PRIJE svake ljetne sezone u medijima se redovno iznova i iznova potežu ista pitanja o korisnosti i štetnosti sunčanja i krema za sunčanje.

Neke udruge i neki mediji pritom iznose teze da je sunčanje zdravo i prirodno, da nam treba za stvaranje vitamina D, da vitamin D štiti od raka, dok su, s druge strane, kreme za sunčanje nezdrave ili čak izazivaju rak. Glavni promotori ovakvih pojednostavljenja, mitova ili generalizacija su razne organizacije koje zagovaraju ekologiju, prirodnost i zdrav život.

Neke od njih, primjerice Environmental Working Group (EWG) i True Natural, nerijetko preuveličavaju rizike krema za sunčanje te istovremeno kao zdravije preporučuju i nude alternativne i prirodne kreme, navodno bez toksičnih tvari, ponekad čak i s organski proizvedenim sastojcima.

S druge strane, gotovo sve organizacije i instituti za rak širom svijeta, uključujući i znanstvenike Europske komisije, slažu se da kreme za sunčanje pružaju zaštitu od štetnih UV zraka i raka kože.

EWG je američka neprofitna organizacija koja se bavi promocijom zdravog okoliša i života. Ona redovno objavljuje svoja izvješća o sigurnosti krema za sunčanje. No neki kritičari tvrde da u organizaciji postoji određeni financijski sukob interesa u promociji nekih proizvoda, da pretjeruje u naglašavanju rizika bez stvarnog uporišta u znanstvenim činjenicama, izvodi neprimjerene generalizacije te svoja istraživanja temelji na zastarjelim tehnologijama.

Ipak, EWG tvrdi da su regulative EU-a za proizvođače krema za sunčanje vrlo stroge, strože od onih američke FDA, jer EU ima više standarde za sastojke koji osiguravaju zaštitu od nižeg dijela spektra UV zraka koji se naziva UV-A, a dublje prodire u kožu te također može biti štetan za njezino zdravlje.

Rak kože daleko je najčešći oblik raka, a udio njegova najsmrtonosnijeg oblika melanoma je oko 1 %. Prema podacima američkog National Institute of Health iz 2017., pojavnost melanoma posvuda u svijetu ubrzano raste. Najviša je na Novom Zelandu (oko 50 slučajeva na 100.000 ljudi), u Australiji (48 na 100.000) te u SAD-u (21,6 na 100.000). U Europi je najviša u skandinavskim zemljama (oko 17 na 100.000), a najmanja u balkanskim zemljama (manja od 5,3 na 100.000). Najvažniji uzrok melanoma su UV zrake (oko 86 %), dok oko 10 % otpada na nasljednu sklonost koja se prenosi genima.

Sunčanje i vitamin D

Vitamin D važan je za zdravlje kostiju te obrambenog i živčanog sustava. Njegov manjak može uzrokovati demineralizaciju kostiju i u ekstremnim slučajevima rahitis, uglavnom kod djece. No s druge strane prevelike doze vitamina D mogu dovesti do poremećaja u metabolizmu kalcija, hipervitaminoze i hiperkalcemije. Simptomi su umor, probavne smetnje, gubitak težine, anemija, pa i depresija. Također može povećati taloženje kalcija u bubrezima i gušterači. Ipak, vrlo je teško predozirati se vitaminom D.

Za sintezu vitamina D važno je sunce. Naime, on se sintetizira iz 7-dehidrokolesterola, derivata kolesterola koji se fotolizira UV zrakama.

Međutim, za stvaranje potrebnih količina vitamina D u organizmu dovoljno je neizravno izlaganje suncu; nije potrebno prženje na plaži. Količine UV zraka koje će naše tijelo apsorbirati ovisit će o brojnim čimbenicima kao što su geografska širina, doba godine, količina naoblake, doba dana, pigmentacija kože i sl. U povoljnim okolnostima, za vedrog vremena u sunčanijem dijelu godine i na srednjim geografskim širinama, na kojima se nalazi i Hrvatska, dovoljno je 10 do 15 minuta izlaganja lica, ruku i nogu sunčevim zrakama nekoliko puta tjedno.

