AFERA s trgovinom oružjem, u koju su umiješana poznata srpska tvornica oružja Krušik Valjevo i otac srpskog ministra unutarnjih poslova Nebojše Stefanovića, već dva mjeseca trese naše istočne susjede.

Iako je afera odjeknula u javnosti još u rujnu, kad je specijalizirana stranica Arms Watch objavila veliki izvještaj o izvozu srpskog oružja preko Zračne luke Rijeka u Hrvatskoj, čini se da se slučaj još nije pomaknuo s mrtve točke.

Tvrtka koju je predstavljao otac ministra Stefanovića kupovala oružje po povlaštenoj cijeni 

No i prije Arms Watcha, Balkanska istraživačka reporterska mreža (BIRN) još je u studenome prošle godine objavila da je Branko Stefanović, otac srpskog ministra unutarnjih poslova, kao predstavnik tvrtke GIM iz Beograda posredovao između Krušika i kupaca oružja iz Saudijske Arabije. U dokumentu koji je objavio Arms Watch, Stefanovićevo ime jasno se navodi među trojicom predstavnika GIM-a i trojicom predstavnika saudijske kompanije Raniad Al Džazira koji su posjetili Krušik kako bi obavili inspekciju naručene robe. 

Prema izvještaju Arms Watcha, odnosno prema internim dokumentima koje je Arms Watch dobio, Stefanovićev GIM je kupio oružje od Krušika po povlaštenoj cijeni u odnosu na ostale kupce, nižoj čak i od one koju je plaćala srpska državna tvrtka Jugoimport - a ako bi neka kupoprodaja trebala biti po povlaštenoj cijeni, onda bi to trebala biti ona između dvije državne tvrtke.

>> Bombastično otkriće: Tajna američka jedinica slala srpsko oružje preko Krka?

Arms Watch je u sklopu izvještaja objavio i mnoštvo dokumenata koje mu je proslijedio anonimni zviždač: kupoprodajne ugovore, interne bilješke, rasporede isporuka, fotografije, popise za pakiranje sa serijskim brojevima oružja, čak i preslike putovnica trgovaca oružjem i državnih dužnosnika iz SAD-a, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Saudijske Arabije koji su nadgledali operaciju. Dio ovog oružja prevozio se na Bliski istok preko Bugarske, a dio preko Hrvatske. Također, dio oružja završio je u rukama džihadističkih frakcija u ratovima u Siriji i Jemenu.

Oružje se preko Krka izvozilo Saudijcima i Emiratima, dio završio u rukama militanata

Kako tvrdi osnivačica Arms Watcha, bugarska istraživačka novinarka Diljana Gajtandžijeva, ova stranica je nakon tog eksplozivnog izvještaja bila izložena hakerskim napadima iz Srbije. 

Kako piše Deutsche Welle, jedan od izvora Arms Watcha, a potom i drugih medija koji su pisali o ovoj aferi, bio je Aleksandar Obradović, IT stručnjak Krušika iz Valjeva. Upravo je Obradović jedina osoba koja je dosad uhićena zbog ove afere. To se dogodilo još 18. rujna i to na njegovom radnom mjestu, dakle upravo u Krušiku. Optužen je za odavanje poslovne tajne, za što je predviđena kazna do deset godina zatvora.

Tek kada se saznalo da je u pritvoru – o čemu su i njegova obitelj i odvjetnik dvadesetak dana šutjeli – pritisak javnosti je prisilio pravosudne organe da ga puste u kućni pritvor. Ondje mu je zabranjena upotreba interneta.

No Sofija Mandić iz Centra za pravosudna istraživanja ocjenjuje da je takva optužnica potpuno besmislena. 

Stefanović: Moj otac nije profitirao od prodaje oružja

''Ako je točno ono što smo vidjeli, kompanija je oštećena upravo aktivnostima oca ministra policije. Odavanje poslovne tajne bi trebalo ići na štetu kompanije, a u ovom konkretnom slučaju to nije tako'', komentirala je ova pravnica za Deutsche Welle.

Pošto je Obradović optužen, on sad više ne može dobiti status zviždača, odnosno uzbunjivača, kako se taj status zove prema srpskom zakonu. Ministar Stefanović, koji je u Srbiji zbog ulizništva prema predsjedniku Aleksandru Vučiću dobio nadimak Neša Slina, inzistira na tome da njegov otac nije ni vlasnik, ni suvlasnik, ni dioničar GIM-a te da zbog toga nije mogao imati koristi od GIM-ovog posla. Jedina je poveznica, izjavio je u intervjuu za TV O2, to što su njegov otac i vlasnik GIM-a imali zajedničku tvrtku United BG. GIM uopće nije kupovao po povlaštenoj cijeni, poriče Stefanović

Što se Obradovića tiče, srpski ministar tvrdi da je "sigurno da ovaj čovjek nije uzbunjivač, ali je u interesu oporbe da ga proglase uzbunjivačem".

Aleksandar Obradović - zviždač ili špijun?

"On je morao obavijestiti tvrtku, policiju, tužilaštvo, pa ako ne vjeruje njima, onda medije. On to nije učinio, nego je dostavio nekim Bugarima ili tko zna kome", napao je Stefanović ovog nesuđenog zviždača i dodao da je Obradović pet godina prikupljao podatke o poslovanju Krušika.

Kad ga je novinarka istraživačkog portala Insajder suočila s mogućim sukobom interesa s obzirom na to da je za sklapanje unosnog posla s oružjem njegovom ocu trebalo odobrenje njegovog ministarstva za prijevoz oružja, Stefanović joj je odbrusio da on nema veze s nikakvom korupcijom, već da je u pravoj milijunskoj korupciji sudjelovao predsjednik oporbene Stranke slobode i pravde (SSP) Dragan Đilas.

Doduše, sam je Vučić rekao u jednom intervjuu da je Stefanovićev otac "mali sitni zaposlenik" GIM-a, da bi se kasnije ispravljao kad je shvatio da nije uskladio priču s ministrom. 

Stefanovićev otac na kraju je prije desetak dana izašao iz zajedničke tvrtke koju je imao s vlasnikom GIM-a, očito pod pritiskom optužbi za korupciju.

No osim Stefanovića starijeg, sumnjiva je i uloga bivšeg direktora Krušika Mladena Petkovića, koji je zajedno sa suprugom u posljednjih godinu dana stekao nekretnine vrijedne milijun eura. Petković je Krušikom upravljao do kraja prošle godine.

U svakom slučaju, protiv Obradovića su poveli hajku i državni vrh i mediji odani Vučiću prozivajući ga da je špijun, a ne zviždač.

Međutim, kako je obrazložila Sofija Mandić, nesuđeni zviždač nije svoja saznanja prijavio policiji jer je pitanje "ima li ikakvog smisla prijavljivati tom tužiteljstvu i toj policiji da je otac ministra policije napravio nešto nezakonito ili oštetio kompaniju“. 

Odvjetnik: Ovo više nije država, nego jedna vrsta kalifata Aleksandra Vučića

I dok je većina medija u Srbiji brzo zaboravila ovu aferu, pa i sama napravila sve što može da se ta afera zaboravi, rijetki novinari i komentatori i dalje ustraju na traženju odgovora. Voditelj satirične emisije Zoran Kesić tako je na duhovit način prikazao kako su mediji zatrpavajući ovu aferu ispod brda drugih tema, zatrpali i samog zviždača koji je razotkrio korupciju i zlouporabu moći u srpskoj vladi. 

Sam Obradović je u intervjuu za portal BIRN-a, Javno.rs, otkrio da su mu dvojica muškaraca koji su se predstavili kao pripadnici srpske Sigurnosno-obavještajne agencije (BIA), dala ''nepristojnu ponudu'' - ako se prestane baviti temom Krušika, bit će prekinut kazneni postupak protiv njega i ''sve će se lijepo završiti''. U suprotnom, ''ima da najebeš'', poručili su mu.

Obradovićev odvjetnik Vladimir Gajić rekao je da je o ovoj ucjeni obavijestio specijalno tužilaštvo za organizirani kriminal, koje je, pak, proslijedilo prijavu istom tužilaštvu koje vodi predmet protiv Stefanovića.

"Kako znam tko vodi to tužilaštvo, jasno je da sam imao naivnu nadu kada sam pokušao ovu stvar istjerati kroz institucije. Institucije pravne države u Srbiji ne postoje. To je jasno kao suza'', zaključio je rezignirano Gajić i dodao da Srbija više nije država, već "jedna vrsta kalifata Aleksandra Vučića u kojoj on radi što hoće''.

Bilo kako bilo, ova afera nikako da nestane, uz sav trud Vučića, njegovih podređenih i režimskih medija, kako im tepaju aktivisti i novinari kritični prema Vučićevoj vladavini.

"Ta afera nikako da nestane, najozbiljnije su optužbe i najozbiljniji su igrači koje direktno pogađa", ocijenio je novinar tjednika Vreme Andrej Ivanji. Naravno, činjenica da se radi o trgovini oružjem, koju uz to prate teorije - iako nedokazane - da je to oružje prokrijumčareno raznim paravojnim i militantnim frakcijama u Siriji i Jemenu - daje aferi posebnu težinu i međunarodni značaj. A činjenica da se znatan dio tog oružja prevozio preko hrvatske zračne luke na Krku čini tu aferu itekako relevantnom i za nas. 

>> Naslovnica srpskog tjednika izazvala burne reakcije, list izašao bez slike

S aferom je povezan i novi medijski skandal koji je izazvao srpski tjednik NIN svojom naslovnicom na kojoj je, uz naslov "Tko ruši Krušik?", bila fotografija Vučića na sajmu oružja u kojeg je uperena snajperska puška. Uslijedilo je opće zgražanje i optužbe za pozivanje na Vučićev atentat, a NIN je na kraju izašao s bijelom naslovnicom, bez sporne fotografije. 

U međuvremenu je uslijedila još jedna afera, ona sa srpskim dužnosnikom, umirovljenim časnikom Z.K., kojem na snimci ruski špijun Georgij Kleban, koji se u međuvremenu vratio u Rusiju, navodno daje vrećicu s novcem. 

Stoje li iza afere Rusi?

A da upravo Rusija stoji i iza afere Krušik, sugerirao je prošlog tjedna ugledni srpski analitičar Boško Jakšić koji je za Blic rekao da je “moguće da je afera Krušik lansirana iz Rusije” kako bi se pokazalo da Kremlj ima kapacitete “destabilizirati vlast u Srbiji”.

"Otkrivanjem ove afere Rusi šalju upozorenje Beogradu da ne pretjeruje suviše u tim vrstama poslova s Bliskim istokom i Zapadom", objasnio je Jakšić.

Tu teoriju donekle potkrepljuje i evidentni proruski i antiamerički narativ koji se proteže kroz pisanje bugarskog portala Arms Watch - teorija o tome da SAD preko svojih saveznika naoružava ISIS i Al Qaidu omiljena je među proruskim komentatorima, ali ni Arms Watch ju nije dokazao.

Prema još jednoj teoriji, iza afere ustvari stoji Bugarska, čija industrija oružja je u konkurenciji sa srpskom za unosne poslove s bogatim zaljevskim monarhijama. 

Arms Watch je u međuvremenu objavio i novi izvještaj prema kojem je Krušik 2016., preko Ujedinjenih Arapskih Emirata, posredno izvozio minobacačke granate i u Ukrajinu, gdje ih je vojska koristila u borbi protiv ruskih separatista i ruske vojske koja im aktivno pomaže.

"Predsjednik Srbije je lagao - Srbija je izvozila oružje u Ukrajinu. Čekam ispriku od njega što me nazvao 'obavještajna kanalizacija'", napisala je na Twitteru Gajtandžijeva. Upravo je taj izraz Vučić upotrijebio govoreći o izvještaju Arms Watcha. No ta je "obavještajna kanalizacija" ozbiljno uzdrmala Vučićev dosad praktički nedodirljiv status. Dapače, stječe se dojam da pod Vučićem cijela država pliva u toj obavještajnoj kanalizaciji.