plitvica, u šumi ili na slapovima.

Osvjetljavanje građevina

Ovo je izravno povezano i sa stavkom zakona u kojoj je postavljena iznimka osvjetljavanja nepokretnih kulturnih dobara - npr. grada Motovuna, Dubrovnika, Dioklecijanove palače. Starim gradskim jezgrama ni estetski ne odgovara plavi spektar, što je vidljivo iz primjera Rima u kojem su se građani bunili protiv nove rasvjete uspoređujući je s bolnicom i mrtvačnicom. Povijesnim jezgrama odgovara topla i prigušena svjetlost, a ne moćne lampe koje će ljudima bliještati u prozore i balkone.

Osvjetljavanje luka

Iz ograničenja intenziteta rasvijetljenosti također su izuzete i sve luke. Iako je rasvjeta potrebna industrijskim lukama prilikom utovara i istovara, ovako definiran zakon u tu stavku uključuje i sve druge luke - sportske, ribarske, marine, itd., a na moru svaki, čak i najmanji gradić ima nekakvu luku. Prometnice i šetnice uz obalu mogu biti kvalitetno osvijetljene i uz poštivanje ograničenja intenziteta rasvjetljavanja. Naša turistička ponuda mora uzeti u obzir da gosti uživaju u romantičnim šetnjama uz more, što podrazumijeva prigušenu rasvjetu toplih boja i uživanje u zvjezdanom nebu, umjesto blještavih reflektora.

„Zakon se poziva i na kontroverznu industrijsku normu za rasvjetljavanje koju odbacuju sve udruge koje se bave svjetlosnim onečišćenjem jer ima prevelike zahtjeve i stvara enormno svjetlosno onečišćenje. Zahtjeve norme na mnogim mjestima nije moguće ostvariti, naročito u starim gradskim jezgrama gdje su uličice uske, a nerijetko se događa da se prije realizacije u zadnji čas odbacuju čak i korektno izvedeni projekti“, kaže Štromar.

Primjeri civiliziranih susjeda

Kao kontraprimjer treba istaknuti da se neke europske države, zbog velikih troškova rasvjete i ekologije uopće ne pridržavaju normi za rasvjetljavanje. Primjerice, Njemačka na svojih 14.000 km autocesta uopće nema rasvjete na ulazima, prilazima, petljama i odmorištima, dok istovremeno ima dvostruko manje poginulih po broju stanovnika od Hrvatske koja ima 10 puta manje autocesta (oko 1.400 km) i troškove od oko 100 milijuna kuna za rasvjetu, što je čak petina troškova cjelokupne javne rasvjete u Hrvatskoj (pogledajte video snimku vožnje po Njemačkim autocestama gore).

Dobar primjer Hrvatskoj može također biti i božićna rasvjeta Beča koja se tijekom ovog adventa palila u 16 h, a gasila u 22 h.

Nadajmo se stoga, za dobro svega što živi u Hrvatskoj, da ovaj Zakon neće proći u Saboru, odnosno da će biti upućen na dopunjavanje.