Štiti li vitamin D od raka?

Pobornici holističke medicine često tvrde da vitamin D značajno smanjuje rizik obolijevanja od raka. Prema toj logici, kreme za sunčanje s prejakim faktorom koje apsorbiraju ili odbijaju gotovo cjelokupno UV zračenje ne bi trebale biti zdrave.

No prema dostupnim znanstvenim studijama, takve su tvrdnje pretjerane. Prema Američkom institutu za rak za sada još nema dovoljno dokaza u prilog tezi da vitamin D uistinu smanjuje učestalost raka, barem ne kod bijelaca.

Ipak, jedna novija studija objavljena u ožujku 2018. u časopisu British Medical Journal, provedena kroz 16 godina na 33.736 Japanaca utvrdila je da je učestalost raka bila 20-ak posto manja kod onih koji su imali visoke razine vitamina D nego kod onih koji su imali niske. Ista studija pokazala je da su visoke razine vitamina D bile najblagotvornije kada je u pitanju rak jetara, osobito kod muškaraca, dok nisu imale nikakvog efekta na rak pluća ili prostate.

Za vitamin D važna je i hrana

Stručnjaci ističu da za postizanje viših razina vitamina D nije važno samo sunce već i pravilna prehrana.

Hrvatski nutricionist Bojan Stojnić, voditelj stranice Nutricionizam.hr, kaže da vrijedi generalno pravilo prema kojem su hrana i suplementi to važniji izvor vitamina D što je čovjek manje izložen suncu.

„Vitamin D prirodno u značajnijoj količini pronalazimo u malom broju namirnica poput plave ribe, ribljeg ulja te ponešto u siru i jajima“, kaže Stojnić.

„Zbog toga je u prehrambenoj industriji vrlo uobičajeno obogaćivanje hrane, najčešće mlijeka, te suplementacija vitaminom D koji u SAD-u predstavljaju glavni izvor unosa. Treba naglasiti da s iznimkom pozitivnog utjecaja na zdravlje kostiju, odnos između dovoljne razine vitamina D u tijelu te različitih zdravstvenih ishoda nije moguće zaključiti. Manjak vitamina D učestaliji je kod ljudi s ograničenom izloženošću suncu, ljudi s tamnom bojom kože, starijih, vegana i vegetarijanaca zbog nedovoljne sinteze ili unosa vitamina D“, tumači Stojnić.

Ovdje treba imati na umu da istraživanja dosad nisu jasno pokazala da suplementacija vitamina D smanjuje rizik obolijevanja od raka.

Uzrokuje li sunce rak?

Povećano izlaganje UV zrakama glavni je rizik za razvoj raka kože, osobito njegovog najagresivnijeg oblika melanoma (rak na stanicama koje daju boju koži – melanocitima). UV zrake u višem dijelu spektra spadaju u tzv. ionizirajuće zračenje koje ima veliku energiju, dovoljnu da izbaci elektrone iz atoma i molekula i tako ih pretvori u ione. Takvo zračenje često oštećuje DNK. Međutim, čak i zračenja iz srednjeg i nižeg dijela UV spektra mogu djelovati destabilizirajuće na genetski materijal i kolagen. Ako dođe do oštećenja gena koji kontroliraju diobu stanica, ona može izmaknuti kontroli što može dovesti do razvoja raka. Osobito su opasne snažne opekline od sunca u djetinjstvu.

Melanom je učestaliji kod bijelaca, osobito svijetle puti, kose i očiju. Također se češće javlja kod odraslih nego kod djece i u žena nego u muškaraca. Najučestaliji je u zemljama s puno sunca kao što je Australija.

Naravno, sunce nije jedini izvor UV zraka; postoje i umjetni izvori poput solarija. U svijetu posljednjih godina prilično naglo raste broj melanoma što nije čudno jer raste i vrijeme koje ljudi provode odmarajući se na otvorenom u sunčanju i kupanju. No jedan od glavnih uzroka trenda također je i uništavanje ozonskog sloja koji štiti od UV zraka.

Uzrokuju li kreme rak?

