ELON MUSK neumorno radi u interesu dioničara Tesle - njegove provale mnogima djeluju inspirativno i osiguravaju vrlo brojnu i lojalnu bazu fanova. No nedavna anketa na Twitteru barem za kratko je srušila cijenu dionica, i što je još važnije, predstavlja spin iza kojeg se krije bitno drukčija pozadina

Elon Musk najavi prodaju dionica Tesle i njihova cijena - poraste? Padne? Ruku na srce, šanse su bile 50:50 - nije previše teško priskrbiti argumente za bilo koji od scenarija. U teoriji, prodaja veće količine dionica narušava odnos između ponude i potražnje i provocira prilagodbu cijene s negativnim predznakom. Već i sama mogućnost takvog razvoja događaja u normalnim okolnostima najčešće ruši cijenu.

Ali onda opet, Elon Musk se iz petnih žila trudi držati podalje od normalnih okolnosti. Zato je bilo jednako validno očekivati rast cijene dionica. Bit će više za horde zainteresiranih kupaca. To the Moon! Uostalom, tolika količina manja je od prosječnog dnevnog obujma trgovine dionicama Tesle u posljednjih nekoliko mjeseci. Zagriženi fanovi to mogu progutati u hipu. Navikli su oni i na veće prepreke, pa najnovije oscilacije cijene dionica nisu ništa novo.

Život na kredit

Još jedna bizarna eskapada dosad je valjda svima poznata: Elon Musk se odlučio podvrgnuti diktatu milijunskog auditorija na Twitteru, delegirajući svojim sljedbenicima odluku o eventualnoj prodaji 10% svojih dionica Tesle (gdje trenutno kontrolira vlasnički udio od 17%).

Musk je svoja razmišljanja stavio u kontekst aktualnih rasprava o američkoj poreznoj politici i optužbi upućenih na adresu najbogatijih Amerikanaca. "U zadnje vrijeme puno se govori o nerealiziranom profitu kao sredstvu izbjegavanja poreza", naveo je Musk u anketi na Twitteru, referirajući se i na inicijativu kojom su demokrati planirali drastično izmijeniti metodologiju obračuna i plaćanja poreza.

Dosad se porez obračunavao isključivo na "realized gains", odnosno realizirani profit (po formuli "prihod od prodaje - trošak nabave"), dok se sve češće spominje oporezivanje "unrealized gains" (nerealizirane dobiti), što u svojoj naravi nije ništa drugo nego porez na imovinu (kao alternativa višim porezima na dobit kompanija koji u Senatu ne prolaze).

Inicijativa, naravno, ima izrazito populistički prizvuk (cilja samo za ultrabogate!) i evidentno stigmatizira bogataše koji se (jadni) snalaze na najrazličitije načine, sve kako bi umanjili poreznu osnovicu te u konačnici reducirali trošak obračunatog poreza. Pored cijelog niza kreativnih (redom legalnih!) strategija porezne evazije, koje nerijetko uključuju trustove, zaklade i kojekakve druge opskurne institucije sa samo jednom svrhom, iznimno popularna metoda je ona s etiketom "buy, borrow, die" (u doslovnom prijevodu "kupi, posudi, umri").

Naravno, taj "život na kredit" izgleda bitno drukčije nego u slučaju običnih smrtnika prisiljenih na žongliranje s dopuštenim (ili prešutnim!) minusima. Princip je vrlo jednostavan - umjesto da proda dio imovine kako bi financirao ekstravagantan stil života, naš imaginarni junak svoj podeblji portfelj jednostavno koristi kao kolateral za bankovni zajam. U eri rekordno niskih kamatnih stopa, cijena obilja (financiranog zajmom) gotovo je zanemariva.

Za to vrijeme, vrijednost imovine koja je ostala neprodana, neopterećena porezima i dalje raste (u suprotnom slučaju računica nema smisla). I time dolazimo do ključne stavke, označene terminom "step-up": kada više ni transfuzija mlade krvi ne pomaže, neprodana imovina prelazi u ruke nasljednika, ali se u njihovu slučaju kao trošak nabave/kupnje imovine više ne računa inicijalna investicija i cijena po kojoj je imovinu stekao njihov jedva prežaljeni predak, već tržišna cijena u trenutku preuzimanja nasljedstva.

Drugim riječima, nasljednici počinju od nule, ali samo iz perspektive poreznika - vrijednost imovine je u međuvremenu bitno porasla i moguće ju je rasprodati bez ikakvih troškova poreza.

