Što bi Ivo učinio: Krenuo proces beatifikacije Sanadera

Foto: Damjan Tadić, Goran Mehkek (Cropix)

"SANADER je zaista kao Isus Krist, samo se nije dao razapeti. Jer čemu? I nakon razapinjanja mnogi ne vjeruju u Isusa", izjavio je psihijatar Vladimir Gruden. "Razapeli su me više nego Sanadera", dometnuo je košarkaš Nikola Vujčić. A Sanaderov brat Vinko prokomentirao jahtarenje bivšeg premijera mudroslovom: "'Svatko se treba odmarati. Isus je u evanđelju poslao učenike na odmor, jer ako se ne odmaraš, završit ćeš u bolnici, odmor je nužan".

Isus je hodao po vodi, Sanader se odmara na jahti

I tako, Ivi Sanaderu nije trebalo dugo da ga počnu uspoređivati s Isusom. Ili spominjati u istoj rečenici. Ili barem bacati aluzije. Kao što je Isus hodao je po vodi, Sanader se odmara na luksuznoj jahti. I asocijacije na razapetog proroka prisutnije su nego ikad. Kao što su mnogi u Isusa počeli vjerovati tek nakon što su ga razapeli zli dušmani, tako se i Sanadera uzima u obranu tek nakon što su ga tobože razapeli zli stranački dušmani Šeks, Hebrang i Milinovića.

Pa Davor Butković u Jutarnjem listu piše, komentirajući najnovije napade okorjelih HDZ-ovaca na račun bivšeg premijera, "egocentričnog poludiktatora": "Ivo Sanader nikada, zapravo, vrijednosno nije pripadao samom sadržaju HDZ-a, stranke koja je već sredinom devedesetih postala tvrda nacionalistička i konzervativna politička organizacija".

Talibanska i Sanaderova Hrvatska

Otišao je Sanader i sada HDZ-om vladaju talibani. Sada Milinović donosi anticivilizacijski zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji. Sada Hebrang veliča Maksa Luburića. Sada je stranka bez vođe mutirala u nekakvu nazadnjačku, mračnu huntu koju predvode zlodusi i pećinski ljudi. Sada ta nesposobna organizacija na čelu s Jadrankom Kosor nabija harač ljudima i navlači gnjev javnosti.

Dok je bilo Sanadera, nije bilo primitivnih zakona. Dok je Sanader vodio stranku, nije se pozitivno govorilo o ustašama. Dok je on vodio HDZ, hrvatska politička scena bila je puna razumijevanja, morala, etike i fair playa. Dok je Sanader bio šef, nije bilo harača, nije bilo povećanja PDV-a, kriznih nameta... Sanaderov HDZ samo što nije postao utjelovljenje liberalizma. A vidi sad...

Sada se događa upravo ono što se najavljivalo nakon premijerove ostavke. Svima će se dati do znanja da bez Sanadera može biti još gore. Da će svi još plakati za čovjekom koji je nudio nadu u bolje sutra. Europa će plakati. Ljevičari će plakati. Građani će plakati. Novinari će plakati. Jer Ivo je bio jamac europske, moderne, napredne Hrvatske. A sad u Hrvatskoj orgijaju Šeks, Hebrang, Milinović, Kosor... Nastupila je "talibanizacija Hrvatske".

Pećinski lopovi i uglađeni lopovi

Takva fiktivna podjela vraća nas u devedesete kad je i Tuđmanov HDZ bio podijeljen na dvije struje: hercegovačko-desničarsku kamarilu i ugledne "tehnomenadžere". Prvi su bili ideološki manijaci, drugi moderni političari. Prvi su arčili po Ministarstvu obrane i projektu Herceg-Bosne, drugi su kontrolirali Vladu i javna poduzeća. A zapravo se sve svodilo na isto: svi su krali na svoj način. Jedino je medijska slika onih bezubih špiljskih lopova s toljagom bila znatno nepovoljnija od slike uglađenih, elokventnih i kvaziliberalnih lopova s kravatom.