Holistički i alternativni mediji i stranice, među kojima i EWG, nerijetko spominju moguću povezanost između raka kože i nekoliko sastojaka zaštitnih krema – oksibenzona, parabena, retinil palmitata, titanijeva oksida, cinkova oksida, oktinoksata i 4-metil-benziliden kamfora.

Međutim, kako piše Kanadska udruga za rak, ali i američka i brojne druge, nijedna studija do danas nije nedvojbeno potvrdila tu vezu. Nijedna od navedenih supstanci, koje djeluju tako da apsorbiraju ili reflektiraju UV zrake, nije klasificirana kao kancerogena. Mali broj studija otkrio je da oksibenzon izaziva male promjene u stanicama u laboratoriju. No nema dokaza da se to zbiva u tijelu u kojem se odvijaju različiti procesi koji djeluju zaštitno. Ipak, studije su potvrdile da on može uzrokovati alergije, odnosno da je glavni alergen u kremama za sunčanje. Također je potvrđeno da potiče izbjeljivanje koralja.

Slično vrijedi i za druge navedene sastojke – ni za jedan nije dokazano da ima kancerogeni učinak. Nekoliko studija pokazalo je da paraben i oksibenzon djeluju kao imitacije hormona estrogena za koji se zna da može ubrzati rast stanica raka dojke. Međutim, ni taj efekt nije potvrđen kao izvor raka. Neki stručnjaci upozoravaju na tzv. kumulativnu izloženost raznim spojevima, no ona se kroz život teško može pratiti jer izvori takvih tvari mogu biti mnogostruki.

Štite li kreme od raka?

Kreme za sunčanje apsorbiraju ili reflektiraju zrake sunca, osobito u UV spektru. Udruge za rak i dermatolozi stoga ih već dugi niz godina preporučuju kao zaštitu od raka kože. Međutim, znanstvenici ističu da za sada još uvijek nema dovoljno kvalitetnih studija koje bi nedvojbeno potvrdile ove preporuke. Trebat će ih provesti još kako bismo pouzdanije utvrdili koliko su kreme djelotvorne u sprječavanju raka kože.

Jedna studija objavljena 1994. u časopisu Skin Cancer Foundation Journal pokazala je da su ljudi koji su prije sunčanja koristili losion s faktorom 17 i zaštitom od UV-A i UV-B zraka, imali mnogo manje keratoza, malenih, crvenih, plosnatih izraslina na koži koje mogu biti preteče raka kože. Osim toga kod njih su keratoze s vremenom prestale rasti ili su potpuno nestale.

Jedna od najkvalitetnijih studija na temu krema za sunčanje provedena je u Nambouru u australskoj pokrajini Queensland, a objavljena u časopisu Journal of Clinical Oncology. Ona je utvrdila da redovna uporaba kreme za sunčanje može smanjiti rizik od melanoma na pola. Studija je provedena na 1621 osobi od 1992. do 2006. godine. Deset godina nakon završetka studije u skupini koja je redovno koristila kremu zabilježeno je 11 novih melanoma, a u skupini koja nije 22. Osobito je značajno bilo smanjenje invazivnog melanoma – 3 : 11.

Kako god bilo, znanstvenici upozoravaju da mazanje kremama s velikim zaštitnim faktorima ne bi trebalo biti zamjena za druge metode zaštite - izbjegavanje sunca u satima kada je najsnažnije te prebivanje u hladu ili pokrivanje tijela odjećom. Drugim riječima, najpametnije je izlagati se suncu što manje i neizravno, a ako baš morate, svakako to činite u vrijeme kada je sunce slabije i pritom koristite kreme za sunčanje. Stručnjaci iz British Association of Dermatologists preporučuju kreme s faktorom zaštite (SPF) do 30. SPF 30 blokira oko 97 % UVB zraka, a SPF 50 samo malo više – oko 98 %, što znači da je povećanje zaštite iznad faktora 30 vrlo malo. Zaštita od UV-A zraka mjeri se zvjezdicama – od 0 do 5, a dobrom kremom smatra se ona koja ih ima najmanje četiri.