Što je liberalizam ikad napravio za nas?

Što je liberalizam ikad napravio za nas?
Foto: Index, Luka Klun/Pixsell

U FILMU ''Life of Brian'' zajebantske skupine Monty Python nalazi se legendarna scena s pitanjem: "Što su Rimljani uradili za nas?" Za one koji su život proživjeli u pećini pa ne znaju o čemu pričam - zeloti, antirimski revolucionari iz antičke Judeje, pokušavaju na nekakvom sastanku naroda potaknuti bijes protiv vlasti Rima. Cijelo vrijeme kuhaju pobunjenički duh i ide im dobro, ali u ključnom momentu postave udarno pitanje koje bi pobunu trebalo dovesti do eksplozije: "Uostalom, što su Rimljani ikad napravili za nas?"

Čini se da će na taj upit negodovanje narasti, no neki u publici krenu i razmišljati. Ubrzo se čuju i prvi glasovi razuma. ''Pa, napravili su ceste'' - rulja se nevoljko složi s tim. Netko dobaci i akvadukte, i opet slijedi nevoljko slaganje… Sad se pomalo javlja sve više onih koji nabrajaju zasluge Rimljana: ''Donijeli su nam i tržnice, i sudstvo, higijenu, vino, obrazovanje, i ovo i ono…'' Svi se pomalo slažu: ''Da, da, u pravu si.'' Ubrzo popis svega dobrog što su Rimljani donijeli postaje toliko velik da svaka pobuna gubi smisao. U komičnom obratu, čak i dva od triju antirimskih govornika krenu nabrajati rimske zasluge. John Cleese ostaje usamljen.

Primjer - taksi služba

Na sličan način u Hrvatskoj bi se mogla, a i trebala, voditi diskusija o tome što su tržište i liberalizam napravili za nas. Sa svih strana, zdesna i slijeva, guraju vas protiv liberalizma i tržišta, a kad stanete i racionalno se zapitate što je liberalizam napravio za vas odnosno nas, popis ispadne duži od onog što su Rimljani napravili za građane Judeje.

Popis bi bio i veći da je ekonomski liberalizam kod nas ikad i dobio pravu šansu.

Primjer za danas - taksi služba. Odlično se sjećam zagrebačkih taksija s kraja devedesetih, kad sam se kući iz redakcije vraćao usred noći i u iznimnim bih si prilikama odlučio priuštiti luksuz vožnje u od cigareta zasmrđenom Mercedesu iz 1982., puknutog vjetrobrana, po cijeni lijevog bubrega. Taksije su koristili samo bogataši, relacija od blizu Ciboninog tornja do kraja Zvonimirove, oko Kennedyjevog trga, bila je, s noćnim dodatkom, stotinjak kuna! Danas se, unatoč svoj inflaciji koja se izdešavala u međuvremenu, ali i višestrukom rastu plaća u odnosu na kraj devedesetih, za te novce bilo kojom od dostupnih šest-sedam taksi službi možete voziti oko cijelog grada pa nazad i naprijed još tri kruga.

Taksi za aerodrom bio je toliko skup da nitko ispod levela CEO-a kompanije (po mogućnosti strane) s 200 zaposlenih nije o tome ni razmišljao. Danas je više nego dostupnih 90-ak kuna. Na raspolaganju imate sve - plaćanje kešom, karticama, beskontaktno, automatski bez dodira ičeg, skidanjem s aplikacije, auti dolaze nakon nekoliko minuta čekanja umjesto 20… Želite li luksuzniji, veći auto, električnu ili hibridnu eko-opciju, prijevoz ljubimaca, štogod, samo recite. Kodovi za popuste i nove korisnike, opcije obiteljske vožnje za djecu…

Apsolutna kulminacija tijekom adventa

Liberalizacija taksija doživjela je apsolutnu kulminaciju ove adventske sezone u Zagrebu. Uz sve postojeće kompanije ove jeseni je krenuo i Taxify i odmah ponudio popust od 40 % na osnovnu tarifu za plaćanja preko kreditne kartice i aplikacije na mobitelu. Uber je odgovorio slanjem promo koda svim starim korisnicima, koji je rezao cijenu na nešto usporedivo s Taxifyjem, ako ne i jeftinije. Zaista nisam mjerio do u lipu pa neka mi spomenute kompanije i korisnici oproste što nisam precizan, ali ovaj tekst nije istraživanje tržišta nego kolumna.

Gradom se moglo šalabajzati od jednog partyja do drugog, od jedne adventske lokacije do pete, za bagatelne iznose. 12 kuna amo, 15 kuna tamo, 20 kuna onamo… Manje i od najjeftinijeg jela s adventskih štandova. (Usporedite to s devedesetima kad je taksi na sličnoj relaciji stajao pet-šest puta više od uličnog sendviča.) Nekoliko puta sam se zeznuo pa sam u tom obilju ponude zaboravio ukucati promo kod ili sam zvao službu koja tog momenta nije bila na popustu pa bih se iznenadio koliko sam ''puno'' platio - recimo 50 kuna za vožnju s jednog kraja grada na drugi, što je još uvijek preko dvostruko jeftinije od vožnji iz devedesetih, kad je prosječna hrvatska plaća bila znatno manja. Vraćajući se doma u gluho doba noći na gradskim cestama tijekom prosinca viđao sam gotovo isključivo taksije, kao u New Yorku ili nekom podjednako taksificiranom gradu. Pametno, logično i svjetski!

