SAD-OM predvođeni globalni poredak kakvog smo poznavali više ne postoji. Budući da se tektonske ploče geopolitike i dalje pomiču pod nama, izazov za Europu je održati svoje institucije živima i spriječiti svijet da se vrati u eru u kojoj sila daje pravo i gdje moć pripada snažnim vođama u Washingtonu, Moskvi i Pekingu.

Suočavanje s ovim izazovom zahtijeva temeljno preispitivanje dosadašnjih pretpostavki i uvjerenja. Držanje starih pravila više nije opcija. Europljani ne mogu očuvati demokraciju i sadašnji način života samo mekom moći. Moramo se riješiti ukorijenjenih tabua i ponovno naučiti jezik tvrde moći. To je jedini način da odvratimo i obranimo se od onih koji izravno prijete našim vrijednostima i interesima.

Da, od povratka američkog predsjednika Donalda Trumpa na vlast, stotine milijardi eura namijenjeno je za obranu. Ali te obveze nisu dovoljne. Trošiti dva posto BDP-a na obranu bila je razumna ambicija za NATO 2014. godine, kada su Sjedinjene Američke Države još uvijek igrale ulogu, iako nevoljko, globalnog policajca. Ali ti dani su prošli.

Europa mora barem udvostručiti svoje ulaganje u obranu

Samo da bi držala korak s ruskim vojnim razvojem, Europa mora barem udvostručiti svoje ulaganje u obranu. Zapravo, ja bih otišao mnogo dalje i rekao da bi Europa trebala ciljati četiri posto do 2028. godine. Ambicije novog njemačkog kancelara Friedricha Merza i poljskog premijera Donalda Tuska za njihove vlastite zemlje moraju se replicirati diljem kontinenta.

Veće vojske i više opreme odvratit će izravne napade, ali oružje i tenkovi su samo jedna komponenta. Ako se dodatna europska potrošnja ograniči na vojnu nabavu, Europa će propustiti priliku da pokrene vlastitu visokotehnološku revoluciju.

Tehnološka inovacija je ono što podupire američku i kinesku tvrdu moć. Od umjetne inteligencije i kvantnog računarstva do kritične infrastrukture i biotehnologije, Europa je u opasnosti od okamenjivanja dok velike sile jure još dalje naprijed. U ovom scenariju, naše strateške ovisnosti o SAD-u i Kini samo bi se povećale.

Da bismo obranili sustav temeljen na pravilima, moramo preispitati sastav naše zajednice. Dok stari formati poput G7 i dalje mogu služiti važnoj svrsi, trebat će nam novi načini okupljanja demokracija istomišljenika. Koalicija takvih demokracija – D7 – može izgraditi nove alate za promicanje otvorene trgovine i gospodarske suradnje, obrambena partnerstva, dijeljenje obavještajnih podataka i pristup važnim mineralima.

Bliska suradnja s tradicionalnim partnerima

Mogu čak stvoriti nove sigurnosne aranžmane koji pokrivaju i kibernetičke napade i ekonomski pritisak velikih sila, slično ekonomskoj verziji članka 5. Povelje NATO-a o zajedničkoj obrani.

U tu svrhu, Europska unija bi trebala blisko surađivati s tradicionalnim partnerima poput Ujedinjenog Kraljevstva i tražiti još bliže odnose s Kanadom, Japanom, Južnom Korejom, Novim Zelandom i Australijom.

Također bi trebala istražiti nove načine suradnje s Indijom, demokracijom čiji se BDP udvostručio u posljednjem desetljeću i koja bi mogla postati treća najveća ekonomija svijeta prije kraja ovog desetljeća. Poanta nije zamijeniti Ameriku, već osigurati da Europa ostane otporna sa ili bez američke podrške.

Predugo se Europa oslanjala na jeftinu rusku energiju, jeftinu kinesku robu i jeftinu američku sigurnost i tehnologiju. Ali ova naivna ovisnost više nije opcija. Osim mobilizacije fiskalnih resursa za obranu i tehnologiju, Europa također mora kovati novi društveni ugovor.

Sloboda nije besplatna

Iako ne bismo trebali napustiti ono što nas čini Europljanima, moramo preispitati neke postavke stare socijalne države. Sloboda nije besplatna. Europski čelnici moraju biti iskreni i otvoreni o izazovu s kojim se suočavamo i o onome što on zahtijeva od nas.

Neće sva rješenja biti popularna, ali moramo zapamtiti da smo ušli u eru krize. Europljani moraju biti osnaženi vještinama i resursima da se sami brinu o sebi. Možemo mnogo naučiti od Ukrajinaca i Tajvanaca o izgradnji otpornosti i plaćanju cijene slobode.

Svake godine sazivam Kopenhaški samit demokracije pod okriljem moje Zaklade saveza demokracija. Kada sam stvorio zakladu 2017. godine, moje je dugogodišnje uvjerenje bilo da će SAD ostati u središtu globalne demokratske alijanse. Sada se moramo pripremiti za svijet u kojem Amerika nije samo nepouzdana, već čak i neprijateljska i ekspanzionistička.

Nove okolnosti zahtijevaju nove strategije. Obrana demokracije nije sport za gledatelje. Morat ćemo podnijeti neke žrtve, jer je alternativa nezamislivo strašna. Europa ima priliku preuzeti plašt vođe slobodnog svijeta. Naši potomci nam neće oprostiti ako je ne iskoristimo.

@Project Syndicate

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala