NAKON 30 godina u Bjelorusiji bi ponovno trebalo biti stacionirano atomsko oružje. S kakvim posljedicama za tu zemlju? I što to znači za Ugovor o neširenju nuklearnog oružja? Priču donosi Deutsche Welle.

Već tijekom ove godine u Bjelorusiji bi ponovno moglo biti stacionirano atomsko oružje. Kako je 25. ožujka rekao ruski predsjednik Vladimir Putin, radi se o desetak zrakoplova sposobnih za nošenje taktičkog nuklearnog oružja, odnosno o jednom raketnom sustavu tipa Iskandar, koji može biti "opremljen" i nuklearnim bojevim glavama. Osim toga je najavio da bi u srpnju ove godine trebala biti okončana gradnja jednog skladišta za taktičko atomsko oružje u Bjelorusiji.

Prije skoro 30 godina iz Bjelorusije je u Rusiju prebačeno kompletno nuklearno oružje, zapravo ne samo iz Bjelorusije već i iz Ukrajine i Kazahstana. Te tri zemlje su se odrekle atomskog oružja koje se nalazilo na njihovom tlu i potpisale Ugovor o neširenju nuklearnog oružja. Zauzvrat su im druge zemlje potpisnice tog ugovora, a prije svih SAD i Rusija, zajamčile suverenitet i teritorijalni integritet. Taj Budimpeštanski memorandum je dogovoren na sastanku tadašnje Konferencije za europsku sigurnost i suradnju (KESS), današnje Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), u prosincu 1994.

Atomska utvrda Sovjetskog Saveza

Pavel Podvig iz Instituta Ujedinjenih naroda za istraživanje razoružanja u Ženevi podsjeća da se već duže vrijeme razgovara o nekom novom obliku suradnje između Rusije i Bjelorusije što se tiče nuklearnog oružja. U veljači 2022. u Bjelorusiji je izmijenjen Ustav, izbrisane su odredbe vezane uz neatomski status te zemlje, "što otvara legalne mogućnosti da se na području Bjelorusije stacioniraju atomske bojeve glave", naglašava Podvig.

Sudeći po navodima vojnog stručnjaka Aleksandra Alesina, pripremljen je "određeni broj nosača atomskog oružja", i to prije nego što je Putin objavio svoj naum. Alesin podsjeća da je Bjelorusija u doba Sovjetskog Saveza bila "atomska utvrda". Tamo su se nalazile otprilike dvije trećine svih sovjetskih raketa srednjeg i kratkog dometa, uključujući i bojeve glave.

Nakon što je kompletno atomsko oružje povučeno u smjeru Rusije, vlastodržac Lukašenko nije htio ukloniti pripadajuću infrastrukturu koja je potrebna za skladištenje i korištenje raketa. S vremenom su ta postrojenja počela propadati, ali Alesin ne isključuje mogućnost da je ta infrastruktura još uvijek u koliko-toliko upotrebljivom stanju: "Moguće je da se modernizira jedno od onih postrojenja koje je koliko-toliko očuvano, da ga se prilagodi kako bi moglo poslužiti kao skladište za atomsko naoružanje."

Bombarderi i Iskander

Po Putinovim navodima, Rusija za Bjelorusiju priprema desetak zrakoplova koji mogu nositi i atomsko oružje, kaže Alesin: "Najvjerojatnije se radi o SU-24 bombarderima sovjetske proizvodnje." On dodaje da je u Bjelorusiji 2011. godine bilo ukupno 35 aviona tog tipa, nekolicina bombardera, a kod ostalih se radilo o izviđačkim letjelicama. Nakon što se Bjelorusija odrekla atomskog oružja, iz tih su aviona izvađeni kompletna elektronika i sva sredstva potrebna za kontrolu naoružanja u slučaju moguće akcije. Bombarderi su "umirovljeni" 2012. i od tada se nalaze u skladištu. Nekolicina ih je prodana Južnom Sudanu. "Ali očito je u Bjelorusiji ostala određena količina i te se zrakoplove moderniziralo u ruskom poduzeću Suhoj", dodaje Alesin.

Bjelorusija, osim toga, raspolaže i raketnim sustavima tipa Iskander-M, koji imaju takve tehničke specifikacije da mogu nositi i bojeve glave.

Jesu li važeći ugovori prekršeni?

Bjelorusija i Rusija su zemlje koje su potpisale Ugovor o neširenju nuklearnog oružja. "Nema govora o predaji atomskog oružja Bjelorusiji. Ta praksa skladištenja atomskog oružja na području neke druge zemlje, odnosno školovanja osoblja iz te zemlje kako bi se moglo brinuti o tom oružju, postoji još od sredine 60-ih godina. Općenito se smatralo da se ta praksa ne kosi s Ugovorom", pojašnjava Podvig. I Sovjetski Savez je, dodaje, dijelio to mišljenje. A NATO, kako kaže Podvig, tu praksu nastavlja i dandanas. Američko nuklearno oružje je stacionirano, primjerice, u Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji, Italiji i u Turskoj, nabraja ovaj stručnjak.

Podvig ipak napominje da je Kremlj od sredine prošlog desetljeća promijenio svoje pozicije te jasno poručio kako se iz ruskog ugla gledanja stacioniranje atomskog oružja u drugim zemljama, odnosno izobrazba osoblja, ipak kosi s odredbama Ugovora: "Ta je pozicija puno puta službeno potvrđena. A 25. ožujka je priopćeno da će Rusija činiti sve ono što čini SAD te da to neće predstavljati kršenje obveza."

Kakve rizike preuzima Bjelorusija?

"Taj potez neće ni Bjelorusiji ni Rusiji donijeti veći stupanj sigurnosti. To je politički signal tješnje unije između dviju država i to bi se tako i trebalo registrirati", smatra Podvig. Po njegovom mišljenju, tako ne nastaju neki novi rizici: "Postojat će još jedno dodatno atomsko skladište i ne možemo isključiti mogućnost da će ono ostati prazno. Možda neće ni biti cilj kakvog raketnog napada ili neke slične akcije. Ne bi trebalo nepotrebno dramatizirati cijelu tu situaciju."

Politolog Artyom Shraibman pak vjeruje da bi Bjelorusija itekako mogla postati cilj - ako se rat Rusije i Ukrajine pretvori u konflikt između Rusije i NATO-a. On osim toga zaključuje da u Bjelorusiji, uz stacioniranje atomskog oružja, nastaje nova vojna baza ili novi ruski kontingent. Širenje ruske nazočnosti bi dodatno pojačalo vojnu integraciju Moskve i Minska, a posljedica bi bila dodatno produbljenje međunarodne izolacije Bjelorusije. "U tom bi se slučaju sve teže moglo opravdavati zašto bi sankcije prema Bjelorusiji trebale ostati blaže od sankcija koje su uvedene protiv Rusije", naglašava ovaj stručnjak.