Mehanizam legalnog izbjegavanja poreza

Musk je, dakako, još uvijek jako daleko od isteka roka trajanja, ali čak i on koristi opisanu strategiju (bez onog "die").

Prema dostupnim podacima, više od polovice njegovih dionica Tesle založeno je kao kolateral. Stvarni junak ove priče nema likvidne imovine. U Tesli ne prima plaću (niti ikakve bonuse), prodao je kuće i većinu materijalne imovine. Štoviše, u nekim sudskih spisima se spominje anegdota iz prošlosti, kada je mlađi brat Kimbal (i o njemu ćemo uskoro) pokušao posuditi novac od Elona. "Jasno ti je da nemam gotovine i da moram posuditi novac?" uzvratio je tada Elon.

A kako navedena strategija doista funkcionira može prikazati na praktičnom primjeru dvaju alternativnih scenarija. U jednom Musk "naivac" prodaje 17 milijuna dionica Tesle (10% ukupne količine kojom raspolaže) početkom ove godine, uz cijenu od 705 dolara po dionici. Tržišna vrijednost svih dionica u njegovu vlasništvu u tom se trenutku kreće oko 120 milijardi dolara.

Onih 10% vrijedi 12 milijardi dolara i prodajom poprima likvidniji oblik (recimo, gotovine na računu), umanjeno za porez na kapitalnu dobit, što je otprilike četvrtina, ili 3 milijarde dolara (točnije, 23.8%, ali ko' to još broji). Do početka studenoga, kada Musk objavljuje famoznu anketu, cijena dionica je porasla na 1222 dolara, a njegovu imovinu sada čini onih 9 milijardi dolara gotovine (12 milijardi umanjeno za tri milijarde dolara poreza) te 15.3 milijuna dionica vrijednih 187 milijardi dolara. Sveukupno - 196 milijardi dolara.

U drugom scenariju "tipični američki bogataš" Musk ne prodaje dionice, već ih koristi kao osiguranje zajma te se vrijednost njegove imovine u promatranom razdoblju penje na gotovo - 208 milijardi dolara. Tih 12 milijardi dolara u nepunih godinu dana vrlo je opipljiva razlika, zar ne? Da je kojim slučajem uzeo kredit od vrtoglavih 12 milijardi dolara (tko troši 12 milijardi dolara godišnje!?) na godinu dana, po kamatnoj stopi od 2%, platio bi 240 milijuna dolara kamata. I djeca bi mu bila vrlo zahvalna.

Lažna dilema

Prava priča je očito u porezima, a zabavna anketa zapravo nema previše smisla, i to iz nekoliko razloga. Prvo, umjetno stvorena dilema očito je realizirana isključivo u marketinške svrhe. "Elon Musk je nevjerojatno cool i zabavan lik, moram kupiti dionice Tesle", prostrujat će kroz glavu nemalom broju malih ulagača u potrazi za Svetim gralom na tržištu kapitala (ako već nisu odjedrili u pravcu kriptovaluta). Musk to očito radi jako dobro. Ako je vrijednost kompanije (cijena dionica) sinteza fundamenata i mašte, imaginativna komponenta koju gotovo svakodnevno Musk stvara vjerojatno vrijedi puno više (barem u usporedbi s ostatkom autoindustrije).

Drugo, od poreza na imovinu vrlo vjerojatno neće biti ništa. Previše je komplicirano za provesti, nije ni osobito pravedno, a možemo tek zamisliti otpor koji ta ideja rađa među utjecajnim individuama čije je bogatstvo, uzgred rečeno, posljednjih godina dramatično raslo. Brojke s Bloomberga govore kako se imovina oko 800 američkih milijardera u proteklih pet godina doslovno udvostručila. I spremni su je štititi po svaku cijenu. Pa i spinom u obliku ankete na Twitteru.

Musk nema likvidne imovine

I treće, ono najvažnije: dilema je lažna. Naime, Musk je prodaju dijela dionica zapravo već najavio, još u rujnu.

U dokumentima predanima Komisiji za vrijednosne papire (SEC) navodi se kako je Musk početkom ovoga tjedna doista prodao određenu količinu dionica, ali u skladu s „planiranom likvidacijom“ koja je službeno najavljena još za rujan. Drugim riječima, Musk se samo šalio - prodaja dionica je dio plana, bez obzira na rezultate ankete.

