NAJBOGATIJI ljudi nemaju nužno i najveće kognitivne sposobnosti, pokazalo je novo istraživanje.

Prema radu objavljenom u časopisu European Sociological Review, postoji određeni plato u mjesečnim odnosno godišnjim primanjima nakon kojeg razine kognitivnih sposobnosti više ne igraju značajnu ulogu.

Naprotiv, međunarodni tim znanstvenika sa Sveučilišta Linköping u Švedskoj, Europskog sveučilišnog instituta u Italiji i Sveučilišta u Amsterdamu u Nizozemskoj utvrdio je da 1% najbogatijih ljudi u prosjeku ima nešto manje kognitivne sposobnosti od onih koji po primanjima spadaju u sljedeću nižu kategoriju.

"Otkrili smo da je odnos između kognitivnih sposobnosti i plaća sveukupno jak, međutim iznad 60.000 eura godišnje utjecaj kognitivnih sposobnosti smanjuje se na skromnu razinu od +1 standardne devijacije", pišu istraživači u svom radu.

"Najbogatijih 1 posto čak ima nešto lošije rezultate u kognitivnim sposobnostima od onih u prihodovnoj kategoriji odmah ispod njih", ističu autori.

Veliki uzorak, ali švedski

Istraživanje se temelji na podacima prikupljenim od 59.387 švedskih muškaraca koji su u dobi od 18 ili 19 godina obavili test inteligencije radi vojne obaveze. Iako uzorak, budući da je uključio samo švedske muškarce, ograničava nalaze u pogledu nacionalnosti i spola, rezultati su zanimljivi jer se temelje na relativno velikom skupu podataka o kognitivnim sposobnostima, zanimanjima i primanjima.

U tom kontekstu treba gledati i navedeni plato od 60.000 eura. Naime, prosječna švedska primanja prije oporezivanja kreću se oko 54.000 eura.

Također treba uzeti u obzir činjenicu da je švedsko društvo vrlo uređeno, socijalno osjetljivo te relativno egalitarno i rodno ravnopravno.

Galić: Ovakvi nalazi su očekivani

Zvonimir Galić, profesor na Odsjeku za psihologiju FFZG-a, voditelj studija Upravljanja ljudskim potencijalima na Sveučilištu u Zagrebu, kaže da su za njega ovi nalazi očekivani, ako razmišljamo o tome o čemu točno ovisi visina primanja.

"Ključna odrednica primanja je razina organizacijske hijerarhije na kojoj se neka osoba nalazi. I dok je za dobro obavljanje posla i uspon po hijerarhiji do neke razine važna inteligencija, za sam uspjeh na vrhu dolaze do izraza i druge osobine kao što su ličnost ili specifične socijalne vještine, primjerice političke vještine i socijalni kapital", kaže Galić.

"Osim toga, visoka inteligencija presudna je jedino za uspjeh u visokosloženim zadacima, a novac je često moguće zaraditi i u relativno jednostavnim aktivnostima u kojima uspjeh ovisi o upornosti i, ponovno, dobrim socijalnim vještinama", dodaje.

"Meni je ovdje osobito zanimljiv nalaz da 1% najbogatijih ljudi u prosjeku ima nešto manje kognitivne sposobnosti od onih koji po primanjima spadaju u sljedeću nižu kategoriju. Uz ono što sam već naveo, to je vjerojatno posljedica činjenice da su najviša primanja rezervirana za članove bogatih obitelji. Pamet vas može dovesti do neke razine hijerarhije, ali puno mjesta na vrhu već je zacementirano rođenjem i vezama", tumači.

Svaki bod inteligencije donosi veće prihode

Brojna ranija istraživanja pokazala su da postoji određena veza između inteligencije, obrazovnog uspjeha i bogatstva.

Primjerice, jedno istraživanje objavljeno 2007., koje je pratilo veliku skupinu mladih američkih baby boomera, pokazalo je da svaki bod povećanja u rezultatima na testovima inteligencije, nakon što je niz drugih čimbenika izjednačen, povećava prihode za između 234 i 616 dolara godišnje.

Galić kaže da o ovome u psihologiji nema velike dvojbe.

"Inteligencija predviđa uspjeh u obrazovanju, uspjeh u poslu, uspjeh u vođenju, pa čak i smrtnost, budući da su više razine inteligencije povezane s brigom za zdravlje. Sukladno onome što sam rekao ranije, značaj inteligencije osobito je važan za visoko složene poslove jer je tamo inteligencija presudna, primjerice u visokotehnološkim IT poslovima", tumači Galić.

Veza između IQ-a nacija i BDP-a

Jedno drugo istraživanje provedeno na uzorku od 81 države (a prošireno za 185), objavljeno 2006., pokazalo je da to vrijedi i na razini nacija, odnosno da postoji povezanost između prosječnog IQ-a nacija i BDP-a po glavi stanovnika.

"Kao grubo pravilo vrijedi da povećanje srednjeg IQ-a od 10 bodova rezultira udvostručenjem BDP-a po glavi stanovnika", pišu autori u uvodu te studije.

Galić upozorava da u tumačenju ove povezanosti treba biti jako oprezan.

"Na prvu to je moguće tumačiti time da su pametniji narodni uspješniji, no također bi trebalo uzeti u obzir da migracije nisu slučajne, nego da u uspješne zemlje imigriraju natprosječno inteligentne osobe pa se u tom slučaju događa nešto što se u društvenim znanostima zove Matejev efekt, nazvan po Evanđelju po Mateju: 'Onome tko ima, dat će mu se'", tumači.

Na prihode utječu snažno i drugi čimbenici

Brojne studije pokazuju da kognitivne sposobnosti nisu jedini niti najvažniji čimbenik financijskog uspjeha.

Primjerice, jedno istraživanje objavljeno 2016. pokazalo je da je osobnost snažan prediktor za većinu životnih ishoda, odnosno da ocjene u obrazovanju i rezultati testova postignuća bolje predviđaju ishode odraslih nego IQ jer osim inteligencije zahvaćaju i neke osobine ličnosti.

Nalazi te studije sugeriraju da je osobina ličnosti koja je najsnažnije povezana s visokim prihodima zapravo savjesnost. Drugim riječima, marljivost, predanost, ustrajnost, samodiscipliniranost, pedantnost, pažljivost i studioznost.

Galić se slaže da se od osobina važnih za uspjeh u životu izdvaja savjesnost.

"Osobito je bitna njena podosobina samokontrola koja predviđa gotovo sve životne ishode. Zanimljivo je da uspjeh u životu, među ostalim, ovisi i o izgledu. Primjerice, jedno recentno istraživanje pokazalo je da lijepi ljudi imaju 20% veća primanja od manje zgodnih i češće su preporučeni za napredovanje", tumači naš psiholog.

Najuspješniji su oni malo iznad prosjeka

Činjenica da danas u svijetu među najbogatijim ljudima ima nekih genijalaca iz IT sektora može djelovati kao potvrda da su najinteligentniji ujedno i najbogatiji.

No, istraživanje provedeno 2007. pokazalo je da su najuspješniji oni ljudi čija je inteligencija tek malo iznad prosječne. Drugim riječima, da više zarađuju osobe s IQ-om oko 105 nego oni s IQ-om preko 110.

Autor ove studije Jay L. Zagorsky u jednom je ranijem istraživanju utvrdio da brak i razvod imaju jači utjecaj na imovinu od inteligencije. Brak prosječno udvostručuje imovinsko stanje u roku od 15 godina, dok ga razvod smanjuje na trećinu.

Konačno, logično je očekivati da će najpametniji ljudi biti više zainteresirani za akademske karijere koje često nisu najunosnije.

"Pogledajte primjerice parkirališta sveučilišta. Profesori važe za nekakve pametne ljude, no na tim parkiralištima nema mnogo Rollsa Royceova, Porschea ili sličnih skupih automobila", komentirao je Zagorsky.

Galić kaže da u financijskom smislu nema neke velike koristi od jako visokog IQ-a. .

"Primjerice, premda je inteligencija važna za uspjeh u rukovođenju, istraživanja pokazuju da nema neke dobrobiti od IQ-a iznad 120 te da su za uspjeh u vođenju puno važnije osobine ličnosti i motivacija", kaže Galić.

Ističe da istraživanja iz psihologije novca pokazuju da je odnos novca i sreće zakrivljen.

"Drugim riječima, povećanjem prihoda sreća raste samo do neke točke, ali nakon toga nema dodatnog efekta. Vjerojatno pametniji ljudi ovo razumiju pa se ne opterećuju imovinom i statusnim simbolima jer znaju da iz njih neće izvući dodatnu sreću", kaže Galić.

Gdje je meritokracija?

Novo istraživanje posebno je zanimljivo zato što se nejednakost u svijetu posljednjih desetljeća ponovno jako povećava, nakon trenda smanjivanja u 20. stoljeću. Kada je riječ o razvijenim zemljama, ona osobito brzo raste u anglofonim državama (grafikon dolje).

Prema podacima iz 2021. godine, 1% najbogatijih posjedovalo je oko 45% svjetskog bogatstva.

Prema izvješću organizacije Oxfam iz 2022. godine, 100 najbogatijih posjedovalo je više od 2.4 bilijuna dolara, što je više nego što je posjedovalo 3.9 milijardi najsiromašnijih. Drugim riječima, oko 0.000001% ukupne svjetske populacije posjedovalo je oko 1.6% ukupnog svjetskog bogatstva.

Istovremeno ljudi često misle da je bogatstvo dokaz kognitivnih sposobnosti pa imaju sklonost vjerovati bogatašima i slijediti njihov primjer.

Za ilustraciju, ekonomist James Heckman u jednom je članku u Bloombergu 2016. rekao da većina ljudi pretpostavlja da se između 25% i 50% prihoda bogatih može pripisati njihovoj inteligenciji. No, Heckman ističe da je stvarni postotak bliže 1% ili 2%.

U tom kontekstu nalazi nove studije dovode u pitanje standardni narativ prema kojem u liberalnim demokracijama živimo u meritokraciji u kojoj svi imaju jednake prilike, a uspjeh i više razine prihoda zarađuju se vrhunskim kognitivnim sposobnostima i talentima.

Kako u sažetku pišu autori, teorije stratifikacije sugeriraju da socijalno podrijetlo i kumulativne prednosti dominiraju nad kognitivnim sposobnostima kao odrednicama visokog profesionalnog uspjeha.

Galić kaže da u psihologiji postoji nešto što se zove uvjerenje u pravedan svijet.  

"Da bismo imali psihološku kontrolu nad svojom okolinom, većina nas razvija uvjerenje da ljudi u životu dobivaju ono što zaslužuju. To je uvjerenje, naravno, netočno jer su uspjeh i neuspjeh u životu u velikom stupnju posljedice slučaja, odnosno okolnosti u kojima smo se zatekli. Ovo uvjerenje ima dalekosežne socijalne posljedice jer, osim što bogatima pripisujemo iznimne sposobnosti, one koji imaju malo, primjerice beskućnike, krivimo za njihove životne okolnosti te tako sprječavamo uspostavu stvarno meritokratskog društva u kojem bismo svi imali barem donekle jednake šanse za uspjeh", poručuje Galić.