Foto: Saxo Bank

HRVATSKA je izašla iz recesije. Gospodarstvo je u posljednjem kvartalu imalo rast od 2,8 posto, no svima je jasno da je to daleko od zadovoljavajućeg, s obzirom na visoku nezaposlenost i javni dug koji konstantno raste.

Na globalnoj razini, u središtu pozornosti je politika središnjih banaka. U SAD-u se očekuje povećanje kamatnih stopa, dok Europska središnja banka, svojim mjerama pokušava potaknuti inflaciju. Također, među hrvatskim investitorima vlada nezadovoljstvo zbog uvođenja poreza na kapitalnu dobit. O tim temama razgovarali smo s Christopherom Dembikom, analitičarem Saxo Banke.

Vjerujete li da Hrvatska ima šansu postati uspješno europsko gospodarstvo jer, bez obzira na poboljšanja s BDP-om, još uvijek postoje brojni faktori koji su daleko od pozitivnih trendova? A ni Vlada još nije formirana.

Ulazak u EU potaknut će ekonomski oporavak – ako je kod nekih vladalo takvo razmišljanje, bilo je pogrešno. Ulazak u EU u najboljem slučaju može donijeti više stranih investicija, bolju regulaciju i više poslovnih mogućnosti, ali to ni u kojem slučaju nije razlog da se ne poduzimaju reforme.

Država treba jaku vladu koja će imati dovoljnu moć u Parlamentu da uspješno riješi ekonomske izazove pred kojima se nalazi Hrvatska. Stopa štednje je izrazito preniska, ovisnost ekonomije o stranim investicijama prevelika, a javni dug privatnog sektora i stopa nezaposlenosti izrazito su visoke. Stopa nezaposlenosti mladih jedna je od najvećih u EU i dostiže nevjerojatnih 43,1 posto. Nadajmo se da će jaka vlada usmjerena na konkretne reforme biti što prije uspostavljena.

Hrvatska ima prihode od turizma koji osiguravaju određene priljeve, ali domaća je potrošnja ograničena zbog nedostatka povjerenja u napredak gospodarstva i prihoda zaposlenih koji uporno stagniraju. Nova će Vlada morat nastaviti s fiskalnom konsolidacijom koju zahtijeva Europska komisija, ali istovremeno osigurati mjere koji potiču povećanje potrošnje. Kao i mnoge druge ekonomije u kojima prihodi poprilično ovise o turizmu, Hrvatska je predugo odgađala rješavanje problema ekonomske diverzifikacije i konkurentnosti, posebno u proizvodnim sektorima. Država nema izbora nego ići prema naprednijim industrijama, a to može biti vrlo bolan proces za radnike s nižim obrazovanjem i vještinama. To će zasigurno dodatno povećati stopu nezaposlenosti, ali već je ionako izgubljeno previše vremena.

Hrvatska se mora pripremiti za uvođenje eura

Država hitno mora početi s promjenama i to ponajprije prije pristupanja u europski tečajni mehanizam (ERM II), kao zadnji korak prije uvođenja eura. Ako strukturne reforme nisu napravljene i nije poboljšana proizvodna konkurentnost, Hrvatsku bi mogla zadesiti slična sudbina kao sa Slovačkom.

Kada je Slovačka ušla u ERM II, vrijednost slovačke krune za euro definirana je po precijenjenom tečaju što je umanjilo atraktivnost države i dodatno pogoršalo gospodarske poteškoće. Slično se može dogoditi i Hrvatskoj. A to je još jedan važan razlog zašto država mora značajno unaprijediti svoju konkurentnost kako bi manje bila izložena promjenama u tečaju. Brojni su izazovi, ali ne preostaje ništa drugo nego biti optimističan jer situacija teško da može biti gora nakon šest uzastopnih godina recesije.

Početkom 2016. godine uvodi se porez na kapitalnu dobit i ulagači i stručnjaci već su negativno komentirali definiranu operativnu proceduru u ispunjavanju te zakonske obaveze. No, hoće li samo uvođenje poreza unijeti značajne promjene na financijsko tržište i obujam trgovanja, prema nekim usporedivim inozemnim iskustvima?

Porez na kapitalnu dobit najčešće podržavaju oni koji vole uzimati. SAD za pozitivan primjer jer prema različitim istraživanjima, kao što su primjerice izvještaji analitičke kuće Ernst and Young ili OECD-a, SAD ima jednu od najviših stopa poreza na kapitalnu dobit, no to nije negativno utjecalo na investicije i volumene trgovanja. To je istina, ali treba li uopće isticati da je Hrvatska daleko od usporedbi s SAD-om po ekonomskoj moći i atraktivnosti za ulagače.

Uvođenje takvog poreza za vladu jedne države predstavlja jednostavan način povećanja prihoda od poreza i, primjerice, smanjenja javnog duga koji je u slučaju Hrvatske izvan zadanih okvira Europske komisije. No, riječ je o anti-poduzetničkoj mjeri koja može negativno utjecati na dugoročni rast i smanjiti poticaje za investiranje. Ulagačima se jednostavno šalje pogrešna poruka u pogrešno vrijeme. Porez na kapitalnu dobit karakterizira nametanje troškova ekonomiji i to smanjivanjem povrata na ulaganje i promjenama u odlukama koje donose ulagači i tvrtke.

"Treba stimulirati produktivne investicije"

Kako bi stimulirali gospodarski rast i povećanje broja radnih mjesta, Hrvatska bi trebala poticati produktivne investicije. Za zemlje u takvoj gospodarskoj situaciji ispravna bi odluka bila odgoditi uvođenje takvog poreza, smanjiti poreze za tvrtke, uvesti poticaje za strane tvrtke da učvrste svoje pozicije na lokalnom tržištu te iskoristiti tehničku i financijsku pomoć Europske unije ili OECD-a za uvođenje reformi koje će ojačati konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Posljednjih godina europski su političari prečesto radili greške s povećanjem ili uvođenjem novih poreza kako bi smanjili javni dug, a u gotovo 99 posto tih slučajeva to je naštetilo potrošnji i investicijama. Hrvatska još ima vremena izbjeći takvu grešku koja se ponavljala u brojnim državama u južnoj Europi.

Koji su događaji najviše obilježili globalno financijsko tržište u protekloj godini ili će najviše utjecati na 2016. – terorizam i geopolitika, odluka Feda ili Švicarske središnje banke s frankom…?

U 2015. jedan od najšokantnijih događaja bila je odluka Švicarske središnje banke o ukidanju fiksnog tečaja švicarskog franka u odnosu na euro. Nezamislivo je da guverner jedna od najvažnijih centralnih banaka u svijetu javno kaže da tečaj ostaje nepromijenjen, a onda nekoliko dana kasnije odluči drugačije bez ikakve najave. Taj će događaj svakako imati dugoročne posljedice na financijska tržišta ponajprije jer je umanjilo povjerenje ulagača i kredibilnost centralne banke. Uspjeh monetarne politike snažno ovisi o povjerenju u stručnost bankara središnje financijske institucije i sve do sada investitori su doživljavali njihove poruke kao 'sveto pismo'. Zaboravljaju da monetarna politika nije egzaktna znanost i nitko zapravo ne može znati konkretne posljedice kupovine imovine. Ni Janet Yellen, ni Mario Draghi.

Središnje banke će i dalje biti pod svjetlima reflektora u 2016. jer su pred njima nevjerojatni izazovi. Takozvana 'Abenomics' politika u Japanu daleko je od uspješne jer ne funkcionira spirala plaće-cijene. Fed mora povećati kamatne stope, a da ne dovede do gospodarskog usporavanja ili pucanja špekulativnog balona. Europska središnja banka (ECB) mora pokušavati izvući euro zonu iz stagnacije i niske inflacije. U 2016. i godinama koje slijede, glavni je rizik propast ECB-ove monetarne politike.

Suočeni smo s paradoksom: monetarna politika nikada nije bila tako prilagodljiva, a nikako da se dogodi rast. ECB ne može nastaviti s politikom zadržavanja postojećeg stanja. U želji da se tržište stalno iznenadi doći će trenutak kada više nema novih alata i ECB će razočarati. Ono što se dogodilo početkom godine sa švicarskim frankom upozorenje je svim ulagačima da ne računaju previše na centralne banke i ne vjeruju slijepo svemu što govore.