Razlog? Već smo naveli, čovjek nema likvidne imovine. A do kolovoza iduće godine može preuzeti ogroman paket opcija koje pripadaju predsjedniku uprave i koje mu daju pravo na kupnju dodatnih dionica Tesle po smiješnoj cijeni (6.24 dolara!). Konkretno, za tričavih 140 milijuna dolara, Musk se može (ali ne mora!) dokopati dodatnih 22.9 milijuna dionica koje trenutno vrijede malo više od 24 milijarde dolara.

Lako za tih 140 milijuna dolara, ali realizacija opcija automatski povlači obvezu plaćanja poreza koji u ovom slučaju iznosi vrtoglavih 53%. Drugim riječima, da bi zgrabio novu količinu dionica, Musk treba ispljunuti nešto manje od 13 milijardi dolara američkim poreznicima. 

Gledajući stvari iz te perspektive, prodaja dionica je zapravo ulaganje, i to vrlo izvjesno već do kraja godine, jer bi Kongres mogao usvojiti prijedlog u uvođenju višeg poreza na kapitalnu dobit (za dodatnih 8%). Opet, samo za one bogate. Razlika između stare i nove (ako se izglasa) stope poreza u slučaju Elona Muska mjeri se u - milijardama dolara. Najava prodaje dionica iz rujna nije bila nimalo slučajna.

Vizonarska šarada

U međuvremenu se na Twitteru, kao i obično, razvila vrlo živahna rasprava. "Radujem se danu kada plaćanje poreza najbogatije individue na Zemlji neće ovisiti o glasovima ankete na Twitteru", napisao je Gabriel Zucman, ekonomist koji već godinama istražuje rastuću nejednakost i raslojavanje društva.

Javio se i Ron Wyden, predsjednik senatskog Odbora za financije i jedan od inicijatora prijedloga oporezivanja imovine. I zaradio neukusan odgovor od samog Muska.

No pravi spektakl možda nas tek očekuje. Jer ovoga tjedna je objavljen podatak kako je spomenuti Kimbal, inače jedan od članova uprave Tesle, najprije iskoristio svoje opcije prodaje dionica, a odmah potom ih i prodao. Zapravo, prodao je puno više - otprilike šestinu svog paketa dionica Tesle, vrijednosti 110 milijuna dolara, i time otvorio niz pitanja.

Potaknuo špekulacije o trgovini povlaštenim informacijama

Kimbal je svoje dionice prodao prije ankete koja je, eto, srušila cijenu dionica za oko 15%, i time potaknuo špekulacije o insider tradingu, odnosno trgovini povlaštenim informacijama.

Tezu će biti gotovo nemoguće dokazati jer Kimbal, ako je uopće znao za namjere starijeg brata, do informacija nije došao nezakonito.

Usto, kako uopće dokazati da je anketa na Twitteru bitna u kontekstu poslovnih aktivnosti Tesle? Nije li Musk objavljivanjem ankete, koja očito predstavlja petljanje s cijenom dionica, prekršio uvjete nagodbe s Komisijom za vrijednosne papire (SEC)?

Ako je namjeravao prodati dionice, bez obzira na rezultate ankete, može li se Muska teretiti za prevaru investitora?

Zašto prodaju dionice baš sada?

Za Muskove poklonike ipak ono najvažnije pitanje jest - zašto braća (ili barem onaj mlađi) baš sada prodaju dionice? Slučajnost ili ne?

Raspolažu li nekim neugodnim činjenicama? Misle li da je cijena dionica dosegla vrhunac?

Nije naodmet spomenuti kako je krajem listopada nekolicina čelnih ljudi Tesle prodala dionice vrijedne više stotina milijuna dolara.

Većina korisnika Twittera glasala je za zabavnije rješenje, izbivši Tesli stotinjak milijardi dolara tržišne kapitalizacije, ali zato aura vizionara i karizmatičnog lidera sad još više svijetli. Međutim, cijela ta šarada ima bitno drukčiju i puno širu pozadinu, a pad cijene dionica Tesle tek je mali komadić slagalice.

 Sve kalkulacije temelje se na aktualnoj količini dionica u vlasništvu Elona Muska. Kada bi se njima pribrojili i brojni opcijski paketi na koje Musk ima ili će tek imati pravo, navedene brojke bi proporcionalno tome porasle. Musk dosad nije pojasnio tu nedoumicu.