Svatko tko je u tom obilju dostupne prijevozne ponude do centra grada išao svojim autom, tražio i plaćao bandićevski skup parking, i pazio koliko će popiti na tulumima, nije znao što radi.

Božićna bajka ipak neće potrajati

Naravno, tržište je fleksibilna zvjerka pa ne treba očekivati da će ova božićna bajka potrajati. Stvari će se ubrzo vratiti na normalu, a cijene će možda čak i malo skočiti u odnosu na one prije adventa. Onda će broj korisnika pasti, pa će broj ljudi koji voze za taksi službe u slobodno vrijeme također pasti, pa će onda možda i cijene opet pasti, pa će onda spomenute brojke opet rasti, i tako gore-dolje. Čarolija ponude i potražnje, samoregulirajući efekti tržišta! Nešto što Hrvati tako rijetko imaju priliku vidjeti, a čak i kad bjelodano vide, ne cijene ni približno koliko bi trebali.

Sve to donijeli su vam liberalizam i tržište, u savezništvu s informatičkom tehnologijom! Borba nije bila laka, a i ovdje je taksi dobra ilustracija. Stari taksisti bili su ušančeni u sve gradske strukture, a kako su u pitanju ljudi s gradskog asfalta, a ne iz knjižnice Filozofskog, njihovi načini diskusije često su uključivali i solidnu količinu uličnih metoda uvjeravanja. Imali su saveznike svuda, od gradskih uprava, preko regulatornih tijela, do stranačkih dužnosnika i HDZ-ovih ministara. Nekakva šefica nečeg što se zove Forum žena SDP-a, propale uhljeb-strančice koja će na narednim izborima imati manje zastupnika nego što je danas taksi službi u Zagrebu, čak se na vrhuncu tehnološki nazadne bahatosti usudila prozivati SDP-ovce koji podržavaju Uber! Gdje su, da ih vidimo? Poslušni poput ovaca, svi SDP-ovci na tu prozivku zašutješe, iako su se privatno koristili Uberom koliko i svatko drugi. Jedino se Gordan Maras usudio javno podržati Uber. Kao ministar je bio očajan, no otkad to nije, rijedak je primjer SDP-ovca koji donekle moderno razmišlja o nekim pitanjima.

Srećom, eppur si muove, ipak smo napredovali. Jest da imamo bizarne regule po kojima svaki taksi treba biti registriran kao obrt ili j.d.o.o., a ima tu i hrpa bizarluka i smiješnih naziva ''firmi''. Nekidan sam vidio taksi Jaka struja j.d.o.o. - a čak i ne vozi električni auto da bi šala imala smisla. Gazda neke velike taksi službe, ako se ne varam Cammea, odlučio je ''game the system'' pa je svaki od taksija u svojoj floti registrirao kao mali j.d.o.o. i sada je hrvatski rekorder po broju firmi u kojima je direktor (petstotinjak komada).

Stvari se ipak miču

Uber i Taxify su daleko od potpune liberalizacije kakvu sam vidio u Indiji, gdje imate nekoliko razina usluge, a ona najniža dopušta ama baš svakome s autom na cesti da po svojoj volji tog momenta vozi za Uber. Samo otvoriš mobitel, u aplikaciji klikneš ''ja bih sad malo bio Uber'' i od tog momenta si vozač Ubera iz one najniže i najjeftinije kategorije (koju Indijci najviše koriste). Kad ti to dosadi, ugasiš tu opciju. Mnogi vozači je koriste samo kod odlaska na posao i s posla, da nekog usput skupe dio puta.

Daleko je, dakle, sva ta liberalizacija od željenog optimuma, ali stvari se ipak miču s mjesta. Sada barem nema opasnosti da nam neki HDZ-ov mudrijaš u gradskoj skupštini ili ministarstvu krene zazivati zabranu neke taksi službe i aplikacije za mobitel, ili da SDP-ova povjerenica za ideološku pravovjernost krene u harangu na članove koji se usude podržavati jednu od normalnih tržišnih opcija u zemlji članici EU-a.

DRUGI put, kad vas krenu plašiti bilo kojim baukom iz arsenala desnog i lijevog etatizma - uvođenjem eura, tržištem, bankama, kreditima, "neoliberalizmom", liberalizacijom tržišta rada, privatizacijom i deregulacijom - sjetite se primjera taksija i odgovora na pitanje: Što su Rimljani ikad napravili za vas?

I što bi tek mogli napraviti da Rimljanima tržišta i liberalizma date poštenu šansu…

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara