U RANU jesen 2015. godine njemačka kancelarka Angela Merkel, poznata po oprezu i politici malih koraka, povukla je za nju jedan nesvakidašnji potez - odlučila je u Njemačku primiti brojne izbjeglice koje su prethodno bile zarobljene u Mađarskoj, u kojoj ih je vlast Viktora Orbana tretirala poput životinja. Ta je Merkeličina odluka zakotrljala stotine tisuća ljudi na već postojećoj balkanskoj ruti za izbjeglice i migrante koji su iz Sirije, Iraka, Afganistana i brojnih drugih zemalja bježali od rata, siromaštva i raznih vrsta progona.

Ta humanitarna akcija njemačke kancelarke završila je na proljeće sljedeće godine zatvaranjem - pokazat će se privremenim - balkanske rute u režiji tadašnjeg austrijskog ministra vanjskih poslova Sebastiana Kurza te dogovorom Merkel-Erdogan po kojemu je Europska unija obećala mnogo više pomoći Turskoj, u kojoj se već godinama nalaze milijuni sirijskih izbjeglica. Njemačka je u oko pola godine primila oko milijun izbjeglica i migranata, što je izazvalo velike prijepore u njemačkom društvu, a na antimigrantskoj platformi je dotad marginalna nova stranka Alternativa za Njemačku (AfD) postala parlamentarna.

Merkel je u jeku izbjegličke krize izrekla sada već legendarnu rečenicu “Wir schaffen das”, odnosno “Mi to možemo”, no isprva se pokazalo da njemački državni aparat nije u stanju upravljati na zadovoljavajući način tolikim brojem izbjeglica. Mnogi su se Nijemci volonterski angažirali u pomoći izbjeglicama koje su došle u njihovu zemlju, no državne službe su na početku bile izgubljene. Trebalo je vremena i kadrovskih promjena da se počne zadovoljavajuće raditi, da se sve izbjeglice smjeste, da se organiziraju integracijski i edukacijski programi, da se uspostavi veza između izbjeglica i njemačkog gospodarstva kojemu očajnički trebaju radnici itd.

Istovremeno je, unatoč zaustavljanju dolaska izbjeglica i pooštravanju njemačkih zakona koji reguliraju azil, raslo antimigrantsko raspoloženje u njemačkom društvu pa je policija zabilježila ogromno povećanje desničarskih napada na izbjeglice i izbjegličke domove. Ksenofobni sentiment su podgrijali i teroristički napadi, poput onoga na božićnom sajmu na berlinskom Breitscheidplatzu, koje je ekstremna desnica iskoristila za širenje narativa u kojemu se izbjeglice i migranti izjednačavaju s ISIL-om. 

Pohvale predsjednika njemačkog udruženja poslodavaca

Nakon tri godine od početka masovnog dolaska izbjeglica u Njemačku, pokazalo se da u mnogim aspektima njihova integracija u njemačko društvo napreduje bolje nego što se pretpostavljalo, ali da i dalje sve ne funkcionira savršeno, što i nije realno očekivati.

Nedavno se o ovoj temi oglasio i predsjednik njemačkog udruženja poslodavaca Ingo Kramer, koji je u intervjuu za Augsburger nachrichetn konstatirao da “integracija napreduje bolje nego što je očekivao”. Od milijun ljudi koji su od 2015. došli u Njemačku, njih više od 400 tisuća je u međuvremenu našlo radno mjesto ili je na dopunskom i praktičnom obrazovanju za neko radno mjesto, istaknuo je Kramer dodajući kako je pozitivno iznenađen tim rezultatima. S obzirom na to da njemačko gospodarstvo ima više od milijun nepopunjenih radnih mjesta, što usporava gospodarski rast Njemačke, jasno je i da ulazak izbjeglica na tržište rada igra važnu ulogu.

“Migranti su postali važan temelj njemačkog gospodarstva”, ističe Kramer i dodaje da su se mladi migranti vrlo brzo snašli na tržištu rada. Pronalazak radnog mjesta ključan je za integraciju u njemačko društvo jer podrazumijeva i svladavanje njemačkog jezika, kao i uspostavljanje socijalnih kontakata izvan svog migrantskog socijalnog kruga.

Premašene projekcije Savezne agencije za rad

Pozitivne podatke donosi i Savezna agencija za rad (BA), koja navodi da više od 30 tisuća mladih izbjeglica ima mjesto na praktikumu za neko zanimanje te da su njihove projekcije o integraciji izbjeglica u tržište rada premašene. 

UNESCO je u nedavnom izvještaju naročito pohvalio Njemačku kada je riječ o ulaganjima u integraciju izbjeglica i migranata, osobito u području obrazovanja. Kao izrazito pozitivni se izdvajaju sljedeći potezi: 1. povećanje investicija u besplatne tečajeve njemačkog jezika za izbjeglice, što uključuje i vrtiće te se tako s integracijom počinje od malih nogu; 2. pojednostavljenje procedura za priznavanje postojećih profesionalnih kvalifikacija izbjeglica; 3. programi podrške integraciji, u koje su uključeni i njemački građani koji tako pomažu useljenicima da se brže i bolje snađu u novoj sredini.

Ipak, UNESCO ističe da Njemačkoj nedostaju oko 24 tisuće nastavnika i 18 tisuća pedagoških radnika da bi osmišljeni programi ispunili svoj puni potencijal. Poseban je problem što mnoge izbjeglice imaju traume nastale iz prijašnjih iskustava u ratu, za koje mnogi pedagozi nisu dovoljni stručni.

Kada je riječ o tome utječe li veći broj izbjeglica na porast kriminala u Njemačkoj, nema sumnje da je ksenofobna propaganda ekstremnih desničara o ovoj temi netočna, ali i da ima problema. Najviše šanse za pridruživanje kriminalnom miljeu imaju mladi muškarci koji su u Njemačku došli bez ostalih članova obitelji i koji se ne uspijevaju snaći u novoj okolini ni naći radno mjesto. 

Merkel je bila u pravu

Čini se da se integracija izbjeglica u njemačko društvo razvija u skladu s prognozom berlinskog profesora politologije i voditelja Europske akademije u Berlinu dr. Eckharta Stratenschultea, koju je izgovorio potpisniku ovih redova u intervjuu na vrhuncu izbjegličke krize.

“To je ogroman blagoslov za Njemačku, ogroman! Njemačka ima velike demografske probleme i pitanje je kako bi u budućnosti funkcionirao naš socijalni sustav ako budemo imali samo starije stanovništvo. Izbjeglice će itekako pomoći da se osiguraju njemačke mirovine. Nema sumnje i da među izbjeglicama ima idiota, ima i jedan posto islamista i slično, ali i u našem društvu već imamo idiota. 99 posto izbjeglica želi pristojan život, posao i na miru odgajati svoju djecu. Ako se budemo znali ispravno postaviti prema izbjegličkoj krizi, što znači i integrirati u društvo ljude koji dolaze, za 20 godina će nam svi govoriti kako smo im oteli izbjeglice pa imamo mladu radnu snagu”, predviđao je tada Stratenschulte.

Najnoviji podaci o 400 tisuća izbjeglica koji su se integrirali u njemačko tržište rada sugeriraju da Nijemci ipak mogu odgovoriti na ovaj izazov, baš kao što je govorila Angela Merkel.