FRANCUSKA se oporavlja od najtežih i najnasilnijih nereda u posljednjih nekoliko godina, nakon što su masovni protuvladini prosvjedi prerasli u ulične sukobe, paljevine i pljačke diljem zemlje. Dok se dim u nedjelju polako razilazio, građani su u nevjerici promatrali razbijene izloge i pougljene kosture zapaljenih automobila na ulicama svojih gradova, a politički čelnici krenuli su u međusobni rat optužbama.

Kaos na ulicama nastao je spajanjem višetjednog bunta srednjoškolaca, novog vala nezadovoljstva radnika i građana zbog pada životnog standarda te nasilnih skupina koje su prosvjede iskoristile kao paravan za razbijanje i pljačku.

Galerija

Što se točno dogodilo ovog vikenda?

Prema podacima francuskog Ministarstva unutarnjih poslova, u subotu je na ulice izašlo više od pola milijuna ljudi u 110 gradova, dok sindikat CGT tvrdi da je prosvjednika bilo čak 800.000. Iako je većina skupova protekla mirno, izgrednici su u potpunosti demolirali ili opljačkali oko 1.500 trgovina i poslovnih prostora te napali brojne simbole francuske države.

U Limogesu je u podmetnutom požaru gotovo uništena 143 godine stara gradska vijećnica koja je preživjela Drugi svjetski rat, dok su u Marseilleu maskirani prosvjednici provalili u zgradu lokalnih vlasti i razbili bistu Marianne, nacionalnog simbola Republike.

Bilanca nasilja je zastrašujuća: jedan je prosvjednik u Parizu preminuo od srčanog udara, uhićeno je oko dvije tisuće ljudi, a u sukobima je ozlijeđeno više od 600 policajaca, od kojih sedam teško. Prizori iz središta Pariza podsjećali su na ratnu zonu, zbog čega su se gosti i turisti evakuirali iz hotela oko Trga Republike.

Predsjednik Emmanuel Macron u nedjelju je odbio ostavku ministra unutarnjih poslova Laurenta Nuneza kako bi se očuvala zapovjedna linija, a u obraćanju naciji upozorio je da će država, bude li potrebno, u potpunosti zabraniti prosvjede kako bi zaustavila nasilje.

Zašto su učenici uopće izašli na ulice?

Cijeli val demonstracija započeo je prošlog mjeseca kada su srednjoškolci počeli prosvjedovati zbog katastrofalnog stanja u francuskim školama. Učenici upozoravaju na oronule zgrade, pretrpane učionice, preopterećene rasporede, kroničan manjak profesora i popratnog osoblja te sustavno podfinanciranje obrazovanja. Uz to, traže hitno ukidanje državnih računalnih platformi za upis na fakultete, za koje tvrde da su nepravedne i pretjerano selektivne.

Učenički prosvjedi ubrzo su se radikalizirali pa su tinejdžeri blokirali stotine srednjih škola diljem zemlje. Prema podacima vlade, najmanje 24 škole su zapaljene ili teže oštećene u neredima, a od početka rujna privedeno je na tisuće mladih. U sukobima pred školskim vratima ozlijeđeno je više od tisuću policajaca, učenika i školskih djelatnika.

Gnjev mladih dodatno je eksplodirao zbog brutalnog odgovora policije. Državno odvjetništvo i policijski nadzor trenutno istražuju najmanje 34 slučaja teškog prekoračenja policijskih ovlasti tijekom gušenja učeničkih prosvjeda. Među najtežim incidentima su slučaj 15-godišnjaka kojem je policijska šok-bomba raznijela lijevu šaku te 14-godišnjaka koji je teško osakaćen nakon što ga je policajac iz neposredne blizine pogodio patronom suzavca.

Zašto su se učenicima pridružili i ostali?

Tijekom listopada učeničkom su se pokretu počeli masovno priključivati radnički sindikati, ekološke udruge i građanske inicijative, proširujući popis zahtjeva. Francuzi su ogorčeni sve većim troškovima života i skokom cijena goriva, koji je dodatno potaknut ratom u Iranu, a na ceste su izašli i poljoprivrednici pritisnuti rastom proizvodnih troškova.

Na društvenim mrežama ponovno su se aktivirale skupine povezane s nekadašnjim pokretom Žutih prsluka, koji je prije nekoliko godina paralizirao zemlju barikadama na prometnicama. Istovremeno, ljevičarske političke stranke prepoznale su prosvjede kao priliku za opći pritisak na Macrona, koji odrađuje svoj posljednji mandat i polako se približava odlasku s vlasti, evocirajući uspomene na čuvene studentske nemire iz 1968. godine koji su uzdrmali tadašnji poredak.

Kakve su političke posljedice?

Ulični rat odmah se prelio u političku arenu, gdje su vladajući centristi i desnica prstom uprli u radikalnu ljevicu, ponajprije u stranku Nepokorena Francuska. Premijer Sébastien Lecornu izravno je optužio lidere te stranke da namjerno huškaju učenike protiv policije i šire nepovjerenje u institucije, tvrdeći da iza najgorih razaranja stoje pripadnici ekstremno lijevih anarhističkih skupina.

Vođa Nepokorene Francuske Jean-Luc Mélenchon odbacio je te optužbe i odgovornost prebacio na premijera. Mélenchon je poručio da je Lecornu osobno kriv za kaos – bilo zbog gole nesposobnosti, bilo zbog svjesne strategije izazivanja nereda kako bi se stvorila prividna potreba za čvrstom rukom i skrenula pažnja s potpunog sloma javnih financija.

Ovi neredi gurnuli su Francusku, drugo najveće gospodarstvo Europske unije, u duboku socijalnu i fiskalnu krizu. Vlada trenutno pokušava kroz parlament progurati izrazito nepopularan proračun koji predviđa oštre rezove i stezanje remena, dok golemi bijes građana najviše koristi čelnici krajnje desnice Marine Le Pen, koja prema svim anketama slovi kao glavni favorit na predsjedničkim izborima sljedećeg proljeća.