PRED Velikim vijećem Suda Europske unije u Luxembourgu održana je rasprava o hrvatskom zakonskom rješenju prema kojem glavni državni odvjetnik ima posljednju riječ kada se EPPO i nacionalno državno odvjetništvo ne mogu dogovoriti tko je nadležan za neki predmet.

Koliko je važno da takva odluka bude podložna sudskoj kontroli objašnjavali su Sandra Marković i Dino Gliha, pravni zastupnici skupine saborskih zastupnika koja je pokrenula postupak pred Ustavnim sudom, a time posredno i pred Sudom EU-a.

Pitanje je postalo posebno aktualno nakon slučaja bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša. Ured europskog javnog tužitelja i USKOK tada su se sporili oko toga tko bi trebao voditi istragu nabave precijenjenih medicinskih uređaja.

Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić odlučio je da je za predmet nadležan USKOK, a ne EPPO. Prema sadašnjem hrvatskom zakonu upravo on ima ovlast riješiti takav sukob nadležnosti, a protiv njegove odluke nema posebnog pravnog lijeka kojim bi se ona mogla izravno osporiti.

Nakon Turudićeve odluke EPPO je predmetni spis predao USKOK-u, ali se glavna europska tužiteljica Laura Kövesi usprotivila takvom rješenju i slučaj prijavila Europskoj komisiji.

Do Suda EU-a preko Ustavnog suda

Formalni put prema Sudu EU-a otvoren je nakon što su 33 zastupnika SDP-a i Možemo! zatražila od Ustavnog suda ocjenu ustavnosti hrvatskog zakonskog rješenja.

Osporili su odredbu Zakona o provedbi uredbe o osnivanju EPPO-a prema kojoj o sukobu nadležnosti odlučuje glavni državni odvjetnik. Smatraju da takva odluka ne bi smjela biti isključivo u njegovim rukama, nego da bi morala postojati sudska kontrola, primjerice pred Vrhovnim sudom.

Ustavni sud potom je od Suda EU-a zatražio prethodnu odluku o tome je li takvo hrvatsko rješenje u skladu s pravom Europske unije.

Odvjetnica Sandra Marković na raspravi je naglasila da će odgovor Suda EU-a biti ključan za odluku hrvatskog Ustavnog suda.

Objasnila je da nije riječ samo o odnosima između dvaju tužiteljstava. Važno je, rekla je, da u svakom pojedinom predmetu postupa stvarno nadležni tužitelj - nacionalni ili europski - jer je to važno i za prava samih okrivljenika.

Posebno je upozorila na činjenicu da protiv odluke glavnog državnog odvjetnika kojom rješava sukob između EPPO-a i hrvatskog tužiteljstva ne postoji pravni lijek.

"Nacionalna tijela ne smiju moći blokirati EPPO"

Dino Gliha naglasio je drugi aspekt problema - neovisnost europskog tužiteljstva.

Prema njegovu stajalištu, nacionalno tijelo ne bi smjelo imati mogućnost konačnom odlukom spriječiti EPPO da vodi predmet za koji smatra da spada u njegovu nadležnost.

"Zato tijelo koje odlučuje o sukobu nadležnosti mora imati status suda", rekao je Gliha.

Takvo je pitanje posebno važno jer je EPPO osnovan kao neovisno tijelo Europske unije koje istražuje i progoni kaznena djela na štetu financijskih interesa EU-a. Ako nacionalno tijelo može konačno odlučiti da EPPO nije nadležan, bez mogućnosti sudske provjere te odluke, postavlja se pitanje je li njegova neovisnost dovoljno zaštićena.

EPPO: Važno je da praksa bude jednaka u svim državama

Pred Sudom EU-a govorila je i Jana Bambič iz EPPO-a. Podsjetila je da je gotovo polovica država koje sudjeluju u radu europskog tužiteljstva pravilno provela uredbu kojom je EPPO osnovan, ali da još postoji niz država u kojima se pojedine njezine odredbe drukčije tumače.

I ona je naglasila važnost pravne sigurnosti za okrivljenike. Oni, rekla je, moraju moći znati tko je stvarno nadležan za postupak protiv njih, a praksa bi u državama članicama trebala biti što ujednačenija.

"EPPO, kao i Europska komisija, smatra da je ključno da tijelo koje odlučuje o sukobu nadležnosti može pristupiti Sudu EU-a", rekla je Bambič.

Europska komisija u postupku "Raukar-Gamulin i ostali" također je zauzela stav da glavni državni odvjetnik ne bi trebao biti tijelo koje samostalno i konačno rješava sukob nadležnosti između EPPO-a i nacionalnog tužiteljstva.

DORH tvrdi da sudska kontrola ipak postoji

Drukčije je pitanje postavila zamjenica glavnog državnog odvjetnika Vanja Marušić.

Ona je pred Sudom EU-a tvrdila da hrvatski sudovi ipak imaju ulogu u kontroli toga postupa li u nekom kaznenom predmetu ovlašteni tužitelj.

Podsjetila je da se kazneni postupak u Hrvatskoj može voditi samo na zahtjev ovlaštenog tužitelja te da sudovi o tome moraju voditi računa već od najranijih faza postupka.

"To vrijedi još od faze izdavanja naloga za pretrage ili posebne dokazne radnje. Ako utvrdi da je zahtjev podnesen od strane neovlaštenog tužitelja, odbit će ga", objasnila je Marušić.

Stav DORH-a je, dakle, da sudska kontrola ipak postoji kroz konkretne odluke koje sudovi donose tijekom kaznenog postupka, iako ne postoji poseban pravni lijek protiv same odluke glavnog državnog odvjetnika o sukobu nadležnosti.

Odluka će biti važna i daleko izvan slučaja Beroš

Sud EU-a sada treba odgovoriti upravo na to ključno pitanje: je li takav oblik posredne sudske kontrole dovoljan ili pravo EU-a zahtijeva da odluka o tome je li nadležan EPPO ili nacionalno tužiteljstvo bude izravno podložna kontroli neovisnog suda. Odgovor neće biti važan samo za slučaj Beroš.

O njemu će ovisiti i odluka hrvatskog Ustavnog suda o spornoj zakonskoj odredbi, ali i način na koji će Hrvatska ubuduće rješavati svaki novi sukob između EPPO-a i domaćeg državnog odvjetništva.

U konačnici, Sud EU-a treba odgovoriti može li glavni državni odvjetnik ostati osoba koja sama presijeca takav spor ili će Hrvatska morati uvesti mehanizam prema kojem posljednju riječ ima sud. Ta odluka mogla bi biti poznata tek iduće godine.