SUD EU-A presudio je da se tražiteljima azila mora omogućiti više od pukog minimuma za preživljavanje. No, uskoro na snagu stupa novi migracijski pakt EU-a, tako da bi ova presuda mogla biti kratkog vijeka, piše Deutsche Welle.

Što je čovjeku potrebno da bi živio dostojanstveno dok čeka odluku o azilu i premještaj iz jedne europske zemlje u drugu? To je bilo pitanje pred sucima Suda EU-a, koji su donosili presudu o tome jesu li naknade koje Njemačka pruža tražiteljima azila bile ispod standarda koje zahtijeva Europska unija.

Od Suda EU-a je zatraženo da protumači prava afganistanskog tražitelja azila, označenog inicijalima F.B., čiji je zahtjev za azil u Njemačkoj odbijen te je trebao biti premješten u Rumunjsku. Dok je čekao premještaj, dobio je hranu, smještaj, higijenske potrepštine i zdravstvenu zaštitu, ali nije primao pomoć za odjeću i druge kućanske potrepštine. Njemački zakon smanjio je naknade za odbijene tražitelje azila na ono što su aktivisti opisali kao svedeno na "krevet, kruh i sapun". F.B. je tužio bavarski okrug Schweinfurt, ali je slučaj na kraju završio pred Europskim sudom pravde.

U četvrtak je sud presudio u korist odbijenog tražitelja azila i naveo da se osnovne životne potrebe, poput odjeće i kućanskih potrepština, ne smiju uskratiti čak ni kada je zahtjev za azil odbijen.

Sud je istaknuo da je odjeća među "najosnovnijim potrebama", a da novčane naknade za svakodnevne potrebe, poput karata za prijevoz i uređaja za komunikaciju, osiguravaju "minimalni stupanj sudjelovanja u društvenom i kulturnom životu". Takve naknade, prema navodima suda, doprinose "osiguravanju egzistencije podnositelja zahtjeva i zaštiti njegova fizičkog i mentalnog zdravlja".

Aktivisti su pozdravili presudu i očekuju da će ona imati učinak diljem Europske unije. Međutim, novi europski pakt o migracijama unosi određenu neizvjesnost.

Nesklad između njemačkih i europskih propisa?

Afganistanac F.B. podnio je zahtjev za azil u Njemačkoj 2021. godine. Godinu kasnije njegov je zahtjev odbijen i proglašen "neprihvatljivim". Migracijska politika Europske unije uređena je Dublinskom uredbom, prema kojoj se zahtjev za azil smatra neprihvatljivim ako je druga država članica ranije preuzela taj slučaj ili joj je dodijeljena odgovornost za razmatranje tog zahtjeva. Cilj je tog sustava spriječiti sekundarne migracije i izbjeći situaciju u kojoj tražitelji azila podnose molbe i koncentriraju se samo u nekoliko država, umjesto da budu raspoređeni diljem EU.

U međuvremenu, kako je migracija postala jedno od ključnih političkih pitanja u Njemačkoj i važna tema za krajnje desničarsku Alternativu za Njemačku (AfD), njemačka se vlada našla pod pritiskom da smanji naknade za tražitelje azila.

Izmjenama Zakona o naknadama za tražitelje azila Njemačka je zadržala hranu, smještaj i zdravstvenu zaštitu, ali je smanjila novčanu pomoć. Za odbijene tražitelje azila odjeća i novčana pomoć bili su ili potpuno uskraćeni ili vrlo ograničeni.

"U praksi to može značiti da oni ne dobivaju nikakav ili vrlo mali iznos gotovine", rekla je Judith Weibke iz PRO ASYL-a, njemačke nevladine organizacije koja se bavi zaštitom ljudskih prava tražitelja azila.

Aktivisti tvrde da uskraćivanje odjeće i novca znači uskraćivanje odgovarajućeg životnog standarda te da je to u suprotnosti s duhom "Direktive EU o prihvatu tražitelja azila", koja propisuje minimalne standarde pomoći, uključujući i pomoć za osobe čiji su zahtjevi odbijeni.

"Sociokulturna komponenta egzistencijalnog minimuma eliminirana je međutim" njemačkim "Zakonom o naknadama za tražitelje azila", navela je organizacija Pro Asyl u svom priopćenju. Međutim, ta organizacija smatra da je sud "jasno odbacio ovo smanjenje naknada". Presuda Suda EU-a pokazuje da čak i odbijeni tražitelji azila moraju imati pristup osnovnoj pomoći, sve dok ne dođe do njihovog premještaja.

Rasprava o naknadama za tražitelje azila i značaj presude

Krajnje desne, ali i pojedine konzervativne političke snage u Europi protive se naknadama za tražitelje azila, smatrajući ih čimbenikom koji privlači migrante. Tvrde da velikodušne socijalne naknade potiču ljude iz zemalja izvan EU-a da se domognu Europe.

Tako je AfD u Njemačkoj tvrdio da tražitelji azila novčanu pomoć zadržavaju za sebe ili šalju svojim obiteljima u matične zemlje. Stranka je također pripisala sebi zasluge za uvođenje tzv. "Karte za plaćanje" za azilante, debitne kartice s unaprijed određenim iznosom za kupnju, umjesto isplate gotovine.

Aktivisti, međutim, smatraju da takva ograničenja neće odvratiti migrante, nego će ih gurnuti u sivu ekonomiju. Ljudi koji bježe od rata i progona, kako je Judith ranije isticala, neće odustati od pokušaja da se nastane u nekoj razvijenoj europskoj zemlji zbog nedostatka socijalnih davanja.

Hoće li olakšanje biti kratkog vijeka kada stupi na snagu novi migracijski pakt?

Ova presuda pruža smjernice na razini cijele EU o postupanju prema tražiteljima azila tijekom postupaka premještaja i dodatno jača zaštitu njihovih temeljnih prava tijekom postupka za dobivanje azila.

Ipak, postoji bojazan da od 12. lipnja, kada novi Pakt EU o migracijama počne biti primjenjivan, pobjeda pred Europskim sudom pravde možda neće imati veliki praktični značaj.

"To neće pomoći dugoročno", kaže Gerard Sadik, voditelj za azil u francuskoj nevladinoj organizaciji La Cimade, koja brani prava tražitelja azila. Novi migracijski pakt, prema njegovim riječima, nudi tražiteljima azila "manje naknada". Ključno pitanje je što će se dogoditi ako sama europska pravila postanu stroža kada je riječ o naknadama za odbijene tražitelje azila.

"Nova pravila od 12. lipnja predviđaju da države članice mogu smanjiti ili ukinuti dnevne naknade i druge pogodnosti za podnositelje zahtjeva koji su dužni boraviti u drugoj državi članici", ističe švedski politolog Bernd Parusel za DW. "Istovremeno, države i dalje moraju osigurati životni standard u skladu s pravom Europske unije, uključujući Povelju o temeljnim pravima EU i međunarodnim obvezama", dodaje on.

Judith Weibke iz organizacije Pro Asyl je optimistična i zadovoljna smjerom u kojemu ide sudska praksa: "Presuda suda ipak pokazuje da on pomoć i osobne naknade azilantima smatra neophodnim za dostojanstven život."