ZAJMOPRIMCU koji je sklopio ugovor o zajmu u stranoj valuti i koji nije bio svjestan nepoštenosti odredbe iz toga ugovora ne može zbog zastare biti uskraćen povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe, objavio je danas Sud EU.

Sud je objavio odluku u slučaju iz 2008. i 2009. godine, kada su u Francuskoj građani sklopili s bankom BNP Paribas ugovore o hipotekarnom kreditu izraženom u švicarskim francima (CHF) i otplativom u eurima za financiranje kupnje nekretnina ili udjela u društvima za nekretnine.

Ti ugovori o kreditima sadržavali su valutni rizik  povezan s fluktuacijama tečaja eura u odnosu na tečaj švicarskog franka. Iako postojanje tog rizika nije bilo izričito navedeno u ugovorima o kreditu, iz njih je ipak neizravno proizlazilo da im je taj rizik bio svojstven i da je bio prebačen na potrošača.

"Za nepoštene odredbe u ugovoru treba smatrati da nikada nisu postojale"

“Informacija koju je zajmodavac pružio potrošaču o postojanju valutnog rizika ne ispunjava zahtjev transparentnosti ako se temelji na pretpostavci da će paritet između valute obračuna i valute plaćanja ostati stabilan tijekom cijelog trajanja tog ugovora”, navodi se u priopćenju Suda.

Sud podsjeća na to da nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru ne obvezuju potrošača i da treba smatrati da nikada nisu postojale, tako da ne mogu imati učinak u odnosu na njegovu pravnu i činjeničnu situaciju.

“Slijedom toga, Sud smatra da se na zahtjev koji je potrošač podnio radi utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u takav ugovor ne može primjenjivati nikakav zastarni rok”, kaže se u priopćenju.

Sud također navodi da je u ovakvim slučajevima zajmodavac u puno boljoj poziciji kada je riječ o poznavanju gospodarskog konteksta koji može imati posljedice na promjene deviznog tečaja i za valutni rizik, što dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama na štetu potrošača.