Ni danas u HDZ-u nije puno drugačije. Na jednoj strani su "pećinski ljudi" poput Hebranga i Milinovića koji brane Rončevića i plaše malo liberalnu djecu, a na drugoj europejac Sanader s profesorom Žužulom, stručnjakom Polančecom, kolekcijom satova, skupocjenim BMW-om i ljetovanjem na jahti čiji se tjedni najam plaća 15 tisuća eura.

Hebrang govori o Luburiću i ustaje u obranu navodno korumpiranog Berislava Rončevića, a Sanader palamudi o antifašizmu i štiti Vukelića, Žužula i druge prijatelje. Europa se grozi Šeksa i plače za Sanaderom. Kosorica baulja s rebalansom i već se govori da toga nije bilo dok je Sanader vodio Vladu. I sad kad njega više nema, sve odlazi kvragu. Prolaze čak i primitivni zakoni. Nabijaju se novi porezi. Razapinjali su Sanadera, a sad plaču za njim. Nisu mu vjerovali za (političkog) života, a sad se kunu u njega. Pljuvali su po njemu dok je požrtvovno radio, a sad mu ne daju ni da se odmara, a to je čak i Isus savjetovao svojim učenicima. Bio je loš, ali sada vidimo da može gore.

Ivo Sanader političar bez svojstava

Takvo rezoniranje Sanader je najviše priželjkivao po objavi svoje ostavke. Želio je da se stvori dojam kako mu nisu dali da radi. Kako ga je desnica izgurala iz HDZ-a kojeg je on podigao i doveo na vlast. I da liberali plaču za njim jer žive u uvjerenju da se HDZ mora - i može - reformirati. No, u jednome je Butković u pravu: Sanader doista nije pripadao onom tvrdom HDZ-u.

On zapravo ne pripada nikamo, jer ne zastupa ništa. On je političar bez svojstava. Kao što je osamdesetih glumio ljevičara, tako je glumio i desničara koji progoni komuniste, nevjernike, brani naciju i vjeru. Kao što je bio europejac kad je odgovaralo, tako je bio i nazadnjak kad se to od njega očekivalo. Stranka mu je bila samo platforma za ostvarenje ambicije, a njegova jedina ambicija bila je vlast i moć. Liberal, konzervativac, primitivac, tradicionalist, modernist... Sve su to bila lica (i naličja) Ive Sanadera. I HDZ se njima koristio kad mu je trebalo da se dodvori Europi ili biračima, pobijedi na izborima, pridobije koalicijske partnere... Trebao je lidera, stvorio je lidera. Trebao je diktatora, stvorio ga je. Sada kad ga više nema, stvorit će novog.

Jesu li nam mrskiji talibani ili licemjeri?

Na kraju se postavlja pitanje: jesu li nam mrskiji talibani ili licemjeri? I što nas više plaši: naći se licem u lice s krezubim pećinskim ljudima ili s prevarantskim osmijehom uglađenog europejca? Suštinski, hrvatsko društvo doživjelo je mnogo veću štetu od vladavine uglađenog Sanadera nego od zapjenjenog Milinovića ili potrošenog Šeksa. Pogledajte razorenu ekonomiju, pokorene medije, potčinjeno pravosuđe, raskalašeni kriminal, razbuktalu korupciju, smijenjenog Fabera, Veronu, KIM, Brodosplit, satove, stanove, automobile... I usporedite to s talibanskim zakonom o medicinski potpomognutoj oplodnji ili glupim izjavama o Luburiću ili Šeksovim teturanjem oko Glavaša ili Kosoričinim obavljanjem prljavog posla od kojeg je Sanader pobjegao.

Stoga, vratimo se onom biblijskom razapinjanju s početka... Za razliku od Isusa, Ivo Sanader nikad nije mario za stranku, naciju, državu. I za razliku od Isusa, Sanaderove sljedbenike nije nimalo briga za vođu koji ih je godinama ušutkavao, vrijeđao, ponižavao, izlagao, skrivao se iz njih kao iza medijskog štita. Svejedno, ima barem jedna sličnost: ni od Sanaderova razapinjanja ništa nećemo naučiti, baš kao što nismo ni od Isusova. Možda dobro kažu, može biti još gore.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara