KONKLAVA za izbor novog pape, tisućljetni vatikanski tajanstveni obred, počinje ulaskom kardinala izbornika u Sikstinsku kapelu nakon čega meštar papinskih liturgijskih slavlja usklikom "extra omnes" (svi van) iz prostorije izbaci sve suvišne i zatvori masivna vrata iza sebe. Tako službeno počinje selekcija novog poglavara Katoličke Crkve.

Konklava, koja potječe iz latinskog izraza "cum clave" što znači "pod ključem", obred je koji je stoljećima pratio "rađanje" novih papa, od glasanja pod Michelangelovim freskama u Sikstinskoj kapeli do ikoničnog bijelog dima koji prethodi tradicionalnom proglasu "habemus papam" (imamo papu) s balkona bazilike svetog Petra.

Prije službenog početka konklave, kardinali izbornici stižu u Rim i odlaze u prenoćište u Dom svete Marte, istu zgradu u kojoj je pokojni papa Franjo odlučio živjeti umjesto u luksuznom papinskom stanu.

Procedura izbora pape izmijenjena je apostolskom konstitucijom Universi Dominici Gregis pape Ivana Pavla II. 1996. godine. Maksimalan broj kardinala izbornika je 120, ali trenutačno ih je 135 s pravom glasa i nije isključeno, kao što se već događalo u prošlosti, da se dopuste iznimke od pravila.

Postupak glasanja i izbor pape

Kad na glasačkom listiću napišu ime ispod fraze "Eligo in Summum Pontificem" (biram za Papu), svaki pojedini kardinal izbornik odlazi prema oltaru s dva puta presavijenim i jasno vidljivim glasačkim listićem. U teoriji je zabranjeno dati glas samom sebi. Potom kardinal ubacuje listić u urnu i vraća se na svoje mjesto.

Ždrijebom se određuju tri kardinala brojitelja, tri kardinala "infirmara" koji prikupljaju glasove bolesnih kardinala i umjesto njih ubacuju njihove listiće u urne te tri kardinala revizora koji provjeravaju brojitelje. Kad završi glasanje, prva dva kardinala brojitelja otvaraju i tiho čitaju ime napisano na glasačkom listiću, dok treći brojitelj glasno izgovara napisano ime. Listići se potom probuše i povežu zajedno, a onda ih se spali u peći.

Papa se bira dvotrećinskom većinom prisutnih kardinala izbornika. Ako se nakon tri dana ne izabere papa, glasanje se prekida za dan molitve i promišljanja. Potom se održavaju novi krugovi glasanja do konačnog izbora.

Crni i bijeli dim

Dim koji izlazi iz Sikstinske kapele tijekom konklave simbolizira odluku kardinala za taj dan. Ako nijedan kandidat ne dobije potrebnu dvotrećinsku većinu glasova, glasački listići spaljuju se u peći zajedno s mješavinom kemikalija koja stvara crni dim. Crni dim znači da slijedi još jedan dan glasovanja. Ako je novi papa izabran, završni glasački listići spaljuju se s kemikalijama koje stvaraju bijeli dim.

Kako nastaju crni i bijeli dim?

Dim djelomično nastaje sagorijevanjem glasačkih listića u posebnoj peći unutar kapele. No kako bi se postigla određena boja, dim se miješa s onim iz druge peći u kojoj se pale kemijski dodaci, piše BBC.

Tradicionalno, Vatikan je dobivao različite boje spaljivanjem vlažne slame za bijeli dim i smolastog katrana za crni dim. Problem je bio u tome što je dim tijekom nekih prethodnih konklava znao ispasti sivo-smeđ, zbog čega je 2005. odlučeno da se prijeđe na pouzdaniju metodu s kemijskim sredstvima.

Vatikan je prije 12 godina otkrio da za crni dim koriste mješavinu kalijevog perklorata, antracena i sumpora, a za bijeli kalijev klorat, laktozu (mliječni šećer) i smolu četinara, poznatu kao kolofonij, koja se često koristi za violinska gudala kako bi se povećalo trenje, piše BBC.

Antracen, koji se nalazi u katranu, posebno je dobar za stvaranje velikih čađavih čestica, iako se više ne koristi u vatrometima zbog svoje kancerogenosti. Sumpor također dobro gori i bio je tradicionalna komponenta baruta - zapravo, vatikanska mješavina za crni dim slična je barutu, samo što umjesto salitre koristi kalijev perklorat.

Bijeli dim inače se najpouzdanije dobiva paljenjem cinkovog praha s organskim otapalom heksakloretanom i dodatkom cinkovog oksida. Taj se dim često koristi u vojnim vježbama. No budući da su otapalo i dim otrovni i mogu oštetiti jetru i dišni sustav, nije iznenađenje da je Vatikan odabrao sigurniju formulu.

Dimovod se električno zagrijava, a pomoćni ventilatori osiguravaju da dim snažno izlazi. Sve je vjerojatno temeljito testirano kako bi se spriječilo da crni dim iznenada izblijedi u bijeli dok se velike čestice raspadaju u manje, što se ponekad događa kod logorskih vatri, piše BBC.