Bivši jugoslavenski predsjednik Slobodana Miloševića javno se zalagao za očuvanje Jugoslavije a tajna strategija koju je provodio s čelništvom tzv. SAO Krajine bilo je povezivanje svih Srba u jednu državu, kazao je u četvrtak svjedok Milan Babić na suđenju Milanu Martiću, bivšem čelniku pobunjenih Srba u Hrvatskoj.

Martića, koji se sudu dragovoljno predao 15. svibnja 2002., Haški tribunal (ICTY) optužio je za ratne zločine nad hrvatskim civilima na okupiranim teritorijima 1991.-95., za zločine u zapadnoj Bosni 1994., te za raketiranje Zagreba u svibnju 1995.

"Tajna strategija bila je stvaranje paravojski", ponajprije u SAO krajini, "zatim izazivanje incidenata i provokacija", rekao je Babić drugoga dana svjedočenja u den Haagu protiv Martića.

Javna strategija Miloševića bila je očuvanje Jugoslavije, prikazati da je "Hrvatska ta koja se otcijepila" kako se ne bi Srbija optužila za "rasturanje" Jugoslavije, pojasnio je Babić, koji je od 1991-95. bio politički čelnik pobunjenih Srba u Hrvatskoj.

Strategija je bila uključiti međunarodnu zajednicu kako bi se mirovne snage isprva rasporedile u zonama sukoba a kasnije čuvale područja nastanjena Srbima koje će međunarodna zajednica priznati kao srpske, rekao je svjedok.

U četvrtak je Babić objašnjavao i kako je Beograd financirao tzv. SAO krajinu nakon "balvan revolucije" 1990., kada je Hrvatska obustavila pomoć općinama hrvatskih Srba.

Milošević je vjerojatno sredstva namaknuo upadom u platni promet Narodne banke Jugoslavije iz koje je povukao veliku količinu novca početkom 1991., ocijenio je rekavši da su područja u Hrvatskoj pod srpskom kontrolom otada financijski potpuno ovisila o Srbiji.

Opisao je kako je donio oduku o ukidanju Službe državne bezbednosti (SDB) na teritoriju tzv. SAO Krajine 1. kolovoza 1991., jer je želio sam preuzeti kontrolu nad oružanim snagama i njezinom Teritorijalnom obranom.

Bio sam "najviša politička ličnost i najodgovornija, ali bez ikakve moći", rekao je o toj regiji koja se tzv. republikom srpskom krajinom (RSK) proglasila u prosincu 1991.

No oštro su mu se usprotivili agenti SDB-a: Jovica Stanišić, Frenki Simatović i kapetan Dragan Vasiljković, osoba koju je Beograd plaćao za obučavanje paravojske SAO krajine.

Milošević je u kolovozu 1991. naredio Babiću da za zapovjednika teritorijalne obrane (TO) imenuje Milu Martića unatoč Babićevu protivljenju zato što Martić nije djelatna niti školovana vojna osoba.

No Milošević je ostao pri svome i Martić je zadaću zapovjednika TO obavljao iako je bio ministar unutarnjih poslova tzv. SAO Krajine, te kasnije tzv. RSK.

Martića je svjedok opisao kao "čovjeka službe", koji je "bespogovorno i disciplinirano izvršavao naredbe SD-a i Miloševića".

"On je vjerovao u Slobodana Miloševića kao lidera i vođu svih Srba", rekao je Babić.

Bio je ministar unutrašnjih poslova sve do izbora 1994. kad je postao predsjednik tzv. RSK no i tada je rekao da će "svoju palicu predati Slobodanu Miloševiću".

Dao je primjer Martićeve suradnje s Korpusom oružanih snaga JNA te sa zonskim štabom TO na Kordunu kojemu je isporučivao oružje.

Svjedočenje Milana Babića nastavlja se u petak ujutro.

(Hina) xrt ysb