DOK JE PUTIN imao uzde u svojim rukama, terorizirao je milijune. No, ako mu se oduzme moć, svijet bi mogla zadesiti druga vrsta kaosa: politička zabadanja nožem u leđa, regionalni vođe koji su pušteni s lanca i posezanje za nuklearnim arsenalom.

O svijetu nakon Putina se za sada ne govori puno u javnosti, ali zapadne zemlje i vojni analitičari itekako razmišljaju o mogućim posljedicama tog scenarija.

Kada su prošloga tjedna upitali glavnog tajnika NATO-a, Jensa Stoltenberga, kako se savez priprema za mogući odlazak ruskog čelnika, kazao je da ne želi "previše nagađati o političkoj situaciji u samoj Rusiji".

"Bez obzira na to što pokazuju različite analize, ono što mi u NATO-u trebamo učiniti jest da budemo spremni na sve opcije i na daljnju podršku Ukrajini", rekao je Stoltenberg.

S obzirom na to da se stručnjaci slažu oko jedne stvari – da odlazak Putina neće biti jednostavna stvar, postavlja se pitanje koliko Zapad treba ili može utjecati na slijed događaja. Što učiniti ako se Rusija raspadne i kakav bi odnos trebao biti s Putinovim nasljednikom?

"Ne bismo trebali gajiti iluzije da će odmah doći do demokracije. Mislim da će vjerojatno doći vrijeme problema", kazao je Laurie Bristow, bivši britanski veleposlanik u Rusiji.

Borba za moć

Za sada je Putin na sigurnoj poziciji; još uvijek kontrolira državni aparat, a vojska izvršava njegove ubojite naredbe u Ukrajini. No, na domaćoj političkoj sceni situacija nije idealna. Neučinkovitost ruske vojske na bojišnici bacila je sjenu na njegov ugled i produbila neizvjesnosti oko toga tko će i kako preuzeti vlast.

"Za stabilno političko naslijeđe, za koje Putin smatra da će doći kada to njemu bude po volji, potreban je visok stupanj konsenzusa elite. A sada je taj konsenzus slomljen", rekao je Bristow.

S Bristowom se slaže i William Alberque, bivši direktor NATO-ova Centra za kontrolu naoružanja.

"Ovo bi vrlo brzo moglo nalikovati na Shakespearea. Sjetite se Kralja Leara. Ili na borbu unutar Rimskog carstva ili na Igru prijestolja", rekao je Alberque.

Nuklearno oružje

Rusija ima najveću zalihu nuklearnog oružja na svijetu; ima na tisuće bojevih glava koje mogu nanijeti golema razaranja i smrt. Ovaj arsenal je dugo bio izvor ruske snage na svjetskoj pozornici i dominantan dio njezinog globalnog imidža.

Ako dođe do razdoblja borbe za vlast, taj bi arsenal mogao postati željeni simbol moći. Odnosno, u fokus bi mogla doći 12. glavna uprava ruskog Ministarstva obrane koja je odgovorna za nuklearni arsenal te zemlje.

"Postoji realna mogućnost smrtonosnog natjecanja, pokušaja da se okupe različiti dijelovi vojske; posebice 12. uprave", smatra Alberque.

Odmetničke regije

Rusija je najveća država na svijetu, proteže se kroz 11 vremenskih zona te od Kavkaza do Arktika. Iako se čini da Putin despotski drži cijelo to prostranstvo, postoji niz ruskih republika koje nemaju tako dobar odnos s Moskvom.

Nestabilnost u centru moći mogla bi poslužiti lokalnim čelnicima pri preuzimanju veće kontrole. Iako većina analitičara smatra da će se Ruska Federacija održati i nakon Putinove ere, priznaju da se ruska vlada već duže vremena pribojava fragmentacije.

U slučaju frakcijskih borbi, sve će oči biti uprte u Ramzana Kadirova, brutalnog vođe Čečenske Republike, piše Politico.

"Možda će mu biti dosta desetljeće golemih ruskih subvencija te će mu pasti na pamet da bi mogao imati vlastito carstvo; samostalno vladati Čečenijom i Dagestanom", rekao je Alberque.

Alexander Vershbow, bivši američki veleposlanik u Rusiji, rekao je da postoji mala vjerojatnost raspada, ali da bi separatističke vođe unutar Ruske Federacije mogli Putinovu aneksiju ukrajinskih regija iskoristiti kao presedan te reći: "O granicama se sada može i diskutirati."

Bolji odnosi s Rusijom?

Nakon što na čelo Rusije dođe novi vladajući set, zapadne vlade će krenuti s intenzivnim političkim raspravama. Budući da više ne bi bilo Putina, neki dužnosnici iz zapadne Europe bi mogli krenuti s retorikom stvaranja novih odnosa s Moskvom.

SAD je, na početku predsjedničkog mandata Baracka Obame, Rusiji ponudio "novi diplomatski početak", no odnosi su se nakon toga samo pogoršali.

Njemačka je godinama propovijedala evanđelje o gospodarskoj suradnji s Rusijom, da bi nakon invazije na Ukrajinu, promijenila stav. No, ako više ne bude Putina, mogla bi ponovno predlagati rad na diplomatskim odnosima s novim čelnikom.

Vjerojatno bi dio NATO-a osudio takav potez tvrdeći da se "Rusija nikada neće promijeniti".

"Carska Rusija je ista kao ona za vrijeme Komunističke partije, ista kao za Putina. Naše stajalište jest – izolacija Rusije", kazao je poljski ministar obrane Mariusz Blaszczak.

Mada za sada na vidiku nema Putinovog nasljednika, dužnosnici raznih zemalja smatraju da će se pojaviti režim sa sličnom ideologijom ili čak onom ekstremnijom. Jedna velika razlika ovog puta je ta da je Europa sada manje ekonomski ovisna o Moskvi.